Gimnazija Matije Antuna Reljkovića
Gimnazija Matije Antuna Reljkovića je gimnazija u Vinkovcima u Hrvatskoj i njena povijest počinje negdje u 18. stoljeću.
Današnja Gimnazija Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima u svom kontinuitetu, jedna je od najstarijih škola u sjeverno-istočnoj Hrvatskoj, tj. u Slavoniji. Osnovana je 1766. godine. u Petrovaradinu odlukom carice Marije Terezije (1740.-1780.) kao latinska škola, te predana isusovcima na upravljanje. Nakon ukidanja isusovačkog reda 1773. godine, škola prelazi na civilnu upravu.
Novom odlukom Marije Terezije 1779.g. škola je prebačena u Vinkovce zbog povoljnijeg položaja i učinkovitijeg prosvjetno-kulturnog djelovanja. S potpunim radom u Vinkovcima škola je započela 1. studenog 1780.g. Tada je to bila šesta gimnazija u Hrvatskoj, nakon dvije zagrebačke, požeške, senjske i osječke, a prva u Slavonskoj vojnoj granici od Zagreba do Zemuna.
Kako su se Vinkovci nalazili u sklopu Slavonske vojne granice, zadatak obrazovne institucije po njemačkim vojnim vlastima je bilo, pripremanje odanog časničkog, svećeničkog i činovničkog kadra.
Godine 1792. je Dvorsko vijeće donijelo odluku da se škola proširi na 6 razreda kao i u svim gimnazijama u carevini. Tada školom upravlja prefekt sve do 1822.g., kada brigadir postaje direktorom škole. Tih godina školu pohađa oko stotinjak učenika, a nastavni kadar ima oko desetak profesora.
Godine 1850. u vinkovačku Gimnaziju uveden je hrvatski jezik kao zaseban predmet pod nazivom "ilirski jezik", a iduće godine dobiva status "Cesarsko-kraljevska katolička državna velika gimnazija". 1852.g. u školu je uveden njemački jezik kao nastavni umjesto do tadašnjeg latinskoga. Uvodi se i hrvatski jezika za nastavne predmete vjeronauk i povijest. Bilo je to 31. listopada 1860.g.
Od 2. ožujka 1861.g. u školi je utemeljeno Društvo za podupiranje vrijednih i siromašnih učenika. Pokrovitelj i utemeljitelj Društva bio je đakovački biskup J.J. Strossmayer sa 1.000 forinti, a članovi utemeljitelji bili su još ban Josip Šokčević, obitelj grofova Khuen s vlastelinstva u Nuštru, zatim brojni graničarski časnici, te župnici, kanonici, vinkovački trgovci i odvjetnici.
Jedan od značajnijih događaja se dogodio 16. veljače 1868.g. Car Franjo Josip I donio je odluku da se u graničarskim školama, pa tako i u vinkovačkoj Gimnaziji, izjednače hrvatski i njemački jezik. Od iduće godine na prijedlog nastavničkog vijeća vojne vlasti dozvoljavaju postepeno uvođenje hrvatskog jezika kao nastavnog od prvih razreda.
Krajem školske godine 1875./1876. održana je prva matura na hrvatskom jeziku. Među tadašnjom generacijom učenika koji su maturu polagali na hrvatskom jeziku bio je i budući hrvatski književnik Josip Kozarac.
Iz godine u godinu broj učenika se povećavao pa su stare zgrade u kojima se održavala nastava postale pretijesne. Graničarske vlasti donose odluku da se na istom mjestu u centru grada sagradi nova zgrada. Gradnja je započela u lipnju 1878.g., a završila u kolovozu 1879.g. Tako je stogodišnjica vinkovačke Gimnazije svečano proslavljena 4. listopada 1879.g. useljenjem u novu, današnju zgradu. Posvetu zgrade i svih učionica obavio je tadašnji đakovački biskup J.J. Strossmayer koji je bio i jedan od mecena u izgradnji nove zgrade.
U drugoj polovici XIX. st. gimnaziju je pohađalo godišnje iznad 200 učenika pretežno katoličke vjeroispovijesti, a nastavu je držalo dvadesetak profesora.
Nakon što je carskom odlukom 15. lipnja 1881.g. ukinuta Vojna granica, a teritorij granice uključen u građansku Hrvatsku i Gimnazija potpada pod upravu Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Tom prigodom je dobila novi naziv: "Kraljevska velika gimnazija u Vinkovcima". Dolaskom Khuena Hedervarya na mjesto bana u Hrvatskoj 1883.g. započinje madžarizacija Hrvatske. Ona se posebno osjećala u vinkovačkom kraju zato što je u Nuštru Kuhen imao svoj veleposjed. Khuen u Vinkovcima gradi veliku madžarsku školu. Učenici gimnazije u to vrijeme često izlaze na ulice u demonstracije protiv otvaranja madžarskih tzv. "julijanskih" škola i drugih oblika madžarizacije.
Godine 1900/1901. školu pohađa 343 učenika, a na školi je uposleno 20 profesora. Školske vlasti dopuštaju djevojkama privatno polaganje mature. Prva učenica upisuje redovno pohađanje gimnazije 1907. godina. Bila je to Mira Hercigonja.
