Ništa
Ništa ili ništavilo (lat. nihil) je pojam koji opisuje odsustvo ili nepostojanje bilo čega. U filozofiji, ništa kao nebiće je pojmovno negiranje bića. Pojam ništavila ima primenu i u matematici, gde se označava nulom.
Ništa u filozofiji [uredi - уреди]
U filozofskom smislu, pojam ništa se prvi put javlja u Parmenidovoj izreci: "Biće jeste a nebiće nije". Za atomiste ništa označava prazninu. U Platonovom učenju o najvišim rodovima bića dokazuje se nužnost postojanja nebića (me on) kao suprotnosti obuhvaćene samim pojmom bitka (Sofist 258 a - 259 d). Tako za Platona, ništa kao nebiće, naznačuje različitost. Aristotel određuje nebitak kao pojmovnu suprotnost bitku tvrdeći: "bitak nije nebitak" (Met. IV, 3, 1105 b). Kao puka mogućnost, prvobitna materija se kod Platona i Plotina takođe javlja kao relativno ništa[1].
Za Augustina i hrišćansku teologiju ništavilo je znak konačnosti uzete u sebi, bez odnosa sa principom stvaranja i dobra. Duns Skot je prvi uveo razlikovanje apsolutnog ništa (ništavilo) i relativnog ništa, kako bi pomirio iskaz "od ničega nastaje ništa" (lat: ex nihilo nihil fit) s teološkim shvatanjem da je Bog stvorio svet iz ničega (creatio ex nihilo). U Hegelovoj dijalektičkoj logici čisti bitak je usled svoje apstrakcije i neodređenosti identičan s čistim ništa. Pojam ništa ima značajnu ulogu u filozofiji egzistencije. Kod Hajdegera se ništa javlja kao "ništa bića", dok je kod Sartra ništa istovetno s bitkom-za-sebe čoveka u pukoj egzistenciji svoje bačenosti u svet sebe[2].
Kineski č'an filozof Šenhui upitan: »Što je ništavilo?» odgovara: »Ako kažeš da postoji onda sigurno pretpostavljaš obeležja čvrstoće i otpornosti, a ako kažeš da je to nešto što ne postoji, kakvu onda tražiš pomoć od tog pojma?«
[uredi - уреди]
Vidi još [uredi - уреди]
|
|||||||||||||||||||||||||||||||