Postojanje Boga

Izvor: Wikipedia

Dokaze za i protiv postojanja Boga su vekovima razvijali filozofi, teolozi i drugi mislioci. Najčešći dokazi za postojanje Boga su metafizički, empirijski, induktivni i subjektivni, dok su dokazi protiv postojanja Boga obično empirijski, deduktivni i induktivni.

Gledišta zastupljena u raspravi su ateizam (kao neverovanje u Boga i kao poricanje Božijeg postojanja), teizam (verovanje da Bog postoji) i agnosticizam (gledište da je nemoguće saznati postoji li Bog ili ne).

Rasprava o postojanju Boga povlači i mnoga druga filozofska pitanja. Osnovni problem je što ne postoji univerzalno prihvaćena definicija Boga.

Argumenti za postojanje Boga[uredi - уреди]

  • Kosmološki dokaz dokazuje da postoji "prvi uzrok" ili "prvi pokretač" svih stvari koje su uzrokovane ili pokrenute, a to je Bog.
  • Teleološki dokaz (grč. τέλος télos - cilj, svrha) se zasniva na tome da u prirodi postoji svrhovitost. Svrhovitost svemira nužno pretpostavlja inteligenciju koja postavlja svrhe, a to je Bog.
  • Nomološki dokaz (grč. νόμος nómos - zakon) navodi da je svet harmonijski uređena celina u kojoj sve stvari stoje u međusobnim odnosima, koji su normirani zakonima. Ta zakonitost nužno pretpostavlja um, koji je Bog.
  • Idejni dokaz je dokaz iz nužnih i večnih istina. A večne i nužne istine mogu postojati samo u nekom misaonom biću koje je večno i nužno. A to biće je Bog.
  • Moralni dokaz navodi da postojanje objektivne moralnosti zavisi od postojanja najvišeg zakonodavca, a to je Bog.
  • Etnološki dokaz je dokaz opšteg uverenja ljudskog roda, koji navodi da su svi narodi imali pojam Boga.

Argumenti protiv postojanja Boga[uredi - уреди]

Spoljnje veze[uredi - уреди]