Stephen Hendry

Izvor: Wikipedia
Stephen Hendry
Stephen Hendry PHC 2011.png
Rođenje [[13. Šablon:Nom del mes amb preposició]] 1969,
South Queensferry, Edinburgh
Država Škotska
Nadimak The Golden Boy
The Maestro
The Ice Man
The Wonder/Golden Bairn
The Great One
Profesionalni početak 1985.
Najbolje mjesto na listi 1 (9 godina)
23.
Novčane nagrade 8.637.360 funti
Najveći brejk 147 (11 puta)
Trocifreni brejkovi 775
Kraj karijere 2012.
Pobjede na turnirima
Rangirne titule 36
Manje titule 38
Svjetski prvak 1990, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1999.
Podaci zadnji put aktualizirani: 3. maja 2012.

Stephen Gordon Hendry, MBE, profesionalni je škotski snukeraš. 1990. godine postao je (i do danas ostao) najmlađi svjetski prvak u snukeru.[1] Nakon toga je još 6 puta bio svjetski prvak te sa 7 naslova drži rekord. Osim toga, bio je br. 1 na listi najboljih snukeraš 8 uzastopnih godina (od 1990. do 1998) i ponovo u sezoni 2006/2007. Također je vlasnik najviše rangirnih titula (36) i vodeći je po broju postignutih trocifrenih brejkova, u koje spada i 11 maksimalnih, po čemu dijeli 1. mjesto s Ronniejem O'Sullivanom.

Karijera[uredi - уреди]

Amaterske godine (1981-1985)[uredi - уреди]

Počeo je igrati snuker s 12 godina (1981). Dvije godine kasnije osvojio je škotsko U-16 prvenstvo. Također se pojavio u BBC-jevoj juniorskoj verziji turnira Pot Black. Naredne godine osvojio je Škotsko amatersko prvenstvo i također postao najmlađi učesnik Svjetskog amaterskog prvenstva ikad. 1985, nakon odbrane titule na Škotskom amaterskom prvenstvu, prelazi u profesionalce. Sa 16 godina i 3 mjeseca postao je najmlađi profesionalac u historiji.

Rane profesionalne godine (1986-1988)[uredi - уреди]

U svojoj prvoj sezoni došao je do 1/16 finala na Classicu, a postao je i najmlađi prvak Škotske. Također je postao najmlađi igrač u historiji koji se kvalificirao za Svjetsko prvenstvo; taj rekord još nije srušen. Izgubio je 10-8 od Willieja Thornea, koji ga je aplauzom ispratio iz dvorane. Sljedeće godine odbranio je titulu škotskog prvaka i došao do četvrtfinala na Grand Prixu i SP-u (gdje ga je rezultatom 13-12 porazio branilac titule, Joe Johnson), te do polufinala na Classicu. S Mikeom Hallettom osvojio je Svjetsko prvenstvo parova te godine. U sezoni 1987/1988. osvojio je svoje prve rangirne titule: Grand Prix (10-7 u finalu protiv Dennisa Taylora) i British Open. Osim toga, pobijedio je na još 3 druga turnira, odbranivši i titulu prvaka Škotske i titulu u parovima (opet sa Hallettom), čemu je dodao i Australian Masters. Do kraja te sezone došao je do 4. mjesta na listi najboljih svjetskih snukeraša, a BBC Scotland proglasio ga je za sportsku ličnost godine.

Sljedeće sezone nije osvojio nijedan rangirni turnir, iako je osvojio New Zealand Masters i onaj "pravi" Masters u Londonu.

Svjetski prvak i svjetski br. 1 (1989-1999)[uredi - уреди]

Sezona 1989/1990. bila je početak Hendryjeve dominacije. Te sezone osvojio je UK Championship, Dubai Classic, Asian Open, Scottish Masters, Wembley Masters i svoje prvo Svjetsko prvenstvo, pobijedivši u finalu Jimmyja Whitea 18-12[2], što ga je u 21. godini života dovelo na vrh liste najboljih snukeraša. Naredne sezone postavio je rekord osvojivši 5 rangirnih turnira, uključujući i svoj treći Masters (u finalu je pobijedio Halletta 9-8 nakon zaostataka 0-7 i 2-8). Međutim, nije uspio odbraniti titulu svjetskog prvaka, izgubivši u četvrtfinalu od Stevea Jamesa. U sezoni 1991/1992. ponovo je postao svjetski prvak (opet protiv Whitea), osvojivši 10 uzastopnih frejmova nakon zaostatka 8-14, dodavši tome i titule na Grand Prixu i Welsh Openu. Također je osvojio i Masters, a u Matchroom League postigao je i svoj prvi maksimalni brejk na službenom takmičenju. Godinu kasnije zadržao je titulu svjetskog prvaka i peti put uzastopno osvojio Masters. Sljedeće godine opet je bio svjetski prvak, tijesno pobijedivši u finalu opet Whitea 18-17.

