Ilovik
![]() |
Podaci | |
---|---|
Lokacija | Jadransko more (Kvarnerski zaljev) |
Arhipelag | Kvarnerić |
Koordinate | |
Država | ![]() |
Glavno naselje | Ilovik |
Površina | 5,51 km²[1] km² |
Broj stanovnika | 170[2] |
![]() |
Ilovik (prethodno Sveti Petar Ilovik), otok u Jadranskom moru u Hrvatskoj, koji administrativno podpada pod grad Mali Lošinj u Primorsko-goranskoj županiji.[2]
Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]
Ilovik je najjužniji naseljeni otok lošinjskog arhipelaga.[2]
Otok ima površinu od 5,51 km²[1], a dužina njegove obale iznosi 14,091 km.[1] .
U jedinom istoimenom jribarskom naselju, danas živi oko 170 stanovnika.[2] Prvi novovjeki doseljenici na otok došli su krajem 18. vijeka iz Velog Lošinja i osnovali današnji Ilovik. On je smješten je u manjoj uvali, na sjevernoj strani otoka, zaštićen otočićem sv. Petar, kog stanovnici Ilovika koriste za groblje.[2]
Između Ilovika i Sv. Petra - leži kanal dug nekih 2,5 km i širok oko 300 metara, kog lokalni ribari odavnina koriste kao sigurnu luku, jer je zaštićen od vjetrova sa svih strana.[2]
Otok Ilovik je vrlo razveden, sa puno uvala od kojih je najpoznatija Paržine sa pješčanom plažom na jugoistočnoj obali otoka.[2]
Ilovik je obrastao mediteranskom vegetacijom - crnikom i alepskim borom.[2]
Ime[uredi - уреди | uredi izvor]
Otok Ilovik i obližnji otočić sv. Petar za antike su bili poznati po imenu Neumae (od grčkog neuma = znak), a od 13. vijeka kao Sanctus Petrus de Nimbis, u kasnijoj venecijanskoj varijanti je to ispalo - San Pietro dei Nembi.[2] Najstarije dokumentirano hrvatsko ime za veći otok bilo je Tovarnjak - magarac (talijanski: asinello), a danas se zove Ilovik po tlu koje ga karakterizira, dok je manji otok bio i ostao Sv. Petar.[2]
Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]
Najstariji arheološki nalazi su ostatci liburnskih gradina na lokalitetima Vela Straža (Ilovik) i Strižine (Sv. Petar).[3] Iz vremena rimskih vremena pronađeno je dosta kovanica, sarkofag[2] i ostatci zidova Ville Rustice na Sv. Petru.[3]
Na otočiću Sv. Petar, na mjestu gdje se danas nalazi groblje, je između 1071. - 1280. stajao benediktinski samostan, od kog su danas vidljivi tragovi apside.[3] Prije tog se tu vjerojatno nalazila bizantska fortifikacija.[2] Zidovi koji opasuju današnje groblje podignuti su tokom 11. vijeka.[2]
Mletački providur Filippo Pasqualigo je između 1597.-1600. na Sv. Petru podigao utvrdu Forticu.[3]
Transport[uredi - уреди | uredi izvor]
Otok je povezan dnevnom brodskom linijom sa Malim Lošinjem i katamaranom sa Rijekom.[2]
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 "Coastline length and aeras of island..." (engleski). Geoadria. http://hrcak.srce.hr/file/14783/. Pristupljeno 10. 05. 2017.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 "Ilovik" (hrvatski). Turistička zajednica Grada Malog Lošinja. http://visitlosinj.hr/Destination.aspx?id=8. Pristupljeno 08. 05. 2017.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 " Atrakcije Ilovik" (hrvatski). Turistička zajednica Grada Malog Lošinja. http://visitlosinj.hr/List.aspx?menu=Znamenitosti&idMjesto=8&idLokacijaTip=7&mid=Znamenitosti_8&LokacijeRepeater_sort=Naziv+ASC. Pristupljeno 08. 05. 2017.
Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]
|