Demografija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

Izvor: Wikipedia
Demografija SFRJ
Demografija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
Narodni sastav Jugoslavije 1981.
Generalni podaci
Broj stanovnika 23.528.230 (1991)
Gustina naseljenosti 92
Prirodni priraštaj 6,3 ‰
Natalitet 15,4 ‰
Mortalitet 9,1 ‰
Dužina života 68 godina (muškarci), 73 godine (žene)
Fertilitet  ‰
Smrtnost odojčadi 27,3 ‰
Migracije -64.622
Starosna struktura
0-14 godina 24,5 %
15-64 godina 66 %
65+ godina 9,5 %
Polna struktura
Ukupno  muškaraca/žena
0-14 godina  muškaraca/žena
15-64 godina  muškaraca/žena
65+ godina  muškaraca/žena
Narodi
Nacionalnost Jugoslaveni
Većinske etničke grupe Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Slovenci, Makedonci, Crnogorci
Manjinske etničke grupe Albanci, Mađari, Nijemci, Turci, Česi
Jezici
Zvanični jezici srpskohrvatski
Ostali jezici albanski, mađarski, slovenski, makedonski

Demografija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije utvrđivala se putem popisa stanovništva koji se provodio jednom svakog desetljeća, i to u razdoblju od 1948. do 1991., putem kojeg su se žitelji evidentirali radi statistike po prebivalištu u jednoj od šest republika, dobi, spolu, narodnosti, zaposlenosti i gustoči naseljenosti, dok se religiozni popis proveo jedino 1953. Pošto je Jugoslavija bila sastavljena od šest republika, bila je multi-etnička federacija sa nekoliko naroda bez apsolutne većine. Prema zadnjem službenom popisu stanovništva Jugoslavije, 1991., ta je država imala 23.528.230 stanovnika. [1] Prosječna gustoća naseljenosti bila je 92 stanovnika na km2. Kasnije se, iste godine, ponovio taj popis u nekim bivšim republikama koje su stekle neovisnost da bi se utvrdio njihov službeni rezultat. Primjerice, Hrvatska je prema jugoslavenskom popisu tada imala 4.760.344 stanovnika[2] od kojih su Hrvati činili 77,9 % stanovništva, da bi prema novoj verziji hrvatske vlada taj broj stanovnika bio zapravo 4.784.265 od kojeg su Hrvati činili zapravo 78,1 % stanovništva.[3]

Stanovništvo države se neravnomjerno mijenjao: od 1921., kada je imala 12 milijuna, do 1991., kada je imala 23 milijuna stanovnika, broj žitelja Jugoslavije se udvostručio. 1950., bila je 29. najmnogoljudnija država svijeta. Ipak, primjerice, u Sloveniji se broj stanovnika u tom razdoblju povećao samo za 80 %, dok se na Kosovu gotovo učetverostručio. U istom razdoblju, broj nepismenih pao je sa četvrtine stanovništva na manje od 6%. Očekivani prosječni životni vijek muškaraca povećao sa u razdoblju 1948.-1981. sa 48,6 na 67,7 godina, a ženski sa 53 na 73,2 godine. Udio poljoprivrednog u ukupnom broju stanovništva Jugoslavije smanjio sa 1948. sa 67,2% na samo 19,9% 1981. godine. Srbi, Hrvati i Slovenci su bilježili stagnaciju po stopi plodnosti, dok su Bošnjaci i Albanci bilježili velik rast, najviše u 1960-ima i 1970-ima. Do 1990-ih, Albanci su po udjelu stanovništva prestigli Slovence i Makedonce. Zabilježen je i porast Jugoslavena koji su 1981. dosegli brojku od preko 1,2 milijuna, da bi se potom njihov broj smanjivao te se oni opredjeljivali za druge narodnosti. Zadnji popis iz 1991. zabilježio je vrhunac broja stanovnika te države. Nakon raspada SFRJ, sve republike su zabilježile trend pada nataliteta a tri trend negativnog prirodnog prirasta, izuzev Slovenije, Crne Gore i Makedonije, makar je i kod njih povećanje stanovništva vrlo nisko.

Popis stanovništva 1948.[uredi - уреди]

Narodni sastav FNRJ prema popisu iz 1948.

Prema popisu stanovništva obavljenom 15. ožujka 1948., Jugoslavija je imala 15.772.098 stanovnika te je bio vidljiv demografski gubitak tijekom Drugog svjetskog rata. Prema rezultatima istraživanja iz 1964., Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osoba, ili oko 4% stanovništva. Po republikama, najviše žrtava je imala Hrvatska: 194.749 poginulih ili nestalih civila i partizana ili 32,6% ukupno stradalih. Bosna i Hercegovina je imala 177.045 žrtava (29,6%), uža Srbija 97.728 (16,4%), Vojvodina 41.370 (6,9%), Slovenija 40.791 (6,8%), Makedonija 19.706 (3,3%), Crna Gora 16.903 (2,8%) a Kosovo 7.927 (1,3%), dok se za 1.744 nije znalo porijeklo republike.[4] Po udjelu postotka poginulih, najviše je imala Bosna i Hercegovina, oko 7% ukupnog stanovništva, a najmanje Kosovo, oko 1%. Savezni statistički ured navodi da bi bez rata Jugoslavija imala oko 18,3 milijuna stanovnika, ali da je broj žitelja od zadnjeg popisa iz 1931. ipak povećan za 1,3 milijuna stanovnika ili 9,1%.[5]