U prvom svjetskom ratu 1914.-1918.g. gimnazija proživljava teške dane. Od ljeta 1914.g. do siječnja 1916.g. školska zgrada služi kao vojna bolnica. Kada je napravljena velika vojna bolnica uz željezničku prugu Vinkovci-Vukovar, na polju pokraj sela Bršadin tzv. "drveni Beč" učenici i profesori se vračaju u svoju zgradu. Za vrijeme prve Jugoslavije 1925.g. škola mijenja naziv u "Državna klasična gimnazija u Vinkovcima". Beogradsko je Ministarstvo prosvjete željelo postepeno dokinuti gimnaziju krajem 1927.g. Cijelu stvar spašava gradska deputacija koja je upućena u Beograd, te je odluka Ministarstva poništena. Nakon uvođenja šesto siječanjske diktature 1929.g. i nove teritorijalne podjele Jugoslavije na 9 banovina, Vinkovci su ušli u tzv. Drinsku banovinu. Tada se u školu uvodi "ekavica" i to traje do 1931. godina. kad je kotar Vinkovci dodjeljen Savskoj banovini. Novi nastavni jezik je bio srpsko-hrvatsko-slovenski. Od 1920-g. do 1941.g. direktor škole je Hrvat. Nakon pada vlade 1934.g. škola ponovno mijenja naziv, ali sada i program. Ukidaju se klasični predmeti, a novi naziv je "Državna realna gimnazija". Judaizam je do 1941. na gimnaziji predavao vinkovački rabin Mavro Frankfurter.[1]
U vrijeme drugog svjetskog rata 1941.-1945.g. školsku zgradu najprije zauzima madžarska vojska, potom njemačka koja je koristi kao ratnu bolnicu. Nastava je svedena na minimum, pojednina polugodišta ratnih godina traju dva-tri mjeseca, a 1944.g. po 15-tak dana. Jedan dio učenika i nastavnika pristupio je antifašističkoj borbi. U ratu je školska zgrada oštećena iznutra i izvana, uništen je školski namještaj, učila te dio školske knjižnice i arhive. Po tadašnjem Godišnjem izvješću 1942./1943.g. školu pohađa 802 učenika(ce), a zaposlenih nastavnika bilo je 35 i 5 pomoćnih.
Pet godina poslije rata trajala je obnova zgrade, namještaja, učila, knjižnice i drugih školskih sadržaja. 1956./1957.g. vlasti SFRJ Jugoslavije i NR Hrvatske provode novu reformu školstva. Uvodi se obvezno osmogodišnje školovanje tako da niži razredi gimnazije prelaze u osmogodišnje škole, a četiri viša razreda ostaju u sklopu gimnazije kao I. II. III. i IV. razredi. Tada se reformom gimnazija uvode dva smjera: društveno-jezični, i prirodoslovno-matematički. Nova reforma 1963.g. ponovno klasificira gimnazije u Hrvatskoj, a vinkovačka postaje Opća gimnazija. Tri godine kasnije mijenja se naziv škole u Gimnazija "'Matija Antun Reljković".
Školske godine 1975/1976. započinje "Šuvarova" reforma koja teži dokidanju gimnazija. Nove srednje škole podijeljene su unutar sebe na pripremnu i usmjerenu fazu školovanja za pojedina zanimanja u trajanju od po dvije godine. Raznorazne srednje škole udružuju se u velike obrazovne centre. Gimnazija se udružuje sa Srednjom medicinskom školom "Dr. Zlatan Sremec" u Centar za usmjereno obrazovanje "M. A. Reljković", Rješenjem RS za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu od 10.11.1977.g. Završni stupanj obrazovanja dobivali su učenici: za odgajatelje, suradnike u nastavnom procesu, knjižničare, inokorespodente, informatičke pomoćnike, medicinske sestre i zdravstvene tehničare. Za vrijeme uhodavanja reforme srednjeg obrazovanja polako su se gasile gimnazije, 1978.g. završeni su posljednji programi, a formalno-pravno prestale su postojati 1. siječnja 1981.g.
Mnogi programi nekadašnjih gimnazija zadržani su u manjoj ili većoj mjeri kroz pripremnu i tzv. usmjerenu fazu srednjoškolskog obrazovanja. Godine 1984. broj upisanih učenika(ca) je 1138, a nastavnika je zaposleno 58, te 14 vanjskih suradnika. Sljedećih godina broj učenika se povećao na 1200. Nakon velikih promjena 1990-ih dolazi do polaganog vračanja gimnazija i ukidanja "Šuvarovog" sistema. Novo formirane vlasti nakon višestranačkih izbora u Republici Hrvatskoj odlučuju se na obnavljanje gimnazija i drugih starih srednjih škola, umjesto obrazovnih centara. Tako je Odlukom Skupštine općine Vinkovci 5. lipnja 1991.g. obnovljena Gimnazija "Matije Antuna Reljkovića" u Vinkovcima.
U svojoj 225 godini postojanja Gymnasium, kako piše na pročelju zgrade, teško je stradao u Domovinskom ratu 1991./92., jer je bio pogođen artiljerijskim projektilima. Od tada do danas škola se stalno obnavlja uz pomoć Republike Hrvatske i donatora iz zemlje i svijeta.
- ↑ Tomo Šalić, 2002., str. 37, 403, 405
- Šalić, Tomo (2002). Židovi u Vinkovcima i okolici, Osijek - Zagreb: Židovska općina Osijek - Kratis. ISBN 953-6742-01-2
- Iz straha od profesora učenik sedmog razreda gimnazije progutao dva lista svog dnevnika, Vreme, 27. dec. 1937, str. 4. digitalna.nb.rs (ćirilica, pristup. 27.12.2019)
45°17′18″N 18°48′19″E / 45.2883690427653°N 18.8052678108215°E