Glasinačka kultura

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Glasinačka kultura

Glasinačka kultura je najizrazitija grupa bronzanog i željeznog doba, sa nizom lokalnih karakteristika, koja se rasprostirala u istočnoj Bosni i Hercegovini, jugozapadnoj Srbiji, sjevernim dijelovima Crne Gore, i sjevernim dijelovima Albanje, gdje se razvija njen krak pod imenom Mati – kultura pa se koristi i termin Glasinac-Mati. [1][2]

Na visoravni Glasinac, istočno od Sarajeva, kao i oko same visoravni, otkriveno je više hiljada grobnih humki (tumula, gromila) i stotinak gradina – utvrđenih naselja na brežuljcima, [3] čija su istraživanja počela nakon ulaska Austro – Ugarske u Bosnu i Hercegovinu i trajala sa različitim intenzitetom do kraja 20. og stoljeća. [4]

Poručnik Johan Leksa, arheolog amater je, prilikom izgradnje puta Han Podromanija-Rogatica, otvorio prve tumule na visoravni (lokalitet Glasinačko polje-Bjelosavljevići) i tom prilikom je u jednom tumulu iz grupe kraj rijeke Rešetnice naišao među ostalim nalazima i na čuvena brončana glasinačka kultna kolica koje «vuku» dvije ptice. Glasinačka kolica, koja se čuvaju u muzeju u Beču su postala dio udžbenika, knjiga i literature širom svijeta. Od kraja 19. stoljeća istraživanja organizuje Zemaljski Muzej u Sarajevu.

Po svom rasprostiranju, karakteru naselja, pogrebnom ritualu, pokretnom materijalu, jasno utvrđenim etapama razvoja, glasinačka kulturna grupa je potpuno determinisana grupa koja bi se na osnovu više elemenata mogla identifikovati sa ilirskim plemenom Autarijati. [5]

Hronologija Glasinačke kulture[uredi - уреди | uredi izvor]

Glasinačka grupa se jasno izdvaja kao određena kulturna cjelina u svim svojim razvojnim fazama. Prvu hronologiju glasinačkih nalazišta izradili su Alojz Benac i Borivoj Čović, kasnije djelimično razrađena:

  • Glasinac I. - rano bronzano razdoblje ili pred ilirski period (1800. – 1500. pr. Kr.)[6]
  • Glasinac II (A, B). - srednje bronzano razdoblje ili proto ilirski period (1450. – 1300. pr. Kr.)
  • Glasinac III (A, B1, B2, C1, C2, D). - kasno bronzano razdoblje ili rano ilirski period (1300. – 800. pr. Kr.) [7]
  • Glasinac IVa (800-725), IVb (725-625), IVc-1 (625-550), IVc-2(550-500). – halštatsko razdoblje (800. – 500. pr. Kr.)
  • Glasinac Va(500/475-350), Vb (350-300). – latensko razdoblje (500. – 200. pr. Kr.)

Glasinačka kultura bronzanog doba[uredi - уреди | uredi izvor]

U bronzano doba se na Glasincu javlja više manje skromnih zajednica koje su djelimično pokazivale sličnosti među sobom. Dvije su osnovne karakteristike toga doba: gradinska naselja i sahrana pod tumulima (neki i sa keramikom cetinske kulture), sa dominantnom inhumacijom i uz manji procenat incineracija (spaljivanje). Izgrađen je veliki broj gradina koje će biti naseljene i u željeznom dobu.

Glasinačka kultura željeznog doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Početkom željeznog doba, odnosno krajem 8.og stoljeća zapaža se pojačan intezitet kulturnog razvoja i priliva stanovništva. To je vrijeme kada se formira glasinačka grupa u pravom smislu te riječi. Veliki broj skeletnih grobova sa dosta oružja i nakita javlja se na više mjesta, a gradina je osnovni oblik naselja.[8] Kraj 7.og i prva polovina 6.og stoljeća su vrhunac kulturnog i političkog razvoja glasinačke visoravni. Najveći broj grobova je iz tog vremena. U početku je inhumacija pretežni oblik sahrinjavanja, a od faze IV-c to je incineracija.

Glasinačka kolica - danas u Prirodnoistorijskom muzeju u Beču

Čuvena glasinačka kolica su iz perioda IV-b.

Pojava više “kneževskih” grobova, sa bogatim prilozima u oružju, nakitu, konjskoj opremi, keramici i bronzanom posuđu, vezana je za 6. stoljeće. Najpoznatija je Arareva kneževska gromila, prečnika preko 20m. sa izuzetnim prilozima: korintski šljem, nakit i glavarske insignije i oružje koje nosi sluga sahranjen u istoj humci. [9] Ovo je doba kada se bronza, pored svoje primarne upotrebe za izradu nakita, upotrebljava još i u izradi metalnih dijelova odjeće, konjske orme, te sitnog oruđa i pribora svakodnevne upotrebe. Izostaje upotreba željeza u izradi nakita, ali se zato ono upotrebljava za proizvodnju ofanzivnog oružja (koplja, mačevi, bojne sjekire i noževi), i djelomično za izradu oruđa (sjekire i noževi).