Popis iz 1948. je po prvi put uključio i područja Istre i slovenskog primorja oko Trsta, koje je prije pripadalo Italiji.[5] Zadnji popis prije toga obavljen je 1931. u Kraljevini Jugoslaviji, prema kojem je tada imala 14.534.000 stanovnika, bez gore spomenutih teritorija.[6] Obrazac je sadržavao 13 pitanja i uputstvo za popunjavanje. Bilo je predviđeno da muslimani jugoslavenskog etničkog porekla daju neki od neki od odgovora: Srbin-musliman, Hrvat-musliman ili neopredijeljen-musliman, s tim što su Srbi-muslimani uključeni u Srbe, Hrvati-muslimani u Hrvate i Makedonci-muslimani u Makedonce, dok su neopredijeljeni-muslimani iskazani posebno, što je izazvalo poneke konfuzije. Kasnijim popisima muslimanima je priznat status naroda. Izuzev Hrvatske (14.545 manje osoba), sve ostale republike su zabilježile rast stanovništva.[5] Od ukupno 15,77 milijuna žitelja, najviše je otpalo na Srbiju: 6.527.966 ili 41,4%. Kosovo je imalo 727.820 žitelja (498.242 Albanci ili 68,4%, 171.911 Srbi ili 23,6%[7]), Vojvodina 1.663.212 žitelja (Srbi 841.246 ili 50,6%, Mađari 428.932 ili 25,8%, Hrvati 134.232 ili 8,1%[8]) a uža Srbija 4.134.934 žitelja (Srbi 3.810.573 ili 92,2%, Albanci 33.289 ili 0,8% i drugi[9]).

Na Hrvatsku je otpalo 3.779.858 ili 24% stanovništva Jugoslavije. Hrvata je bilo 2.975.339 ili 78,7%, Srba 543.795 ili 14,4%.[10] Bosna i Hercegovina je imala 2.565.277 žitelja, od toga 1.136.116 Srba (44,3%), 788.403 Muslimana/Bošnjaka (30,7%), 614.123 Hrvata (23,9%) i drugih.[11] Makedonija je brojala 1.152.986 stanovnika (789.648 Makedonci ili 68,4%, 197.389 Albanci 17,1%),[12] Slovenija 1.391.873 (1.350.459 Slovenci ili 97%, 16.069 Hrvati ili 1,2%) a Crna Gora 377.189 (342.008 Crnogorci ili 90,7%, 19.425 Albanci ili 5,1% i drugi).

Radno aktivnog stanovništva bilo je 46,3%.[13] Jugoslavija je zabilježila pet gradova većih od 100.000 stanovnika, šest od preko 50.000 i 17 s preko 20.000. Ukupan broj gradskog stanovništva bio je 1,94 milijuna ili 12,3%,[14] a seoskog 13,83 milijuna ili 87,7%. Najveći gradovi bili su Beograd (367.816 stanovnika),[15] Zagreb (279.623 stanovnika),[15] Ljubljana (115.095 stanovnika) i Sarajevo (113.769 stanovnika).

Popis stanovništva 1953.[uredi - уреди]

Narodni sastav FNRJ prema popisu iz 1953.

Prema popisu stanovništva iz 1953., Jugoslavija je imala 16.936.573 stanovnika, što ju je tada svrstavalo na visoko 29. mjesto na listi najmnogoljudnijih država svijeta.[16] Najviše je opet imala Srbija: 6.979.154 stanovnika ili 41,2%. Kosovo je imalo 808.141 žitelja (524.559 Albanci ili 64.9%, 189.969 Srbi ili 23.5%, 34.583 Turci ili 4.3% i drugi[7]), Vojvodina 1.699.545 žitelja (Srbi 865.538 ili 50,9%, Mađari 435.179 ili 25,6%, Hrvati 127.027 ili 7,5% i drugi[8]) a uža Srbija 4.471.468 žitelja (Srbi 4.088.724 ili 91,4%, Muslimani 64.303 ili 1,4%, Albanci 39.989 ili 0,9% i drugi[9]).

Hrvatska je brojala 3.936.022 stanovnika (Hrvati 3.128.661 ili 79,5%, Srbi 588.756 ili 15%)[10]. Bosna i Hercegovina brojala je 2.847.459 stanovnika (Srbi 1.264.372 ili 44,4%, Muslimani-Bošnjaci 891.800 ili 31,3%, Hrvati 654.229 ili 23%),[17] Slovenija 1,5 milijuna (96,5% Slovenci), Makedonija 1,3 milijuna (Makedonci 66%, Turci 15,6%, Albanci 12,5%, Srbi 2,7%)[12] a Crna Gora 419.873. Prosječna starost u Jugslaviji bila je 23,8 godina.[18]

Jugoslavija je te godine imala 7.848.857 radno aktivnog stanovništva, ili 46% ukupne populacije. Od toga broja, 5.182.521 (66%) je radilo u poljoprivredi, 812.702 (10%) u industriji, 478.222 (6%) u upravi, 365.770 (5%) u zanatu, 240.431 (3%) u prometu i drugim. Uža Srbija je imala 52%, Hrvatska i Slovenija imale su po 48%, Vojvodina 45%, BiH 42%, Makedonija 41%, Crna Gora 36% a Kosovo samo 33% radno aktivnog stanovništva.[19] Među radnim stanovništvom bilo je samo 2.680.265 žena ili 34%.[20] 8.545.935 ljudi je bilo uzdržavano (djeca, mladež, umirovljenici, nemoćni, nezaposleni).