U sezoni 1994/1995., nakon što mu je dodijeljen Red Britanskog carstva, osvojio je 3 rangirna turnira, uključujući SP i UK Championship, koje je odbranio i naredne sezone. U finalu UK Championshipa 1994. pobijedio je Kena Dohertyja 10-5, uz 7 trocifrenih brejkova. Novinar David Hendon opisao je Hendryjevu igru u ovom meču kao "možda najbolje što je iko ikad odigrao". Niz uspjeha u sezoni 1995/1996. nastavio se s 3 titule, uključujući SP, čijim se osvajanjem (pobijedivši u finalu Petera Ebdona 18-12) izjednačio po broju naslova svjetskih prvaka s Reardonom i Steveom Davisom (6). 1997. godine drugi je put osvojio nagradu BBC Scotlanda za sportsku ličnost godine, uz još 3 rangirna turnira, iako ga je Doherty spriječio da 6. put zaredom postane svjetski prvak, pobijedivši ga u finalu 18-12.

U sezoni 1997/1998. izgledalo je da Hendryjeva dominacija u snukeru slabi jer je te sezone osvojio samo 1 rangirni turnir (Thailand Masters). U finalu Mastersa 1998. vodio je protiv svog dobrog prijatelja, Marka Williamsa, 9-6 i trebao mu je još samo 1 frejm za pobjedu. Međutim, propustio je brojne prilike da završi meč i na kraju izgubio 9-10, nakon što je posljednji frejm riješen na vraćenoj crnoj kugli.[3] Ovaj meč mnogi smatraju jednim od najboljih u historiji snukera. Također je pao i s 1. mjesta liste najboljih snukeraša, prvi put nakon 1990. godine, a izgubio je i u 1. kolu SP-a (4-10 od Whitea). Sezonu 1998/1999. počeo je ponižavajućim porazom 0-9 od nepostavljenog Marcusa Campbella u 1. kolu UK Championshipa. Ipak, krajem sezone ponovo je "živnuo" i osvojio 2 posljednja turnira u takmičarskom kalendaru: Scottish Open i rekordnu 7. titulu svjetskog prvaka. Nakon pobjede u polufinalu 17-13 protiv O'Sullivana, u finalu je bio nešto uvjerljiviji, pobijedivši budućeg dvostrukog svjetskog prvaka, Marka Williamsa, 18-11. To je bila Hendryjeva posljednja titula svjetskog prvaka.

1999-2010[uredi - уреди]

Hendry je izvrsno počeo sezonu 1999/2000. osvojivši 2 od prva 3 turnira te sezone, uključujući British Open, na kojem je ostvario svoj peti službeni maksimalni brejk i prvi u finalu rangirnog turnira. Međutim, doživio je iznenađujući poraz u 1. kolu SP-a 2000, gdje je bolji bio debitant Stuart Bingham. U odnosu na Hendryjeve visoke standarde sezona 2000/2001. bila je razočaravajuća jer prvi put nije uspio osvojiti rangirni turnir još od sezone 1989/1990, plasiravši se u samo jedno finale. Ipak, osvojio je European Open naredne sezone i došao blizu 8. titule svjetskog prvaka. Nakon što je u polufinalu SP-a eliminirao O'Sullivana (17-13), koji je branio titulu, u finalu je tijesno poražen od Ebdona 17-18. Nakon toga je osvojio Welsh Open u sezoni 2002/2003. i British Open sezonu poslije, a posljednju rangirnu titulu osvojio je na Malta Cupu 2005. godine. Međutim, nakon O'Sullivanove odluke da ne nastupi na istom turniru 2006, Hendry se vratio na 1. mjesto liste najboljih snukeraša u sezoni 2005/2006. zbog kontinuiranih plasmana u završne faze turnira, iako, po njegovom priznanju, nije igrao u onoj staroj formi.[4] Došao je do finala UK Championshipa 2006. Taj je turnir zapamćen po njegovom četvrtfinalnom meču protiv O'Sullivana, koji je Englez neočekivano predao pri Hendryjevom vodstvu 4-1. U polufinalu je nadoknadio zaostatak 5-7 protiv Graemea Dotta (tadašnjeg aktuelnog svjetskog prvaka) i slavio 9-7, ali je u finalu izgubio od Ebdona 6-10. Nakon razočaravajuće sezone 2007/2008, Hendry se neočekivano plasirao u svoje 12. polufinale na SP-u, nadmašivši po tome Steve Davisa (11). Sa 39 godina postao je najstariji igrač koji je došao do polufinala SP-a još od Terryja Griffithsa 1992. godine.