U 5.om i 4.om stoljeću se zapaža opadanje intenziteta na samoj Glasinačkoj visoravni. To se povezuje sa prodorom Kelta na ovo područje, tako da od kraja 4.og stoljeća ne postoje tragovi glasinačke kulture. [1] Tek krajem mlađeg željeznog doba pojavljuju se ponovo nalazi na ovom području pod uticajem helenizacije.

U jugozapadnoj Srbiji i sjevernoj Crnoj Gori otkriveno je više nekropola koje po načinu sahranjivanja i grobnim prilozima u potpunosti odgovaraju oblicima materijalne kulture na Glasinačkoj visoravni i pripisuju se glasinačkom kulturnom kompleksu.

U dolini Poblaćenice kod Priboja i Pilatovićima kod Požege (grob kneginje sa nakitom, bronzanim posudama i keramikom), otkriveni su nalazi koji datiraju od 7.og pa do 4.og stoljeća. U Krivoj Reci kod Čajetine, Ražanima kod Kosjerića, Vranama kod Arilja i Gotovuš kod Plevalja nalazi su iz 6. I 5.og stoljeća. Posebno se ističe velika kneževska humka u Novom Pazaru, u kojoj je, osim tipičnih glasinačkih jednopetljastih bronzanih lučnih fibula, nađeno mnoštvo nakita od zlata i srebra (pojasevi, narukvice i naušnice), što govori o postojanju lokalnih zlatarskih radionica. U tim radionicama je stvoren tip mramoračkog nakita. [9] Milutin Garašanin (arheolog) je predpostavio da veliki, bogato ukrašeni mramorački pojasevi od srebrnog lima, nađeni u dolini Velike Morave označavaju prodor Autarijata na istok jer su slične bronzane narukvice u velikom broju nađene na Glasincu i Zapadnoj Srbiji.

Na Krstačkom polju kod Njeguša u Crnoj Gori pronađeni su: dvije gvozdene sjekire, jedan kratki gvozdeni mač, četiri koplja, krivi nož i pet kalotastih dugmadi od bronze. Slični predmeti pronađeni su na Glasincu, Albaniji i Kosovu. [10] Predmeti su bili položeni kao grobni prilozi u skeletnim grobovima kamenih tuluma. U pogledu datacije pripadaju starijem gvozdenom dobu, faza Glasinac IVc. U nekropoli su se nalazili i ostaci keramike, kao i dvije drške amfora sa obodima (importovana roba).

Neprekidnost kulturnog razvoja[uredi - уреди | uredi izvor]

Pravilna identifikacija ilirskog identiteta može se ustanoviti neprekidnošću kulturnog razvoja na glasinačkom području (Glasinačka kultura) od ranog bronzanog do helenističkog doba. Glasinačka visoravan je eminentno ilirsko područje koje su naseljavali Autarijati, u čijem kulturnom razvoju i običajima nije bilo prekida, što znači da se ovdje dogodila autohtona evolucija. [11]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 45.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 "Arheološki leksikon". Zemaljski muzej, Sarajevo. https://www.slideshare.net/edinveletovac/arheoloski-leksikon-tom-1. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. "John Wilkes - The Illiyans, st.45-55". Elektronska verzija. https://archive.org/stream/15826619JohnWilkesTheIllyrians/15826619-John-Wilkes-The-Illyrians_djvu.txt. pristupljeno 9. 2. 2018. 
  3. "Blagoje Govedarica: Otkriće Glasinačke kulture- Gradine". Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin. http://tempusbiherit.ba/documents/lectures/Glasinac-2.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. https://de.scribd.com/doc/177015405/Kulturna-Istorija-BiH. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. "Salmedin Mesihović: Historija Autarijata". Filozofski fakultet Sarajevo, 2014.. http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Historija_Autarijata.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  6. "Alojz Benac - Prediliri, prailiri, protoiliri - neki novi aspekti". ANUBiH Naše starine. https://alldocs.net/the-philosophy-of-money.html?utm_source=alojz-benac-prediliri-prailiri-protoiliri-neki-novi-aspekti. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  7. "Blagoje Govedarica: Glasinac i Glasinačka kultura -Glasinac u neo-enolitu i bronzanom dobu". Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin. http://tempusbiherit.ba/documents/lectures/Glasinac-3.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  8. "Blagoje Govedarica: Glasinac i Glasinačka kultura -Tumuli". Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin. http://tempusbiherit.ba/documents/lectures/Glasinac-1.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  9. 9,0 9,1 "Rastko Vasić: Beleške o Glasincu – Hronologija kneževskih grobova". Arheološki institut – Beograd, 2009. http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0350-0241/2009/0350-02410959109V.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  10. "Vladimir Leković – Prilog proučavanju kulture gvozdenog doba u Crnoj Gori". ANUBiH - GODIŠNJAK KNJIGA XVIII , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l6. SARAJEVO, 1980. http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2018.pdf. pristupljeno 9. 2. 2018. 
  11. "Alojz Benac – O identifikaciji ilirskog etnosa". ANUBiH Naše starine 1973. http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2011.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016.