Gradina (tip naselja)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gradina Grižane-Belgrad

Gradine (gradišta) ostaci su utvrđenih stalnih naselja na uzvisinama koje se grade od prapovijesti pa sve do srednjeg vijeka. Tijekom opasnosti služile su kao pribježišta (refugium) ili kao stražarska mjesta (manje gradine). Unutar njih u pravilu se nalaze stambene građevine smještene u sredini ili duž zaštitnih zidova. Utvrđivale su se najprije palisadama s užim ili širim rovovima između njih, a kasnije se podižu i zidovi različite visine i širine, koji su u početku građeni od nevezana kamenja i zemlje, a poslije pojačavani drvenom građom.

Najstarije gradine u Hrvatskoj potječu s kraja neolitika. Iz ilirskog su razdoblja najbolje očuvane na krškome zemljištu, a posebnu skupinu čine gradine na području Liburnije, Kvarnera i Istre, tzv. kasteljeri, koji uglavnom pripadaju željeznom dobu. Te su gradine načinjene od velikih tesanih blokova, odnosno od lomljena nevezana kamenja. I na svim ostalim područjima Balkana, koja su Iliri naseljavali, mnoštvo je gradina. Dvije gradine kod Livna proglašene su za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.

Za rimske su vladavine pojedine gradine bile napuštene, dok su druge upotrebljavali starosjedioci ili su služile kao rimske vojne stanice.

Mnoge gradinske utvrde iz ranog srednjeg vijeka još su nedovoljno istražene i valorizirane.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Alojz Benac, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, Sarajevo 1983. –GRADINA U VIDOŠIMA
  • Blagoje Govedarica, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, Sarajevo 1983. -Iz najstarije prošlosti Livanjskog polja

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]