Sezonu 2008/2009. počeo je porazima u svoja 2 prva meča; na Northern Ireland Trophyju bolji je bio Stephen Lee (1-5), a na Shanghai Mastersu Ricky Walden (4-5). Nešto više uspjeha imao je na Grand Prixu, gdje je u 1. kolu pobijedio Davida Gilberta (5-4), ali je u narednom izgubio od kasnijeg pobjednika, Johna Higginsa (2-5). Ipak, na idućem rangirnom turniru u Bahreinu došao je do polufinala, u kojem ga je porazio Matthew Stevens (4-6). Na sljedeća 3 turnira (UK Championship, Masters i Welsh Open) poražen je u 1. kolu, i to, redom, od Leeja, Neila Robertsona i Martina Goulda. Donekle se vratio u formu na China Openu, gdje je došao do četvrtfinala (preko Roberta Milkinsa i Waldena), u kojem je bolji bio kasniji osvajač turnira, Peter Ebdon. Na SP-u 2009. u 1. kolu porazio je Williamsa 10-7, što mu je osiguralo plasman među 16 najboljih snukeraša naredne sezone. Idući protivnik bio mu je Ding Junhui, koga je pobijedio 13-10. U ovom meču Hendry je zabilježio jubilej: 1000. frejm koji je osvojio u Crucible Theatreu (u tom frejmu nanizao je 140 poena). 28. aprila Hendry je ostvario maksimalni brejk u četvrtfinalnom meču protiv Shauna Murphyja.[5] Na kraju je ipak poražen 11-13.[6] Sa 40 godina postao je najstariji igrač koji je postigao maksimalni brejk na nekom rangirnom turniru i tek drugi igrač (nakon O'Sullivana) s više od 1 maksimuma u Crucibleu. Sezonu je završio na 10. mjestu liste, ispavši iz prvih 8 prvi put od sezone 1987/1988.

U sezoni 2009/2010. Hendry je dobio mečeve 1. kola na svim turnirima, ali nije uspio doći do četvrtfinala sve do China Opena, gdje ga je savladao Mark Allen 4-5, iako je Hendry imao vodstvo od 4-2. Na Mastersu je izgubio u 1. kolu. U istoj fazi SP-a protivnik mu je bio Kinez Anda Zhang. Zhang je vodio 7-9 i bio na frejm do velike pobjede, ali je Hendry dobio 3 posljednja frejma i prošao u 2. kolo. Na pres-konferenciji nakon ovog meča priznao je da bi, u slučaju da je izgubio, ozbiljno razmislio o povlačenju iz snukera. U 2. kolu deklasirao ga je Mark Selby rezultatom 5-13. Osim turnira iz službenog takmičarskog kalendara, nastupio je i na pozivnom turniru za seniore pod nazivom Legende snukera, koji je i osvojio, savladavši u finalu Dohertyja 5-3. Još jedan važan događaj bio je izazivački meč u Pekingu protiv Junhuija, u kojem je Hendry poražen 6-13.

2010-danas[uredi - уреди]

Na početku sezone 2010/2011. Hendry je izgubio u 1. kolu Shanghai Mastersa od Goulda (2-5).[7] Na World Openu u Glasgowu pobijedio je Bjorna Haneveera i Marka Davisa, da bi zatim izgubio 1-3 od O'Sullivana.[8] Na UK Championshipu u Telfordu prvi protivnik bio mu je White. Iako se tokom cijelog meča mučio sa svojom igrom, uspio je pobijediti 9-8, nanizavši pobjednički brejk u odlučujućem frejmu. No već u narednom kolu porazio ga je Williams 6-9.[9] Hendry je kasnije rekao da je frustriran svojom formom i otkrio da posljednjih 10 godina pati od tzv. jipsa, tj. nevoljnih pokreta ili manjih grčeva koji utječu na slabljenje fine motorike mišića, zbog čega nije u mogućnosti gađati "kroz kuglu" i zbog čega promašuje i najjednostavnije udarce.[10] Naredni turnir na kojem je nastupio bio je Masters, gdje je izgubio 3-6 od tada aktualnog svjetskog prvaka Robertsona.[11] Ostvario je svoj 10. maksimalni brejk (na službenim takmičenjima) na Welsh Openu u 1. frejmu meča osmine finala protiv Stephena Maguirea, ali je na kraju izgubio taj meč. Na China Openu "pomeo" je Stevensa 5-0 u 1. kolu, ali ga je u narednom porazio Junhui (2-5).[12] U 1. kolu SP 2011. pobijedio je Joea Perryja u odlučujućem frejmu, no u narednom ga je deklasirao Selby 4-13.[13]

