Argument nužnog bića

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Dokaz istinitog ili argument nužnog bića je formalni argument za postojanje Boga koji je uveo islamski filozof Ibn Sina (980–1037). Ovaj argument dokazuje da postoji nužno i neuslovljeno biće, jer kada ne bi bilo nužnog i neuslovljenog, ne bi bilo ni slučajnih i uslovljenih bića.

Argument polazi od činjenice da bića nastaju i nestaju, što pokazuje da mogu i postojati i ne postojati, da su kontingentna a ne nužna, jer kada bi bila nužna uvek bi postojala i ne bi nikada nastajala ni nestajala.[1]

Razvoj[uredi | uredi kod]

Ovaj dokaz za postojanje Boga je uveo srednjovekovni islamski filozof Ibn Sina, pod nazivom dokaz istinitog.[2] Po njemu, čitav skup kontingentnih stvari mora imati uzrok koji nije kontingentan, jer bi u suprotnom bio uključen u skup. Ibn Sina je logički utvrdio da mora biti "nužno postojećeg" (arapski: واجب الوجود‎) bića koje ne može ne postojati.[3] On zaključuje da nužno postojeće biće mora imati tradicionalna svojstva Boga u islamu, uključujući jednost, jednostavnost, nematerijalnost, um, moć, velikodušnost i dobrotu.[4]

Argument nužnog bića je srednjovekovni jevrejski filozof Majmonid preuzeo od Ibn Sine i razvio ga dalje.[5]

Toma Akvinski uvodi ovaj dokaz u svoju filozofiju, i zaključuje da mora postojati nužno biće, koje je uzrok zašto nastaju kontingentna bića. Po njemu, pojedine stvari nastaju i kasnije nestaju. Dakle, u jednom trenutku nije postojala nijedna stvar. No, nešto počinje postojati samo uzrokovano nečim što već postoji. Dakle, mora postojati biće čije je postojanje nužno.[6] Takvo biće on naziva Bogom.[6] Akvinski zaključuje da "ako ne bi postojalo nijedno nužno biće, onda ne bi postojalo ništa".[7]

Duns Scotus smatra da mi ne možemo dokazati da kontingentno biće postoji ako postoji nužno biće, ali možemo dokazati obrnuto - ako postoji konačno biće, postoji i beskonačno biće. Dakle, mi ne možemo da izvedemo postojanje manje savršenog bića iz savršenijeg, mada možemo izvesti obratno. Prema Skotu, da kontintentna bića zbilja postoje saznaje se samo iskustvom.[8] Čak iako dopustimo mogućnost beskonačnog niza sukcesivnih uzroka, čitav lanac zahteva objašnjenje izvan samog lanca. Beskonačan niz kontingentnih bića ne može objasniti vlastiti egzistenciju - nužno je postulirati jedan transcedentan uzrok.[9]

Literatura[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 341), Beograd, 1989.
  2. Inati 2014: str. 28
  3. Adamson 2013: str. 170
  4. Adamson 2013: str. 171
  5. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 341), Beograd, 1989.
  6. 6,0 6,1 Put Alvina Plantinge u dokazivanju Božjeg postojanja
  7. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 341), Beograd, 1989.
  8. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 488), Beograd, 1989.
  9. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 509), Beograd, 1989.

Vidi još[uredi | uredi kod]