Vjeroispovijest je istražena samo tijekom popisa iz 1953., kada se 41,2% stanovništva izjasnilo kao pravoslavcima, 31,7% katolicima, 12,3% muslimanima, 12,6% nije bilo religiozno a 0,9% bili su protestanti.[21] Udio nepismenih bio je 25,4%, ili gotovo četvrtina stanovništva.[22]

Popis stanovništva 1961.[uredi - уреди]

Prema popisu stanovništva iz 1961., Jugoslavija je imala 18,55 milijuna stanovnika, što ju je tada svrstavalo na osmo mjesto najmnogoljudnijih država Europe, iza SSSR-a, Britanije, Zapadne Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske i Poljske.[23] Popis se obavljao između 1. i 8. travnja 1961. Srbija je prema tim rezultatima imala 7.642.227 stanovnika ili 41,2% ukupnog stanovništva Jugoslavije. Prosječna gustoča naseljenosti bila je 87 stanovnika/km2, što je bilo iznad jugoslavenskog prosjeka od 73 stanovnika/km2. Prirodni priraštaj stanovništva Srbije bio je 11,3‰ (uža Srbija 9,5‰, Vojvodina 11‰ a Kosovo 21,2‰). Etnički sastav Srbije bio je sljedeći: Srbi 5.704.740 (74,6%), Albanci 699.799 (9,2%), Mađari 449.586 (5,9%), Hrvati 196.411 (2,6%), Slovaci 77.873 (1%) i drugi.[24] Na Kosovu je bilo 646.605 Albanaca (67,1%), 227.016 Srba (23,6%) i drugih,[7] a u Vojvodini je narodni sastav bio sljedeći: Srbi 1.017.717 (54,9%), Mađari 442.561 (23,9%), Hrvati 145.341 (7,8%) i drugi.[8] U naseljima od preko 5.000 stanovnika živjelo je 33% stanovništva, a u naseljima preko 50.000 12% stanovništva. Radno-aktivnog stanovništva bilo je 50,5%.[24]

Druga najmnogoljudnija republika bila je Hrvatska sa 4.159.696 žitelja ili 74 stanovnika/km2, u rangu prosjeka Jugoslavije. Narodni sastav bio je sljedeći: Hrvati 3.339.890 (80,3%), Srbi 624.990 (15%), Mađari 42.347 (1%), Slovenci 39.103 (0,9%) i drugi.[25] Na radno aktivno stanovništvo otpadalo je 1.954.269 stanovnika ili 47%, od toga na industriju i rudarstvo 353.000, trgovinu i ugostiteljstvo 99.500, građevinarstvo 83.900, promet 79.600, poljoprivreda i ribarstvo 72.200 i druge.[25] Narodni dohodak ostvaren u Hrvatskoj 1964. bio je 1.470.501 milijuna jugoslovenskih dinara ili preko četvrtine ukupnog dohotka Jugoslavije.[25]

Treća najmnogoljudnija republika bila je Bosna i Hercegovina sa 3.277.948 žitelja ili 64 stanovnika/km2, ispod prosjeka Jugoslavije. Od 1853. do 1961., njeno stanovništvo je utrostručeno. Narodni sastav bio je sljedeći: Srbi 1.406.057 (42,9%), Bošnjaci 842.248 (25,7%), Hrvati 711.665 (21,7%) i drugi. Više od 76% stanovništvo bilo je zaposljeno u poljoprivredi, a samo 11% u industriji.[26] Makedonija je imala 1.406.003 stanovnika (1.000.866 Makedonaca ili 71,2%, 183.103 Albanaca ili 13%, 131.481 Turaka ili 9,4% i drugih[27]), Slovenija 1.591.523 (Slovenci 1.522.248 ili 95,6%, Hrvati 31.429 ili 2%, Srbi 13.609 ili 0,9%[28]).

Kretanje godišnjeg narodnog dohotka po stanovniku se gotovo utrostručio: 1939. bio je tek 210$ po stanovniku, 1953. bio je 250$, 1962. već 480$ da bi 1965. dosegnuo razinu od 570$, što je tada Jugoslaviju svrstavalo među srednje razvijene zemlje.[29] Broj stranih turista povećan je sa pola milijuna 1957. na 3,6 milijuna 1967., čime je prihod od stranih valuta povećan sa 4,5 milijuna$ na 133 milijuna.[30]

Popis stanovništva 1971.[uredi - уреди]

Grafikon koji pokazuje broj živorođenih i umrlih u Jugoslaviji, kao i ukupni prirodni prirast stanovništva od 1953. do 1986. Uočljiva je stagnacija broja rođenih i stoga prirodnog prirasta

Prema popisu stanovništva iz 1971., Jugoslavija je imala 20,52 milijuna stanovnika. Srbi su činili 71,2% stanovništva Srbije, Hrvati 79,4% stanovništva Hrvatske, Slovenci 94,0% stanovništva Slovenije, Makedonci 69,3% stanovništva Makedonije, Crnogorci 67,2% stanovništva Crne Gore dok su Bošnjaci činili 39,6%, Srbi 37,2% a Hrvati 20,6% stanovništva Bosne i Hercegovine. Na Kosovu, 73,7% stanovništva bili su Albanci, 18,4% Srbi, 2,5% Crnogorci. U Vojvodini, 55,8% stanovništva bili su Srbi, 21,7% Mađari, 3,7% Slovaci i drugi.[21] Srbija je imala preko osam milijuna stanovnika, Hrvatska preko četiri milijuna, Bosna 3,75 milijuna stanovnika, Slovenija i Makedonija su imali 1,7 milijuna stanovnika, a Crna Gora ponovno jedina imala manje od milijun, odnosno 529.604.