Sezonu 2011/2012. počeo je na 1. turniru iz serije Players Tour Championship i izgubio 3-4 od Kyrena Wilsona[14], zbog čega je pao na 17. mjesto WPBSA-liste, što je bio prvi put nakon sezone 1987/1988. da Hendry nije među prvih 16.[15] Ipak, vratio se među top 16 nakon plasmana u 2. kolo Australian Goldfields Opena.[16] U septembru je poražen u 1. kolu Shanghai Mastersa od Milkinsa (1-5).[17], zbog čega je opet ispao iz prvih 16 (na 21. mjesto).[18]

Uspio se kvalificirati za UK Championship 2011. nakon što je u posljednjem kolu kvalifikacija savladao Gerarda Greenea 6-2. To je bio njegov prvi kvalifikacijski meč nakon 1989.[19] Ipak, već u 1. kolu porazio ga je zemljak Maguire.[20] U januaru 2012. došao je do polufinala 12. turnira iz PTC-serije, ali ga je opet tijesno porazio Maguire (3-4). Hendryju je bio potreban ulazak u finale kako bi se plasirao unutar 24 igrača na PTC-ovoj tabeli i tako osigurao učešće na završnom turniru serije.[21] U kvalifikacijama za German Masters 2012. Hendryja je pobijedio James Wattana 1-5, zbog čega Hendry prvi put nakon 15 godina nije nastupio na jednom rangirnom turniru.[22] Kvalificirao se za Welsh Open pobjedom 4-0 protiv Norvežanina Kurta Maflina. U 1. kolu igrao je protiv aktuelnog osvajača Mastersa, Neila Robertsona, i zabilježio do tog trenutka najbolji rezultat sezone pobijedivši ga 4-1.[23][24] Međutim, u 2. kolu glatko ga je porazio Mark Allen (0-4). Još je jednom igrao protiv Robertsona, i to u 1. kolu World Opena, nakon što je u kvalifikacijama pobijedio Mikea Dunna 5-2, ali je ovaj put Robertson slavio 5-3.[25][26] Hendry je dobio četvrti od 5 mečeva u kvalifikacijama ove sezone kad je savladao Yu Delua 5-1 i osigurao mjesto na China Openu.[27] U 1. kolu savladao je Martina Goulda 5-4 u dramatičnoj završnici na posljednjoj crnoj kugli.[28] Nakon toga je treći put uzastopno u 1/8 finala nekog rangirnog turnira igrao protiv Robertsona, koji je opet slavio 5-3.[29]

Povlačenje[uredi - уреди]

Opet kroz kvalifikacije, osigurao je rekordno 27. uzastopno učešće na SP 2012, pobijedivši opet Yua 10-6.[30] Već prvog dana SP-a, u meču 1. kola protiv Binghama, postigao je svoj 11. maksimalni brejk i 3. u Crucibleu.[31][32] Na kraju je slavio 10-4, nakon čega je uslijedio meč protiv branioca titule, Johna Higginsa. Higgins je cijelu sezonu igrao loše, pa ni ovaj meč nije bio izuzetak; Hendry ga je "pregazio" 13-4, što mu je bila prva pobjeda protiv svog zemljaka na rangirnom turniru još od 2003. Time se plasirao u četvrtfinale SP-a 19. put u karijeri (a samo je 8 igrača uopće učestvovalo na SP-u toliko puta).[33] Međutim, u četvrtfinalu ga je deklasirao još jedan zemljak, Maguire, rezultatom 13-2. Odmah nakon tog meča Hendry je objavio da se povlači iz snukera navevši kao razloge nezadovoljstvo svojom igrom posljednjih godina i teškoće u balansiranju između takmičarskih, komercijalnih i porodičnih obaveza i otkrivši da je odluku donio 3 mjeseca ranije.[34][35]

Status[uredi - уреди]

Hendry je osvojio 72 profesionalne titule, po čemu je drugi na vječnoj listi, iza Stevea Davisa. Ipak, Hendry ima najviše osvojenih rangirnih titula (36). Također ima i 4 ekipne titule, te nekoliko amaterskih.

