Racionalizam

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Racionalizam je gnoseološki pravac (teorija spoznaje), filozofsko učenje, koje smatra da se objektivna stvarnost može spoznati samo mišljenjem, da se temelji na umu, razumu, intelektu. Riječ je latinskog porijekla.

U općem smislu racionalizmom nazivamo onaj pravac u teoriji spoznaje koji, bez obzira na to da li osjetilno iskustvo kao jedan od izvora i oblika naše spoznaje stvarnbosti odbacuje ili ne, smatra da je objektivnu stvarnost moguće spoznati samo mišljenjem, to jest da je spoznaja jedino dana u našem umu, razumu, intelektu. Postoje, dakle, istine koje su nezavisno od osjetilnog opažanja i iskustva ne potječu od njega, već su produkt takozvanog "čistog mišljenja", pa su prema tome i te istine i spoznaje apriorni ili urođeni oblici uma.

Francuz Rene Descartes, nizozemski Židov Baruch de Spinoza i Nijemac Leibniz dali su racionalistički filozofski okvir silnom zamahu matematike, mehanike, optike, revolucionarnom napretku prirodne znanosti uopće u 17. stoljeću.

Etimologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Racionalizam, -zma lat. (ratio - razum, razbor, um, pamet) smjer u teoriji spoznaje koji smatra (protivno od empirizma) da je razum vrelo i kriterij vjerodostojnoga znanja.

Relevantni članci[uredi - уреди | uredi izvor]