U usporedbi sa 1961., broj domaćinstava koji 1971. nije imao izvore od poljoprivrede je porastao sa 43,4% na 60,3%.[31] Udio nepismenih bio je 15,1%.[22]

SFRJ je 1971. imala 27.568 naselja, od čega su 127 bili gradovi veći od 10.000 žitelja. Od toga, samo je 21 grad imao više od 50.000, devet više od 100.000 a dva grada (Zagreb i Beograd) više od 500.000 stanovnika. U šest glavnih gradova republika i dva glavna grada pokrajina bilo je sveukupno 2.382.000 žitelja ili 11% ukupnog stanovništva države.[32] U razdoblju od 1921.-1971., glavni gradovi su porasli za 438,5 % dok se ukupno stanovništvo SFRJ povećalo za samo 62,5%.[33] SFRJ je tada imala i 5.042.514 stanova, od čega je 901.011 sagrađeno do 1918., 1.026.390 između dva svjetska rata, 1.241.874 između 1946-1960., a čak 1.741.793 stanova (35%) je sagrađeno iza 1960.[34]

1971. SFRJ je od ukupnog broja stanovnika imala 62,6% radno sposobnog stanovništva (Srbija je imala 64,1 % radno sposobnih, Hrvatska 64,2% a BiH 58,9%).[35] U primarnom sektoru (poljoprivreda i šumarstvo) je radilo 48,7% radno sposobnih žitelja, u sekundarnom sektoru (proizvodnja, trgovina, obrt) 28,7% a u tercijarnom sektoru (prijevoz, komunikacije, usluge) 21,7% žitelja.[36]

Deset najvećih gradova SFRJ bili su:[37]

grad stanovništvo grb zastava slika
Beograd 746.105
Small Coat of Arms Belgrade.svg
Flag of Belgrade.svg
Belgrade iz balona.jpg
Zagreb 566.224
Coat of arms of Zagreb.svg
Flag of Zagreb.svg
Zagreb trg bana Jelačića.jpg
Skopje 312.980
Coat of arms of Skopje.svg
Flag of Skopje.png
Aleksandar Makedonski vo Skopje 03.JPG
Sarajevo 243.980
Coat of arms of Sarajevo.svg
Flag of Sarajevo.svg
Sarajevo twilight.jpg
Ljubljana 173.853
Blason ville si Ljubljana (Slovénie).svg
Flag of Ljubljana.svg
Ljubljana-sever.JPG
Split 152.905
Coat of arms of Split.svg
Flag of the City of Split.svg
Split iz zraka.jpg
Novi Sad 141.375
Novi Sad.svg
Novi Sad flag.svg
Citadel Petrovaradin.jpg
Rijeka 132.222
Rijeka-view-2.jpg
Niš 127.654
Nis Coat of Arms.png
Flag of Niš.gif
Nisgradnocu.jpg
Kragujevac 97.167
Kragujevac city Coat of Arms.jpg
Flag.svg
The-Old-church-1.jpg

Popis stanovništva 1981.[uredi - уреди]

Tablica promjena udjela glavnih naroda SFRJ prema popisima od 1948. do 1991. izražene u postocima

Prema popisu stanovništva iz 1981., Jugoslavija je imala 22.424.711 stanovnika ili 88 stanovnika/km2. Nakon 1970., prirodni prirast lagano se povećao sa 8,9‰ and 9,7‰ 1976., ali je do 1986. opet spao na 6,4‰. U razdoblju 1948.-1981., broj domaćinstava je povećan za 71,6%.[38] Najveći prirodni prirast 1986. imalo je Kosovo sa 24,5‰, a najmanji Vojvodina sa 0,3‰.[39] 1981. bilo je registrirano 173.036 sklopljenih brakova (od toga 42.021 u užoj Srbiji (24,3%), 36.631 u BiH (21,2%), 33.855 u Hrvatskoj (19,6%), 16.303 u Makedoniji (9,4%), 15.542 u Vojvodini (9%) i dr.). Pozitivnu migraciju u razdoblju 1971.-1981. imali su uža Srbija (115.529 stanovnika ili 2,07%), Slovenija (48.469 stanovnika ili 2,63%), Vojvodina i Makedonija, a negativnu migracijsku bilancu imale se sve ostale republike, od toga najviše iz BiH (odlazak 135.163 stanovnika ili -3,2%), Kosova (odlazak 58.972 stanovnika ili -3,6%) i Hrvatske (odlazak 31.262 stanovnika ili -0,7%).[40]

Očekivani prosječni životni vijek muškaraca povećao sa u razdoblju 1948.-1981. sa 48,6 na 67,7 godina, a ženski sa 53 na 73,2 godine. Jugoslavija je imala 8.779.735 radno aktivnog stanovništva ili 39,2% ukupnog stanovništva. Najviše je od toga broja bilo zaposleno u poljoprivredi i ribarstvu (2,6 milijuna ili 29,6%), industriji i rudarstvu (2,21 milijuna ili 25,1%), građevinarstvu (0,69 milijuna ili 7,9%), trgovini (0,59 milijuna ili 6,7%), prometu (0,445 milijuna ili 5,1%) i drugim djelatnostima.[13] Najviše su zaposlenih imali Uža Srbija - 2.664.648 ili 46,8% ukupnog stanovništva - i Slovenija - 888.018 ili 47% ukupnog stanovništva - a najmanje Kosovo - 305.151 ili 19,3% ukupnog stanovništva. Hrvatska je tada imala 1.891.741 zaposlenih ili 41,1% ukupnih žitelja.[13] Udio poljoprivrednog u ukupnom broju stanovništva Jugoslavije smanjio sa 1948. sa 67,2% na samo 19,9% 1981. godine. Broj nepismenih bio je 9,5%[22]

Po dobnoj strukturi, naviše je bilo osoba u starosti između 25-29 godina (1.894.128 ili 8,4% stanovništva) i između 0-4 godine (1.862.656 ili 8,3% stanovništva). Međutim, to se dosta razlikovalo od republike do republike. Primjerice, u BiH je najviše bilo osoba u starosti između 15-19 godina (433.304 ili 10,5% stanovništva) a na Kosovu naviše između 0-4 godine (235.912 ili 14,9% stanovništva).[41]

Prirodni priraštaj četiri najveća naroda u SFRJ po desetljeću, od 1953. do 1991.