U njegove ostale rekorde spadaju: uzastopne titule na istom turniru, najduži niz pobjeda (na rangirnim turnirima), najviše trocifrenih brejkova u jednom meču (7), najviše trocifrenih brejkova na jednom turniru (16), najviše godina na broju 1, najviše trocifrenih brejkova ukupno (775) i najviše zarađenog novca od turnirskih nagrada. Postao je tek drugi igrač koji je ostvario više od 1 maksimalnog brejka u Crucibleu[36] i najstariji igrač koji je postigao maksimalni brejk na nekom profesionalnom takmičenju. Također je rekorder po broju uzastopnih učešća na svjetskim prvenstvima (27), te po najdužem boravku među top 16 snukeraša (23 uzastopne sezone).

Stil igre[uredi - уреди]

Hendry teži tome da igra u ravnomjernom i stabilnom ritmu. Često koristi sada već univerzalnu taktiku da ubaci plavu kuglu s jakim "prednjim felšom" na bijeloj nakon čega bijela odlazi u klaster crvenih kugli i razbija ih, što mu omogućava nizanje brejkova. Osim konzistentnosti u pravljenju brejkova, ključ za njegov uspjeh bila je njegova sposobnost ubacivanja "dugih" kugli, kao i vješto ubacivanje kugli u srednje rupe tokom brejka. Tokom karijere igrao je veoma napadački, češće nego što je odustajao od prilično teških udaraca, pokušavajući radije razviti crvene kugle što ranije u frejmu nego čekati dok svaka otvorena crvena kugla bude ubačena. Na ovaj je način postigao više od 700 trocifrenih brejkova.[37] Međutim, nakon što se njegov visoki standard u pravljenju brejkova i ubacivanju "dugih" kugli smanjio, Hendryjevi agresivni instinkti daju njegovim protivnicima više prilika nego što je to ranije bio slučaj. Ipak, u skorije vrijeme, nakon rada s Chrisom Henryjem, koji je bio trener Petera Ebdona kad je Ebdon osvojio SP 2002. godine, Hendry se dosta fokusirao na odbrambeni dio svoje igre, za koji je Clive Everton rekao da je bolji nego ikad u Hendryjevoj karijeri.

Lični život[uredi - уреди]

Hendry je rođen u South Queensferryju (Edinburgh), ali je odrastao u Fifeu, gdje je pohađao srednju školu. Danas živi u gradiću Auchterarderu sa svojom suprugom Mandy, kojom se oženio 1995, i 2 sina: Blaineom (r. 1996) i Carterom (r. 2004). Živi u blizini Gleneaglesa (gdje se nalaze čuveni tereni za golf) i ima jednocifreni hendikep (u golfu). Uživa u pokeru i pojavio se u nekoliko turnira koji su prikazani na TV-ekranima. Također se dosta zanima za nogomet, a navija za Hearts.

Tokom povratka u Škotsku nakon Thailand Opena 2003. slomljen mu je štap. Taj štap, koji je imao od svoje 14. godine nakon što ga je kupio za 40 funti, bio je štap kojim je osvojio svih 7 titula svjetskog prvaka.[38] Nakon napada 11. septembra 2001. od svih snukeraša zahtijeva se da svoje štapove stave s ostalom prtljagom u tovarne prostore aviona, gdje su podložni oštećenjima.[39]

U julu 2011. Porezna uprava podnijela je zahtjev na sudu u Glasgowu za likvidaciju Hendryjeve firme zbog neplaćenog poreza.[40]

Uspjeh po sezonama[uredi - уреди]

Turnir 1985/
1986.
1986/
1987.
1987/
1988.
1988/
1989.
1989/
1990.
1990/
1991.
1991/
1992.
1992/
1993.
1993/
1994.
1994/
1995.
1995/
1996.
1996/
1997.
1997/
1998.
1998/
1999.
1999/
2000.
2000/
2001.
2001/
2002.
2002/
2003.
2003/
2004.
2004/
2005.
2005/
2006.
2006/
2007.
2007/
2008.
2008/
2009.
2009/
2010.
2010/
2011.
2011/
2012.
Pob-Por u karijeri
UK Championship N N N F P P PF ČF F P P P F 1R PF PF ČF ČF F 2R PF F 1R 1R 2R 2R 1R 5/23
Masters N N N P P P P P F ČF P ČF F 1R ČF PF ČF F 1R ČF 1R PF 1R 1R 1R 1R N 6/23
Svjetsko prvenstvo 1R ČF 2R PF P ČF P P P P P F 1R P 1R ČF F ČF PF ČF 1R 2R PF ČF 2R 2R ČF 7/27
Legenda za tabelu
N nije učestvovao #R poražen u ranijoj fazi takmičenja
ČF četvrtfinalist PF polufinalist
F finalist P pobjednik

