Hrvatski enciklopedijski rječnik

Hrvatski enciklopedijski rječnik, enciklopedijski rječnik tiskan 2002. kao jednosveščano izdanje nakladnika Novi Liber. Drugo, dopunjeno izdanje u 12 svezaka objavljeno je 2004. u suizdavaštvu Novog Libera i Europa Press Holdinga, kao izdanja uz dnevnik "Jutarnji list".

Glavni urednici: mr. Ljiljana Jojić i prof.dr. Ranko Matasović. Uz njih su autori: prof.dr. Vladimir Anić, dr. Dunja Brozović-Rončević, prof.dr. Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, prof.dr. Ivo Pranjković. Uz njih je navedeno dvadeset troje stručnih suradnika.

Sadrži 175.000 obrađenih pojmova. Od toga 47.000 hrvatskih imena, prezimena i mjesta njihove rasprostranjenosti, te 18.000 obrađenih imena iz geografije, povijesti, mitologije i opće kulture.

Skupina autora i stručnih suradnika radila je na pripremi Rječnika 1999-2002. godine. Oslonac i izvor građe bili su Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića (prvo izdanje 1991., zatim dva proširenja izdanja 1994. i 1998.) i Rječnik stranih riječi Vladimira Anića i Ive Goldsteina (prvo izdanje 1999, drugo dopunjeno 2000. godine).

Također je korišten Hrvatski nacionalni korpus, elektronski korpus hrvatskoga jezika dostupan na internetu ^[1].

Koncepcija Rječnika je, po riječima autora, izrazito deskriptivistička: cilj je bio prikupiti i leksikografski na nov način obraditi rječničko blago suvremenoga hrvatskog jezika, a ne propisivati koje se riječi trebaju smatrati standardnima. Ipak, ni u jednom se rječniku elementi preskriptivnosti ne mogu posve izbjeći.