Od ukupnog broja stanovnika, najviše je bilo Srba: 8.140.452 ili 36,3%, ali ih je bilo za 2.794 pripadnika manje u odnosu na popis iz 1971., vjerojatno zbog izjašnjavanja dijela kao Jugoslaveni. Od ukupnog broja, Srba je u užoj Srbiji bilo 4.865.283 ili 85,4% stanovništva; u Vojvodini 1.107.375 ili 54,4% stanovništva; na Kosovu 209.497 ili 13,2% stanovništva; u BiH 1.320.738 ili 32% stanovništva; u Hrvatskoj 531.502 ili 11,6% stanovništva; u Makedoniji 44.468 ili 2,3% stanovništva; u Sloveniji 42.182 ili 2,2% stanovništva; te u Crnoj Gori 19.407 ili 3,3% stanovništva.[42]

Hrvata je bilo 4.428.005 ili 19,7% stanovništva, ali ih je bilo za 98.777 pripadnika manje u odnosu na zadnji popis, vjerojatno jer su se i oni dijelom izjašnjavali kao Jugoslaveni. Od ukupnog broja, Hrvata je u Hrvatskoj bilo 3.454.661 ili 75% stanovništva; u BiH 758.140 ili 18,4% stanovništva; u Vojvodini 109.203 ili 5,4% stanovništva; u Sloveniji 55.623 ili 2,9% stanovništva; u užoj Srbiji 31.447 ili 0,6% stanovništva; na Kosovu 8.718 ili 0,6% stanovništva; u Crnoj Gori 6,904 ili 1,2% stanovništva te u Makedoniji 3.307 ili 0,2% stanovništva.[42]

Bošnjaka je bilo 1.999.957 ili 8,9% stanovništva, što je povećanje za 270.025 pripadnika u odnosu na zadnji popis. Od ukupnog broja, Bošnjaka je bilo u BiH 1.630.033 ili 39,5% stanovništva; u Srbiji 215.166 ili 2,3% stanovništva; u Crnoj Gori 78.080 ili 13,4% stanovništva; u Makedoniji 39.513 ili 2,1% stanovništva; u Hrvatskoj 23.740 ili 0,5% stanovništva te u Sloveniji 13.425 ili 0,7% stanovništva.[42]

Bilo je još i 1.753.554 Slovenaca ili 7,8% stanovništva (najviše u Sloveniji, 1.712.445 ili 90,5% stanovništva); 1.730.364 Albanaca ili 7,7% stanovništva (najviše na Kosovu, 1.226.736 ili 77,4% stanovništva); 1.339.729 Makedonaca ili 6% stanovništva (najviše u Makedoniji, 1.279.323 ili 67% stanovništva); 579.023 Crnogoraca ili 2,6% stanovništva (najviše u Crnoj Gori, 400.488 ili 68,5% stanovništva); 426.866 Mađara ili 1,9% stanovništva (najviše u Vojvodini, 385.356 ili 18,9% stanovništva); 1.219.045 Jugoslavena ili 5,4 % stanovništva (najviše u Srbiji, 441.941 ili 4,7% stanovništva) i drugih.[42]

Popis stanovništva 1991.[uredi - уреди]

Narodni sastav SFRJ prema popisu iz 1948.

Stanovništvo[43]

Od ukupnog broja stanovnika, narodni sastav bio je sljedeći: Srbi 8.526.872 (36.2 %), Hrvati 4.636.700 (19.7 %), Bošnjaci 2.353.002 (10.0 %), Albanci 2.178.393 (9.3 %), Slovenci 1.760.460 (7.5 %), Makedonci 1.372.272 (5.8 %), Crnogorci 539.262 (2.3 %), Mađari 378.997 (1.6 %), Jugoslaveni 710.394 (3.0%) i drugi.[1][44]

Ipak, zbog prilika usred raspada SFRJ, i sam popis bio je kaotičan tako da su pojedine republike objavile tek preliminarne rezultate bez detaljnijih analiza, dok su Albanci na Kosovu bojkotirali popis.[1]

Nadopunjen popis 1991.[uredi - уреди]

Stanovništvo

Broj ljudi po domaćinstvima u SFRJ od 1948. do 1991.[uredi - уреди]

Prosječan broj članova 1948. 1953. 1961. 1971. 1981.
BiH 5.15 5.04 4.64 4.41 4.00
Crna Gora 4.51 4.56 4.43 4.34 4.09
Hrvatska 4.94 3.81 3.56 3.43 3.23
Makedonija 5.27 5.30 5.02 4.68 4.39
Slovenija 3.78 3.66 3.47 3.35 3.18
Srbija 4.39 4.32 3.96 3.76 3.63
Jugoslavija 4.37 4.29 3.99 3.82 3.62

[45]

Popisi stanovništva po republikama od 1948. do 1981.[uredi - уреди]

Republike 1948. 1953. 1961. 1971. 1981.
BiH 2.563.767(16.2%) 2.847.459(16.8%) 3.277.948(17.6%) 3.746.111(18.3%) 4.124.256(18.4%)
Crna Gora 377.189(2.4%) 419.873(2.5%) 471.894(2.5%) 529.604(2.6%) 584.310(2.6%)
Hrvatska 3.779.858(24%) 3.936.022(23.2%) 4.159.696(22.4%) 4.426.221(21.6%) 4.601.469(20.5%)
Makedonija 1.152.986(7.3%) 1.304.514(7.7%) 1.406.003(7.6%) 1.647.308(8%) 1.909.136(8.5%)
Slovenija 1.439.800(9.1%) 1.504.427(8.8%) 1.591.523(8.6%) 1.727.137(8.4%) 1.891.864(8.4%)
Srbija 6.527.966(41.4%) 6.979.154(41.2%) 7.642.227(41.2%) 8.446.591(41.2%) 9.313.676(41.5%)
Jugoslavija 15.841.566 (100%) 16.991.449 (100%) 18.549.291 (100%) 20.522.972 (100%) 22.424.711 (100%)