Finala[uredi - уреди]

Rangirni turniri: 57 (36-21)[uredi - уреди]

Legenda
Svjetsko prvenstvo (7–2)
UK Championship (5–5)
Ostalo (24–14)
Ishod Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
Pobjednik 1. 1987. Grand Prix Sjeverna Irska Dennis Taylor 10–7
Pobjednik 2. 1988. British Open Engleska Mike Hallett 13–2
Finalist 1. 1988. UK Championship Wales Doug Mountjoy 12–16
Pobjednik 3. 1989. Asian Open Tajland James Wattana 9–2
Pobjednik 4. 1989. Dubai Classic Wales Doug Mountjoy 9–2
Pobjednik 5. 1989. UK Championship Engleska Steve Davis 16–12
Finalist 2. 1989. International Open Engleska Steve Davis 4–9
Finalist 3. 1990. European Open Engleska John Parrott 6–10
Pobjednik 6. 1990. Svjetsko prvenstvo u snukeru Engleska Jimmy White 18–12
Pobjednik 7. 1990. Grand Prix (2) Engleska Nigel Bond 10–5
Pobjednik 8. 1990. Asian Open (2) Sjeverna Irska Dennis Taylor 9–3
Pobjednik 9. 1990. Dubai Classic (2) Engleska Steve Davis 9–1
Pobjednik 10. 1990. UK Championship (2) Engleska Steve Davis 16–15
Finalist 4. 1991. Classic Engleska Jimmy White 4–10
Pobjednik 11. 1991. British Open (2) Engleska Gary Wilkinson 10–9
Pobjednik 12. 1991. Grand Prix (3) Engleska Steve Davis 10–6
Pobjednik 13. 1992. Welsh Open Wales Darren Morgan 9–3
Finalist 5. 1992 Classic (2) Engleska Steve Davis 8–9
Pobjednik 14. 1992. Svjetsko prvenstvo u snukeru (2) Engleska Jimmy White 18–14
Finalist 6. 1992. Dubai Classic Engleska John Parrott 8–9
Finalist 7. 1993. European Open (2) Engleska Steve Davis 4–10
Pobjednik 15. 1993. International Open Engleska Steve Davis 10–6
Pobjednik 16. 1993. Svjetsko prvenstvo u snukeru (3) Engleska Jimmy White 18–5
Pobjednik 17. 1993. Dubai Classic (3) Engleska Steve Davis 9–3
Finalist 8. 1993. UK Championship (2) Engleska Ronnie O'Sullivan 6–10
Pobjednik 18. 1993. European Open Engleska Ronnie O'Sullivan 9–5
Pobjednik 19. 1994. Svjetsko prvenstvo u snukeru (4) Engleska Jimmy White 18–17
Pobjednik 20. 1994. UK Championship (3) Irska Ken Doherty 10–5
Pobjednik 21. 1994. European Open (2) Engleska John Parrott 9–3
Pobjednik 22. 1995. Svjetsko prvenstvo u snukeru (5) Engleska Nigel Bond 18–9
Pobjednik 23. 1995. Grand Prix (4) Škotska John Higgins 9–5
Pobjednik 24. 1995. UK Championship (4) Engleska Peter Ebdon 10–3
Pobjednik 25. 1996. Svjetsko prvenstvo u snukeru (6) Engleska Peter Ebdon 18–12
Pobjednik 26. 1996. UK Championship (5) Škotska John Higgins 10–9
Pobjednik 27. 1997. Welsh Open (2) Engleska Mark King 9–2
Pobjednik 28. 1997. International Open (2) Malta Tony Drago 9–1
Finalist 9. 1997. British Open Wales Mark Williams 2–9
Finalist 10. 1997. Svjetsko prvenstvo u snukeru Irska Ken Doherty 12–18
Finalist 11. 1997. UK Championship (3) Engleska Ronnie O'Sullivan 6–10
Pobjednik 29. 1998. Thailand Masters (3) Engleska John Parrott 9–6
Finalist 12. 1998. British Open (2) Škotska John Higgins 8–9
Finalist 13. 1999. Welsh Open Wales Mark Williams 8–9
Pobjednik 30. 1999. Scottish Open (3) Škotska Graeme Dott 9–1
Pobjednik 31. 1999. Svjetsko prvenstvo u snukeru (7) Wales Mark Williams 18–11
Pobjednik 32. 1999. British Open (3) Engleska Peter Ebdon 9–1
Finalist 14. 2000. Thailand Masters Wales Mark Williams 5–9
Finalist 15. 2001. Thailand Masters (2) Irska Ken Doherty 3–9
Pobjednik 33. 2001. European Open (3) Engleska Joe Perry 9–2
Finalist 16. 2002. Svjetsko prvenstvo u snukeru (2) Engleska Peter Ebdon 17–18
Pobjednik 34. 2003. Welsh Open (3) Wales Mark Williams 9–5
Finalist 17. 2003. European Open (3) Engleska Ronnie O'Sullivan 6–9
Pobjednik 35. 2003. British Open (4) Engleska Ronnie O'Sullivan 9–6
Finalist 18. 2003. UK Championship (4) Wales Matthew Stevens 8–10
Finalist 19. 2005. Welsh Open (2) Engleska Ronnie O'Sullivan 8–9
Pobjednik 36. 2005. Malta Cup (4) Škotska Graeme Dott 9–7
Finalist 20. 2005. China Open Narodna Republika Kina Ding Junhui 5–9
Finalist 21. 2006. UK Championship (5) Engleska Peter Ebdon 6–10

