Priča iz Hrvatske

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Priča iz Hrvatske
Režija Krsto Papić
Scenario Mate Matišić
Krsto Papić
Uloge Ivo Gregurević
Mustafa Nadarević
Dragan Despot
Zoja Odak
Vedrana Međimorec
Robet Belinić
Ana Mamić
Kristijan Ugrina
Maja Ružić
Martin Sagner
Nada Abrus
Slobodan Milovanović
Muzika Urban Koder
Fotografija Vjekoslav Vrdoljak
Montaža Robert Lisjak
Studio Urania film Zagreb
HRT
Datum(i) premijere
1991 (1991)
Trajanje 100 min.
Zemlja  Hrvatska
Jezik hrvatski

Priča iz Hrvatske je hrvatski igrani film snimljen 1991. godine u režiji Krste Papića. Predstavljao je jedan od prvih filmova snimljenih nakon izbora na kojima je srušen dotadašnji komunistički režim u SR Hrvatskoj, te jedan od prvih gdje se nedavna povijest Hrvatske prikazivala iz perspektive dotada proskribiranog hrvatskog nacionalizma. Produkcija je bila u sjeni dramatičnih događaja vezanih uz raspad Jugoslavije i Domovinski rat, te je film imao i snažan propagandni naboj. Predstavljao je prvog hrvatskog službenog kandidata za Oscar za najbolji film na stranom jeziku, a 1992. godine je na Pulskom festivalu, prvom održanom u samostalnoj Hrvatskoj, nagrađen Zlatnom arenom za najbolji film.


Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon sloma hrvatskog proljeća 1971. student Ilija Barić mora napustiti zemlju zbog političkog uvjerenja. Njegov otac Luka gubi posao i mora na rad u Njemačku.

1980. umire Josip Broz Tito i doba je novih gibanja, ali i represija. Na vlastitoj koži to osjeća i dvanaestogodišnji Ilijin brat Ivan Barić, koji s dvanaest godina svira u rock bandu i zaljubljen je u kolegicu iz razreda Marinu. Marinin otac drukčijih je političkih uvjerenja i ova se dva roditeljska svijeta međusobno ne podnose.

Dolaze devedesete, propada komunizam, dolazi demokracija, a sukobi između roditelja rasplamsavaju se i prenose na djecu...

Glumci[uredi - уреди | uredi izvor]


Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]