Humanizam
Humanizam je razdoblje povijesti obilježeno težnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnih rimskih i grčkih književnosti i civilizacije. Začeci se nalaze u talijanskim gradovima 14. st., ali humanizam svoj procvat doživljava u 15. i 16. st., kada se širi i na veći dio Evrope. Obilježuje ga eklektična upotreba antičke filozofije i njezino uklapanje u kršćansku srednjovjekovnu filozofiju te vjera u sposobnost i vrijednost čovjeka. Pristaše humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni radnici, kao i neki vladari i drugi predstavnici društvene elite (kondotjeri, aristokrati). Razdoblje humanizma pripremilo je preporod znanosti u Evropi (prosvjetiteljstvo).
Glavni su predstavnici: Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Giovanni Pico della Mirandola, L. Valla, Thomas More, Thomas Münzer, H. Grotius, Lorenzo Medici il Magnifico T. Campanella, Johannes Reuchlin, Erazmo Roterdamski, P. Melanchthon; Francesco Petris, Markanton de Dominis, Marko Marulić...
U općenitom smislu humanizam predstavlja bilo koji sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe - humanitet, čovječnost, ljudskost, bit čovjeka, ono što čovjeka čini čovjekom za razliku od njegovog posve prirodnog (animalnog) određenja. Svojstva i sposobnosi što sačinjavaju čovjekovu bit nisu njemu prirodno dana, nisu karakteristike njegove apriorne prirode, nego ih on sam (hisorijski, slobodno, smisleno) mora kao smisao i vrednote uvidjeti, izboriti, proizvesti, 'stvoriti', praktički potvrditi na djelu. Pojam humanitet, humanizam često je shvaćen u etičkom smislu kao ideal ili apstraktni postulat (moralizam) po kojem čovjek tek treba da bude humano biće, biće harmonički ispunjeno vrijednim ciljevima po kojima pojedinac, individuum, postaje ličnost i dostojan član društvene zajednice.
Gnoseološki stav prema kojem svaka spoznaja može vrijerditi isključivo za čovjeka i za ljudski svijet. Takav stav formulirao je već Protagora poznatom izrekom da je 'čovjek mjera svih stvari'. Prema Le Dantecu 'ono što čovjek spoznaje, to su samo odnosi stvari i čovjeka, a ono što mi zovemo stvarima, to su samo elementi čovječjeg opisivanja svijeta'. Po F. C. S. Schilleru 'sav je mentalni život orijentiran prema nekim ciljevima. A ako naši ciljevi mogu biti samo ciljevi onakvog bića kakvo mi jesmo, očito je da je svaka sponaja podređena ljudskoj prirodi i njenim osnovnim potrebama'.
Suvremeni društveno-politički pokret, uglavnom u mediteranskim zemljama Evrope (Francuska, Italija, Istra, Grčka) koji se zalaže za izgradnju humanijeg, manje otuđenog društva. Kao simbol imaju znak beskonačnosti \infty