Nerangirni turniri[uredi - уреди]

Legenda
Masters (6)
Premijer liga (6)
Ostalo (26)
Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
1. 1986. Scottish Professional Škotska Matt Gibson 10–5
2. 1987. Scottish Professional Škotska Jim Donnelly 10–7
3. 1987. Australian Masters Engleska Mike Hallett 371–226 *
4. 1988. Scottish Professional Škotska Murdo MacLeod 10–4
5. 1988. New Zealand Masters Engleska Mike Hallett 6–1
1. 1989. Masters Engleska John Parrott 9–6
6. 1989. Continental Airlines London Masters Engleska John Parrott 4–2
7. 1989. Scottish Masters Wales Terry Griffiths 10–1
8. 1990. Continental Airlines London Masters Engleska John Parrott 4–2
2. 1990. Masters Engleska John Parrott 9–4
9. 1990. Pontins Professional Engleska Mike Hallett 9–6
10. 1990. Scottish Masters Wales Terry Griffiths 10–6
3. 1991. Masters Engleska Mike Hallett 9–8
11. 1991. Hong Kong Challenge Tajland James Wattana 9–1
12. 1991. Indian Challenge Engleska John Parrott 9–5
1. 1991. Matchroom League Engleska Steve Davis **
13. 1992. European Challenge Engleska Joe Johnson 4–0
4. 1992. Masters Engleska John Parrott 9–4
14. 1992. Irish Masters Irska Ken Doherty 9–6
2. 1992. Matchroom League Engleska Steve Davis 9–2
15. 1993. European Challenge Malta Tony Drago 5–3
5. 1993. Masters Tajland James Wattana 9–5
3. 1994. European League Engleska John Parrott 10–7
16. 1994. Top Rank Classic Engleska Jimmy White **
17. 1995. Scottish Masters Engleska Peter Ebdon 9–5
18. 1995. Charity Challenge Sjeverna Irska Dennis Taylor 9–1
4. 1995. European League Irska Ken Doherty 10–2
6. 1996. Masters Engleska Ronnie O'Sullivan 10–5
19. 1997. Irish Masters Wales Darren Morgan 9–8
20. 1997. Charity Challenge Engleska Ronnie O'Sullivan 9–8
21. 1998. Red Bull Super Challenge Škotska John Higgins **
22. 1998. Malta Grand Prix Irska Ken Doherty 7–6
23. 1999. Champions Cup Wales Mark Williams 7–5
24. 1999. Irish Masters Engleska Stephen Lee 9–8
5. 2000. Premijer liga Wales Mark Williams 9–5
25. 2001. Malta Grand Prix Wales Mark Williams 7–6
6. 2004. Premijer liga Škotska John Higgins 9–6
26. 2009 Legende snukera[41] Irska Ken Doherty 5–3

* Odlučeno ukupnim zbrojem poena u 5 frejmova.
** Nije bilo doigravanja. Odlučeno prema ligaškoj tabeli.

Ekipna finala[uredi - уреди]

Br. Godina Turnir Protivnici u finalu Rezultat
1. 1987. Svjetsko prvenstvo parova (s Mikeom Hallettom) Kanada Cliff Thorburn
Sjeverna Irska Dennis Taylor
12–8
2. 1991. Svjetski Masters (muški parovi) (s Mikeom Hallettom) Kanada Brady Gollan
Kanada Jim Wych
8–5
3. 1996. Svjetski kup (s ekipom Škotske) Irska 10–7
4. 2001. Kup nacija (s ekipom Škotske) Irska 6–2

Amaterska finala[uredi - уреди]

Br. Godina Turnir Protivnik u finalu Rezultat
1. 1983. Škotsko prvenstvo U-16
2. 1984. Škotsko amatersko prvenstvo Škotska David Sneddon [42]
3. 1985. Škotsko amatersko prvenstvo Škotska Jim McNellan [42]

Nagrade[uredi - уреди]

Nagrada Godina
Red Britanskog carstva (MBE) 1994.
Sportska ličnost godine BBC Scotlanda 1987, 1996.
WPBSA igrač godine 1990, 1991, 1992, 1993, 1995, 1996.
WPBSA mladi igrač godine 1988.
WPBSA nastup godine 1995.

