Realizam (filozofija)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

U filozofiji se pojam realizam pojavljuje u ranom srednjem vijeku u raspravi o univerzalijama. Riječ je o problemu ontološkog statusa općih pojmova (ideja): postoje li opći pojmovi (kao "konj", "trokut", "dobro" i sl.) realno, sami po sebi, izvan pojedinačnih stvari? Ako postoje, jesu li tjelesni ili netjelesni?

U srednjovjekovnoj filozofiji[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Problem univerzalija

Problem univerzalija se pojavio pri tumačenju Aristotelovog spisa Kategorije, jednog od rijetkih Aristotelovih spisa koji je bio poznat kršćanskome svijetu (i na zapadu i na istoku) nakon pada Rimskog carstva. Neoplatoničar Porfirije ukazao je na taj problem u svojem Uvodu u Aristotelove kategorije, ali nije dao odgovor. Boetije je taj spis preveo na latinski i tako je on postao poznat i na zapadu.

Druga značenja pojma realizam u filozofiji[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvan spomenutog konteksta rasprave o univerzalijama, pojam "realizam" u filozofiji se koristi u različitim značenjima.

  • Tako se ponekad "realistima" nazivaju svi oni filozofi koji idejama pripisuju objektivno postojanje, odnosno, svi "objektivni idealisti".
  • Kantovo se učenje naziva pak transcendentalni realizam, a učenje nekih njegovih nastavljača kritički realizam, koji se pak po smislu približava "znanstvenom realizmu" (vidi dolje).
  • Potpuno drugačije je značenje kada se "realizam" suprotstavlja subjektivnom idealizmu, kao učenje da vanjski svijet postoji nezavisno o svijesti, odnosno nezavisno o subjektu, koji ga spoznaje. U tom slučaju pojam "realizam" može se koristiti kao istoznačnica za materijalizam ili kao širi pojam, koji uključuje i neke tzv.idealističke koncepcije.
  • Suvremeni znanstveni realizam, kao "prirodna filozofija" koju znanstvenici obično u svojem radu slijede, kompromisni je (eklektički) stav po kojem neke osobine predmeta pripadaju njima samima, ali druge zavise o odnosu prema spoznajnom subjektu; koje su prvog, a koje drugog tipa treba u svakom pojedinom slučaju istraživanjima utvrditi. Dokle pak ta relativnost spoznaje seže i koji su joj sve oblici, odnosno koliko znanost može pretendirati na univerzalnost svojih spoznaja, predmet je značajnih diskusija u filozofiji znanosti i sociologiji spoznaje XX. stoljeća.
  • Također se u filozofskim djelima, osobito u suvremenoj analitičkoj filozofiji može naći pojam realizam u njegovom svakodnevnom smislu.

Zbog te višestrukosti, ako se termin "realizam" koristi, treba biti točno naznačeno na koje se značenje misli. Ako je moguće, treba ga zamijeniti nekim preciznijim terminom. Općenito, treba biti vrlo oprezan u tome da se raznolike koncepcije svode pod neki opći pojam, da se "etiketiraju" (da se dakle postupa u smislu "realizma", svodeći vrlo različita razmatranja i učenja filozofa na neku opću "suštinu").

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Bošnjak, Branko: Filozofija od Aristotela do renesanse i odabrani tekstovi filozofa, Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1978. (2. izdanje; prvo izdanje 1957), str. 97-103
  • Hrvatski enciklopedijski rječnik, svezak 9, Zagreb 2004.
  • Opća enciklopedija JLZ, svezak 7, Zagreb 1981.
  • Windelband, Wilhelm: Povijest filozofije. Knjiga prva, Zagreb: Kultura, 1956, str. 334-346.