Istina
Izvor: Wikipedia
Istina višeznačan pojam u filozofiji, nauci i svakodnevnom životu. Uobičajeno značenje istine je saglasje sa činjenicama ili stvarnošću.[1] Istina se ostvaruje u procesu saznanja.
Postoje razne teorije istine:
- Teorija korespondencije, po kojoj je istina saglasnost neke tvrdnje stvarnosti. Prvi ju je formulisao Aristotel u "Metafizici".
- Teorija evidencije
- Teorija koherencije
- Teorija verifikacije
- Dijalektička teorija istine
Neke neoklasične teorije istine smatraju da se istinitost sastoji u neprotivrečnosti skupa sudova ili u koristi koju pojedinac ili društvo mogu da steknu na osnovu saznanja.
Apsolutna istina je ideal kome se ljudsko saznanje približava nizom relativnih istina, ne dostižući ga nikada u potpunosti. To je istina koju nikakvo naknadno saznanje nije izmjenilo, korigovalo itd.
| “ | Svaka se pojedina stvar apsolutno naziva istinitom po njenom odnosu prema umu od koga zavisi. Zato se veštački stvorene stvari nazivaju istinitim po svom odnosu prema našem umu. Naime, ona se kuća naziva istinitom koja postiže sličnost sa oblikom koji je u graditeljevoj zamisli, a govor se naziva istinitim, ukoliko je izraz istinitog saznanja. Na sličan se način istinitima nazivaju prirodne stvari, ukoliko postižu sličnost sa idejama, koje su u božijoj misli. Istinitim se naime naziva kamen, jer postiže prirodu svojstvenu kamenu prema prethodnoj zamisli božijeg uma. Tako je dakle istina prvenstveno u umu, a tek na drugom mestu u stvarima, ukoliko se one izjednačuju s umom kao svojim ishodištem ... Istina stvari se sastoji u upoređivanju sa božijim umom. | ” |
|
— Toma Akvinski, Suma teologije[2]
|
[uredi - уреди] Vidi također:
[uredi - уреди] Napomene
- ↑ Merriam-Webster's Online Dictionary, truth, 2005
- ↑ Navedeno prema: B. Bošnjak, Filozofija od Aristotela do renesanse i odabrani tekstovi filozofa, str. 230-231
[uredi - уреди] Eksterni linkovi
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu:
|
|||||||||||||||||||||||||||||||