Reference[uredi - уреди]

  1. Hendryjeva biografija na biogs.com
  2. "1990 - Cue Stephen Hendry", BBC Sport, 12. april 2002.
  3. Ako rezultat u frejmu bude izjednačen nakon što su ubačene sve kugle, crna kugla vraća se na svoju početnu poziciju na stolu i igra se nastavlja dok je neko ubaci ili promaši.
  4. "In-form Carter ends Hendry hopes ", BBC Sport, 30. april 2007.
  5. "Hendry behind despite 147 break ", BBC Sport, 28. 4. 2009.
  6. "" "Murphy ousts Hendry to make semis", BBC Sport, 29. 4. 2009.
  7. Mečevi i rezultati Shanghai Mastersa 2010, Global Snooker.
  8. Rezultati World Opena 2010, Global Snooker.
  9. "2010 12BET.com UK Championship", WWW Snooker.
  10. "Hendry reveals 10-year battle with the 'yips'", BBC Sport, 8. decembar 2010.
  11. Masters 2011, WWW Snooker.
  12. China Open 2011, Global Snooker.
  13. Rezultati sa SP 2011., BBC Sport, 22. april 2011.
  14. Rezultati s PTC-a 1, World Snooker, 16. 6. 2011.
  15. "Hendry Targets Top Eight", World Snooker, 13. 7. 2011.
  16. "Bingham climbs to 12th", Sky Sports, 25. 7. 2011.
  17. Shanghai Masters 2011, WWW Snooker.
  18. Rejting-lista nakon PTC-a 6, World Snooker; preuzeto: 21. 11. 2011.
  19. "UK Championship Qualifiers 2011 - Stephen Hendry's Reaction", Maximum Snooker, 15. novembar 2011.
  20. "Stephen Hendry suffers first round knockout", BBC Sport, 3. decembar 2011.
  21. "Maguire Breaks Trophy Drought", World Snooker, 8. januar 2012.
  22. "Hendry to miss first event in 15 years", Eurosport, 26. novembar 2011.
  23. "Steve Davis, Stephen Hendry and Ken Doherty qualify for Welsh Open", BBC Sport, 11. februar 2012.
  24. "Stephen Hendry beats Neil Robertson in first round", BBC Sport, 14. februar 2012.
  25. "Hendry qualifies for World Open", Eurosport, 14. januar 2012.
  26. "Milkins puts Maguire out of World Open", Eurosport, 29. februar 2012.
  27. "Hendry Earns China Spot", World Snooker, 25. februar 2012.
  28. "Robertson survives hair-raising experience in China", Eurosport, 26. mart 2012.
  29. Rezultati China Opena 2012., BBC Sport, 30. mart 2012.
  30. "Stephen Hendry wins Crucible qualifier", BBC Sport, 15. april 2012.
  31. "Hendry rolls back the years with jaw-dropping 147 on opening day at World Championships", Daily Mail, 21. april 2012.
  32. Davor Budimir, "Stephen Hendry napravio maksimalni brejk!", Bilijar.info, 21. april 2012.
  33. "World Snooker Championship 2012: Hendry crushes Higgins", BBC Sport, 28. april 2012.
  34. "Stephen Hendry retires after World Snooker Championship defeat", BBC Sport, 1. maj 2012.
  35. Davor Budimir, "Posljednji meč velikog šampiona", bilijar.info, 2. maj 2012.
  36. "Hendry behind despite 147 break", BBC Sport, 28. 4. 2009.
  37. Igrači s najviše trocifrenih brejkova, Snukerska arhiva Chrisa Turnera.
  38. "Hendry's cue crisis", BBC Sports, 1. septembar 2003.
  39. "Damages claim over bent cue", BBC News, 11. april 2003.
  40. "Stephen Hendry firm faces being closed down by taxman", express.co.uk, 9. juli 2011.
  41. S. Weir & A. Hoyle, "Hendry wins battle of the legends", The Scotsman, 1. novembar 2009.
  42. 42.0 42.1 "Scottish Snooker: Roll of Honor"

Vanjski linkovi[uredi - уреди]