Čiovo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Otok Citipedia.info
Croatia Ciovo.png
Podaci
Lokacija Jadransko more
Arhipelag Srednjodalmatinski
Koordinate 43°30′0″N16°17′0″E
Država  Hrvatska
Glavno naselje Trogir, Okrug Gornji
Površina 28,12[1] km²
Broj stanovnika 5008[2]
Mastrinka Ciovo.jpg

Čiovo (talijanski: Bua) je otok u Jadranskom moru u hrvatskoj Splitsko-dalmatinskoj županiji, koji je administrativno podjeljen između Trogira, Splita i Općine Okrug.[3]

Geografske krakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Otok poput lukobrana zatvara dva velika i važna jadranska zaljeva –Trogirski na zapadu i Kaštelanski na istoku. Ta su dva zaljeva međusobno spojena četiri kilometra dugim Trogirskim kanalom.

Čiovo je jedan od otoka Srednjodalmatinskog arhipelaga, razvojen od kopna 4 km dugim Trogirskim kanalom.[4] Otok poput lukobrana zatvara dva velika i važna jadranska zaljeva –Trogirski na zapadu i Kaštelanski na istoku.[4]

Otok je dug nekih 15,3 km a širok do 3,5 km. Građen je od krečnjačkog vapnenca i obrastao makijom i šumarcima bora i čempresa.[2]

Čiovo ima površinu od 28,12 km²[1], a dužina njegove obale iznosi 46,663 km.[1]Najviše brdo Rudine ima 209 m.[2] Na sjevernoj obali leži zaljev Saldun, a duž južne uvale; Movarštica, Tatinja, Duga, Sveta Fumija.[2]Ispred jugozapadne obale nižu se otočići; sv. Fumija (Fumija), Kraljevac, Zaporinovac, Pijavica, Balkun, Galera i manje hridi.[2]

Na otoku je 2011. živjelo 5008 stanovnika u naseljima Trogir (dio), Slatine, Arbanija, Okrug Gornji, Okrug Donji, Žedno i Mastrinka.[2]

Stanovnici se bave maslinarstvom, ribarstvom i turizmom. Na otoku ima kamenoloma i brodogradilište u Trogiru koji okupira sjeverozapadni dio otoka.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Otok je bio naseljen još od prahistorije, o čemu svjedoče ostatci gradina.[2]

Za Antičkog Rima otok su zvali; Bua, Bua, Bua, Bua, najvjerojatnije po starijem ilirskom imenu, ali i Caput Iovis (Jupiterova glava), iz kog je vjerojatno izvedeno današnje ime Čiovo[2], od čiverica.[5] Iz tog perioda ima vrlo malo nalaza, tek ostatci nekropola i dijelovi sarkofaga.

I za ranog srednjeg vijeka bio je slabo naseljen, jer ima samo ostataka predromaničkih crkvica sv. Petra u uvali Supetar i sv. Maura u uvali Movarštica.[2] Tome je vjerojatno kumovala i zabrana, jer je u gradskom statutu Trogira jedino dozvoljeno pustinjacima i gubavcima da se nasele na Čiovu.[6]

Prva dokumentirana naselja na Čiovu bila su Žedno i Okrug, izrasla najvjerojatnije tek nakon mletačke dozvole 1461., da se može naseliti na otok. Ona je uslijedila nakon provale Osmanlija u Dalmaciju i masovnih zbjegova stanovništva. Istovremeno su i sami Trogirani, počeli graditi kuće po Čiovu, jer više nisu imali prostora po gradu.[2] Pored današnjega naselja Arbanija je za 14. vijeka podignut je dominikanski samostan sv. Križa, koji je riznica brojnih umjetnina, među inima i slike Matea Ponzonia - Pengača.[2]

Noviji franjevački samostan sv. Antuna iz 17. vijeka u Trogiru (Drid), ima sliku Palme Mlađeg i skulpturu sv. Magdalene, rad Ivana Duknovića.[2] Na jugoistočnoj strani otoka nalazi se crkva Gospe od Prizidnica s pustinjačkim zgradama sagrađena 1546.[3]

Od manjih crkvica na Čiovu vrijedi spomenuti; sv. Nikole (14. vijek), sv. Andrije (6../7. vijek), sv. Petra (16. vijek). Crkva Gospe pokraj mora je ranoromanička sa renesansnim dogradnjama, podignuta u spomen pobjede nad Splićanima.[3]

Čiovske crkve čuvaju vrijedne umjetnine; od romaničko-gotičkih raspela do poliptiha Blaža Jurjeva.[2]

Mostovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Nezna se točno kad je podignut prvi most do Čiova, prvi suvremeni pokretni je podignut 1866., na mjestu starijeg drvenog. Današnji je izgrađen 1962.[4]

On je postao usko grlo i noćna mora svih Trogirana, jer se za ljetnih mjeseci na njemu stvaraju neopisive gužve, u samoj gradskoj jezgri, jer prije toga treba proći i preko manjeg mosta koji dijeli Trogir od kopna. Zbog tog je 2007. odlučeno da se podigne novi most, nešto istočnije, širi i znatno većeg raspona (546,34 m) da se rastereti centar grada. On je trebao biti gotov do 2017. ali nije.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Coastline length and aeras of island..." (engleski). Geoadria. http://hrcak.srce.hr/file/14783/. pristupljeno 23. 05. 2017. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 "Čiovo" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13409. pristupljeno 23. 05. 2017. 
  3. 3,0 3,1 3,2 "Čiovo" (hrvatski). Ciovo info. http://www.ciovoinfo.com/hr/. pristupljeno 24. 05. 2017. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 "Čiovo" (hrvatski). Građevinar. http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-67-2015-9-6-Gradiliste.pdf. pristupljeno 24. 05. 2017. 
  5. "ćȉverica" (hrvatski). Hrvatski jezični portal. http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=f1puWRU%253D. pristupljeno 24. 05. 2017. 
  6. "Čiovo" (hrvatski). Hotel Sveti Križ. http://hotel-svetikriz.hr/putevima-ciovskih-pustinjaka/. pristupljeno 24. 05. 2017. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]