Narodni sastav od 1948. do 1981.[uredi - уреди]

Narodnosti 1948. 1953. 1961. 1971. 1981.
Srbi 6.547.117(41.5%) 7.065.923(41.7%) 7.806.152(42.1%) 8.143.246(39.7%) 8.140.452(36.3%)
Hrvati 3.784.353(24%) 3.975.550(23.5%) 4.293.809(23.1%) 4.526.782(22.1%) 4.428.005(19.7%)
Bošnjaci 808.921(5.1%) 998.698(5.9%) 972.940(5.2%) 1.729.932(8.4%) 1.999.957(8.9%)
Slovenci 1.415.432(9%) 1.487.100(8.8%) 1.589.211(8.6%) 1.678.032(8.2%) 1.753.554(7.8%)
Albanci 750.431(4.8%) 754.245(4.5%) 914.733(4.9%) 1.309.523(6.4%) 1.730.364(7.7%)
Makedonci 810.126(5.1%) 893.247(5.3%) 1.045.513(5.6%) 1.194.784(5.8%) 1.339.729(6%)
Jugoslavija[46] 15.772.098 (100%) 16.936.573 (100%) 18.549.291 (100%) 20.522.972 (100%) 22.424.711 (100%)

Promjene[uredi - уреди]

Tablica demografskih promjena Jugoslavije od 1961.

Stanovništvo Jugoslavije jako se neravnomjerno mijenjalo a bilo je i složene narodne strukture bez ijednog većinskog naroda (Srbi su bili najbrojniji narod, ali bez apsolutne većine. Najveći udio u Jugoslaviji su imali 1961., kada ih je bilo 42.1 %). Najviše se promijenio udio Albanaca, čiji se broj skoro utrostručio za samo 43 godine, tako da ih je 1948. bilo samo 750.431, da bi ih 1991. bilo više od 2,17 milijuna. Albanci su 1991. bojkotirali popis stanovništva na Kosovu, tako da je njihov točan broj na području bivše Jugoslavije sporan, no postoje procjene da ih je tada u cijeloj Srbiji bilo 1.674.353.[47] Skladno s time, pokrajina u kojoj je bilo najviše albanaca, Kosovo, je imalo najveći natalitet populacije u cijeloj Europi, preko 20 promila, ali je i ono doživjelo velik pad stope plodnosti u 21. stoljeću. Jugoslavensko stanovništvo polagano je starjelo: prosječna starost stanovnika je bila je samo 24 godine 1950-ih[18] da bi 1980-ih bila deset godina više.

Najmanje povećanje stanovnika po republikama u te 43 godine zabilježen je u Sloveniji i Hrvatskoj, koji je iznosio samo 4, odnosno 3 % u razdoblju od 1981. do 1991. godine. U te 43 godine njihov broj stanovnika povećao se za 26 % (Hrvatska), odnosno 35 % (Slovenija), a u Kosovu za čak 166 %. Od 1921., kada je imala 12 milijuna, do 1991., kada je imala 23 milijuna stanovnika, broj žitelja Jugoslavije se udvostručio.

1981. najveći gradovi su bili Beograd (1.087.915 stanovnika), Zagreb (648.586 stanovnika), Skopje (408.143 stanovnika), Sarajevo (319.017 stanovnika) i Ljubljana (224.817 stanovnika).[48] Broj stambenih jedinica i/ili kuća povećao se sa 2,4 milijuna 1921. na 6,1 milijuna 1981. godine.[49]

Od 22,4 milijuna stanovnika, Srpskohrvatski jezik je govorilo 16.342.885 stanovnika ili 72.9 % stanovništva, Slovenski 1.761.393 stanovnika ili 7.9 %, Albanski 1.756.663 stanovnika ili 7.8 %, Makedonski 1.373.956 stanovnika ili 6.1 % a ostalih 5.3 % je govorilo drugm jezicima.[50] Nepismenih je 1953. bilo 25.4 %, 1971. 15.1 % da bi 1981. taj udio smanjen na 9.5 %. Najveći udio nepismenih 1981. imali su Kosovo sa 17.6 % i Bosna sa 14.5 % stanovništva.[51]

Nakon raspada SFRJ[uredi - уреди]

Iako su neki demografski analitičari početkom 1980-ih procjenjivali da će stanovništvo Jugoslavije do 2000. narasti do 25,65 milijuna stanovnika,[52] počevši od 1990-ih i prelaska država u neovisnost i kapitalistički sustav, primjećen je trend smanjivanja nataliteta kod većine naroda, tako da je, primjerice, broj Srba čak i smanjen 2002. na području uže Srbije (1991. ih je bilo 5.108.683, a 2002. samo još 4.891.031). Nakon raspada SFRJ i ratova, broj stanovnika na području bivše Jugoslavije se smanjio, što zbog velikog broja mrtvih, što zbog emigracije u druge zemlje. Borislav Radović procjenjuje da su ratovi prouzročili 3.725.300 izbjeglica ili raseljenih, od kojih je jedan dio trajno napustio područje bivše Jugoslavije i otišao živjeti u inozemstvo.[53] Tako se procjenjuje da se na teritoriju te bivše države 2002. nalazilo samo oko 22,3 do 23 milijuna stanovnika, što je smanjenje za 2 do 6 % (u usporedbi sa 23,5 milijuna prije 10 godina): Srbija (bez Kosova) je brojala 7.498.001 stanovnik,[54] Hrvatska 4.437.460,[55] Slovenija 1.964.036,[56] Makedonija 2.022.547,[57] Crna Gora 620.145[58] dok popis za BiH i Kosovo nije obavljen.

Procjene o broju stanovnika BiH 2001. su različite. Prema siteu GeoHive, Federacija Bosne i Hercegovine je 2001. imala 2.312.397 stanovnika, distrikt Brčko 43.516 a Republika Srpska 1.447.477, što je sveukupno 3.803.390 žitelja[59]. Nationsencyclopedia procjenuje, uz opasku da se može raditi o značajnoj pogrešci, da je cijela BiH u srpnju 2001. imala 3.922.205 stanovnika[60] CIA World Fact Book je također procjenila da je BiH imala tada 3.922.205 stanovnika.[61] S druge strane, Svjetska banka i Međunarodna Energetska Agencija procjenile da je BiH 2001. imala oko 4,06 milijuna stanovnika, zasnovano na analizi podataka o potrošnji energije te države.[62]

BBC procjenjuje da je Kosovo 2001. imalo oko 2 milijuna stanovnika.[63] S druge strane, Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju daje procjenu da je tada Kosovo imalo do 2,4 milijuna žitelja.[64]

Ako bi se uzele najniže procjene o stanovništvu BiH i Kosovu - 3,8 milijuna i 2 milijuna stanovnika - na području bivše Jugoslavije se 2001. nalazilo oko 22.345.000 stanovnika. Ako bi se uzele najviše procjene - 4,06 milijuna i 2,4 milijuna - ukupan broj stanovnika je bio oko 23.000.000.

Ekonomsko stanje država uglavnom se pogoršalo. Hrvatska je u socijalizmu SFRJ bila zemlja visoke zaposlenosti i niske nezaposlenosti, dok je – otkako je prešla na liberalni kapitalizam – postala zemljom niske zaposlenosti i visoke nezaposlenosti. 1952. zaposlenih je bilo oko 500.000 osoba, a nezaposlenih samo 14.000. 1971. godine nezaposlenih je u Hrvatskoj bilo 40.000, (iako su mnogi posao nalazili i na "privremenom radu" u inozemstvu), a 1990., samo 160.000 osoba. 2011., samostalna Hrvatska imala je oko 300.000 nezaposlenih.[65] Zbog loše ekonomske situacije, na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je sve veći broj odlaska stanovništva na rad u inozemstvo, što je dodatno pogoršalo demografsku sliku republika.

2011. godine[uredi - уреди]

Trend smanjivanja stanovništva nastavljen je i 2011. Slovenija je te godine imala 2.050.189 stanovnika,[66] Hrvatska 4.284.889,[67] Srbija (bez Kosova) 7.182.862 stanovnika,[68] Kosovo 1.739.825[69] a Crna Gora 625.266 stanovnika.[70] Jedine dvije države za čiji se broj stanovnika još uvijek ne zna točan broj su Makedonija i Bosna i Hercegovina. U Makedoniji je prekinut popis stanovništva 2011. zbog optužbi za falsificiranje broja stanovnika albanske zajednice, dok se u BiH popis stanovništva nije proveo od 1991. CIA World Factbook procjenjuje da je BiH imala 3.879.296 stanovnika 2011., a Makedonija 2.082.370.[71] Prema tim podacima, na području bivše Jugoslavije je 2011.-2012. živjelo oko 21.845.000 stanovnika, ili oko dva do tri posto manje nego prije 10 godina.

Bilješke[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 Baltic 2007, str. 25-26.
  2. FAO 1996, str. 4.
  3. Eberhardt 2003, str. 382.
  4. Vladimir Žerjavić. "Yugoslavia: Manipulations with the Numbers of Second World War Victims". Hrvatski informativni centar. http://www.hic.hr/books/manipulations/p03.htm. pristupljeno 23. kolovoza 2013. 
  5. 5.0 5.1 5.2 Šimek-Škoda 1948, str. 153.
  6. Yugoslav Survey 1992, str. 3.
  7. 7.0 7.1 7.2 Petričević 1983, str. 165.
  8. 8.0 8.1 8.2 Petričević 1983, str. 127.
  9. 9.0 9.1 Petričević 1983, str. 146.
  10. 10.0 10.1 Jordan 1989, str. 27.
  11. Kasapović 2005, str. 81.
  12. 12.0 12.1 Eberhardt 2003, str. 410.
  13. 13.0 13.1 13.2 Feldbauer 1988., str. 117
  14. Šimek-Škoda 1948, str. 155.
  15. 15.0 15.1 Seferagić 1988, str. 96.
  16. Bierbaum, str. 278.
  17. Bieber 1999, str. 75.
  18. 18.0 18.1 Iwańska 1955, str. 39.
  19. "FNRJ - Aktivno stanovništvo po vrstama djelatnosti". stat.si. http://www.stat.si/publikacije/popisi/1953/1953_2_01.pdf. pristupljeno 4. listopada 2013. 
  20. David 1962, str. 42.
  21. 21.0 21.1 Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 40
  22. 22.0 22.1 22.2 Feldbauer 1988., str. 118
  23. Rakičević 1968, str. 33.
  24. 24.0 24.1 Krleža (VI) 1969, str. 114.
  25. 25.0 25.1 25.2 Krleža (III) 1969, str. 95.
  26. Krleža (I) 1969, str. 125.
  27. Krleža (IV) 1969, str. 196.
  28. Statistički ured Slovenije (2002). "7. Population by ethnic affiliation, Slovenia, Census 1953, 1961, 1971, 1981, 1991 and 2002". stat.si. http://www.stat.si/popis2002/en/rezultati_html/slo-t-07eng.htm. pristupljeno 22. kolovoza 2013. 
  29. Krleža (III) 1969, str. 335.
  30. Allcock 2000, str. 82.
  31. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 42
  32. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 52
  33. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 53
  34. "1-3. Stanovi prema godini izgradnje i kvalitetu". stat.si. http://www.stat.si/publikacije/popisi/1971/1971_1-26.pdf. pristupljeno 9. rujna 2013. 
  35. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 56
  36. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 63
  37. Danmarks statistik 1984, str. 570.
  38. Feldbauer 1988., str. 113
  39. Feldbauer 1988., str. 114
  40. Feldbauer 1988., str. 115
  41. Feldbauer 1988., str. 120
  42. 42.0 42.1 42.2 42.3 Feldbauer 1988., str. 123
  43. Lozny 2011, str. 378.
  44. Yugoslav Survey 1992, str. 12.
  45. Feldbauer 1988., str. 119
  46. Feldbauer 1988., str. 124
  47. Branimir Stojković (rujan 2003.). "National Report - Serbia". Vijeće Europe. http://www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/culture/completed/diversity/DGIV_CULT_POL_trans(2003)9_Serbia_EN.PDF. pristupljeno 27. prosinca 2010. 
  48. Feldbauer 1988., str. 124, 125, 126
  49. Allcock 2000, str. 355.
  50. Feldbauer 1988., str. 124
  51. Feldbauer 1988., str. 118
  52. Feldbauer 1988., str. 114
  53. Borislav Radović (2010). "Concomitants of Repatriation - The Case of Former Yugoslavia". Pabst. http://www.pabst-publishers.de/aktuelles/20101114.htm. pristupljeno 24. kolovoza 2013. 
  54. "Partner countries, regions: Serbia". Kultur Kontakt Austria. http://www.kulturkontakt.or.at/page.aspx_param_target_is_234059_and_l_is_2.v.aspx. 
  55. "Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001.". Državni zavod za statistiku RH. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_01_01/H01_01_01.html. 
  56. Magone 2010, str. 134.
  57. "Population". Statistički ured Republike Makedonije. http://www.stat.gov.mk/OblastOpsto_en.aspx?id=2. pristupljeno 22. kolovoza 2013. 
  58. Ujedinjeni narodi 2010, str. 10.
  59. Bosnia and Herzegovina statisticsGeoHive
  60. Valentin Hadjiyski. "BOSNIA AND HERZEGOVINA - Country overview". Nationsencyclopedia. http://www.nationsencyclopedia.com/economies/Europe/Bosnia-and-Herzegovina.html. pristupljeno 1. lipnja 2011. 
  61. Powell 2009, str. 32.
  62. "Energy and Environment Data Reference Bank (EEDRB): Bosnia and Herzegovina". Međunarodna atomska energetska agencija. 2007. Arhivirano iz originala 22. kolovoza 2013. http://web.archive.org/web/20100116033053/http://iaea.org/inisnkm/nkm/aws/eedrb/data/BA-gp.html. 
  63. BBC News (23. prosinca 2005). "Muslims in Europe: Country guide". bbc.co.uk. http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/4385768.stm. pristupljeno 1. lipnja 2011. 
  64. "Kosovo - Population". Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju. http://enrin.grida.no/htmls/kosovo/SoE/popullat.htm. pristupljeno 1. lipnja 2011. 
  65. Ivo Jakovljević (17. rujna 2011). "Hrvatska u Jugoslaviji ostvarivala bolje gospodarske rezultate nego danas". Novi list. http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Hrvatska-u-Jugoslaviji-ostvarivala-bolje-gospodarske-rezultate-nego-danas. pristupljeno 24. kolovoza 2013. 
  66. "Population, Slovenia, 1 January 2011 - final data". Statistički ured Republike Slovenije. 29. travnja 2011. http://www.stat.si/eng/novica_prikazi.aspx?id=3876. pristupljeno 5. siječnja 2013. 
  67. "Lijepa naša ima 4,284.889, a Zagreb 790.017 stanovnika, Hrvata 90,42 posto". Dnevnik.ba. 17. prosinca 2012. http://www.dnevnik.ba/novosti/svijet/lijepa-na%C5%A1-ima-4284889-zagreb-790017-stanovnika-hrvata-9042-posto. pristupljeno 5. siječnja 2013. 
  68. "Stanovnika u Srbiji manje za 4,15 odsto". E-Novine. 29. studeni 2012. http://www.e-novine.com/drustvo/75282-Stanovnika-Srbiji-manje-415-odsto.html. pristupljeno 5. siječnja 2013. 
  69. "Rezultati prvog kosovskog popisa". E-Novine. 21. rujna 2012. http://www.e-novine.com/region/region-kosovo/71772-Rezultati-prvog-kosovskog-popisa.html. pristupljeno 30. studeni 2012. 
  70. "POPIS STANOVNIŠTVA U Crnoj Gori živi 625 tisuća ljudi". Slobodna Dalmacija. 16. svibnja 2011. http://slobodnadalmacija.hr/Svijet/tabid/67/articleType/ArticleView/articleId/137993/Default.aspx. pristupljeno 5. siječnja 2013. 
  71. "Factbook profile: Europa: Macedonia". CIA World Factbook. 5. siječnja 2013. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/mk.html. pristupljeno 5. siječnja 2013. 

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]


Izabrani članak Članak Demografija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije je odabran u kategoriju izabranih članaka.
Pozivamo vas da unaprijedite i potom predložite neki članak za izabrani.