Ivo Banac

Izvor: Wikipedia
Ivo Banac
Nema slobodne slike
Rođen/a 1. mart 1947. (1947-03-01) (dob 67)
Dubrovnik, NR Hrvatska, FNRJ (danas Hrvatska)
Prebivalište SAD
Hrvatska
Alma mater Stanford University, Fordham University[1]
Zanimanje historičar, nastavnik, publicist, kolumnist, aktivist, političar
Politička partija Hrvatska socijalno liberalna stranka (1990-1997)
Liberalna stranka (1997 - 2005)
Nagrade Počasni građanin Sarajeva (2004)

Ivo Banac (Dubrovnik, 1. ožujka 1947 - ) je hrvatski povjesničar, publicist, aktivist i bivši liberalni političar. Poznat je kao autor niza zapaženih knjiga koja su se bavila poviješću Jugoslavije i južnoslavenskih prostora, profesor povijesti južnoslavenskih naroda na Yaleu, kao vođa hrvatske Liberalne stranke početkom 2000-ih i predsjednik Hrvatskog helšinskog odbora krajem 2000-ih.

Biografija[uredi - уреди]

Rodio se u Dubrovniku, u građanskoj obitelji koja je od tadašnjih jugoslavenskih komunističkih vlasti bila označena kao "narodni neprijatelj". Otac mu je zbog toga 1947. emigrirao u SAD, a Ivo Banac je ostao u Jugoslaviji sve do 1959. kada se s majkom pridružio ocu. Otac mu je sljedeće godine poginuo u prometnoj nesreći.

Živio je New Yorku, a potom studirao povijest na Sveučilištu Fordham, gdje je diplomirao 1969. Potom se preselio u Kaliforniju gdje je diplomirao i magistrirao. Prema vlastitim riječima, neko vrijeme je koketirao s maoizmom i nakratko postao član radikalno lijeve organizacije Studenti za demokratsko društvo. Od 1972. do 1979. je radio na Stanfordovoj katedri za povijest i lingvistiku, a potom otišao na Istočnu obalu predavati na Yaleu, gdje to i danas čini.

Od 1970. pa sve do 1990. Banac je redovno posjećivao tadašnju Jugoslaviju, a postao je blizak prijatelj hrvatskog disidenta Vlade Gotovca. Godine 1990. je postao član HAZU, a postao je član Hrvatske socijalno liberalne stranke (HSLS). U javnosti se počeo isticati svojim žestokim kritikama politike Franje Tuđmana prema BiH za vrijeme rata.

Kada je u HSLS došlo do 1997. sukoba između Budišine frakcije koja je htjela stvoriti koaliciju sa Tuđmanovom strankom HDZ i Gotovčeveve frakcije koja je htjela ostati u opoziciji, Banac je podržao Gotovca. Poslije Gotovčevog poraza na unutarstranačkim sukobima Banac se Gotovcu priključio u novoosnovanoj Liberalnoj stranci (LS). Ona je nakon izbora 2000. ušla u koaliciju sa HSLS i SDP na čelu s Ivicom Račanom, odnosno formirala tzv. trećesiječanjsku vlast.

Banac je tada privukao veliku pažnju kolumnama u Feral Tribuneu, u kojima se ne samo distancirao od nove vlasti, nego je optuživao da predstavlja močvaru, odnosno nije dovoljno radikalna u obračunu sa nasljeđem Tuđmanove vlasti. S obzirom na reputaciju nezavisnog intelektualca, hrvatska javnost je bila iznenađena kada je 2003. pristao biti ministrom zaštite okoliša u Račanovoj vladi, a istovremeno je postao i predsjednik LS. Na tom je mjestu ostao tek nekoliko mjeseci, s obzirom da je na izborima 2003. pobijedio HDZ i vratio se na vlast. Na istim je izborima Banac izabran za zastupnika u hrvatski Sabor.

Nakon toga je Banac svoju stranku pokušao ujediniti sa liberalnom strankom HNS. Tome se suprotstavila frakcija na čelu sa Zlatkom Kramarićem, koja je tražila povratak u HSLS. Kada je na stranačkim izborima Kramarićeva stranka odnijela pobjedu, Banac je smijenjen sa čela LS. Tada je ostatak saborskog mandata (do 2007. godine) proveo kao nezavisni zastupnik.

Nedugo pred izbore 2007. godine, Banac je ponovno iznenadio hrvatsku javnost kada je dao javnu podršku HDZ-u i premijeru Ivi Sanaderu. To je obrazložio navodnim komunističkim tendencijama u SDP-u pod vodstvom Zorana Milanovića. Svoj tada otkriveni antikomunizam je istakao i kao predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora u periodu od 2007. do 2009. godine, kada je ta organizacija većinu svojih aktivnosti usmjerila na razotkrivanje partizanskih i komunističkih zločina u drugom svjetskom ratu i neposredno nakon njih.

Bibliografija[uredi - уреди]

  • "The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics", (Cornell University Press, Ithaca, 1984., hrvatsko izd. "Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika", Globus, Zagreb, 1988., Durieux, Zagreb, 1995.)
  • "With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism", (Cornell University Press, Ithaca, 1984., hrvatsko izd. "Sa Staljinom protiv Tita: informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu", Globus, Zagreb, 1990.)
  • "Grbovi: biljezi identiteta", (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.)
  • "Hrvatsko jezično pitanje", (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1991.)
  • "Dubrovački eseji", (Matica hrvatska, Dubrovnik, 1992.)
  • "Protiv straha: članci, izjave i javni nastupi, 1987.-1992.", (Slon d.o.o., Zagreb, 1992.)
  • "Cijena Bosne: članci, izjave i javni nastupi, 1992.-1993.", (Europa danas, Zagreb, 1994., 2. prošireno izdanje, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996.)
  • "Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra", (urednik), (Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb, 1998.)
  • "Raspad Jugoslavije: eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima", (Durieux, Zagreb, 2001).
  • "Protiv Močvare", (Buybook, Sarajevo, 2003.)
  • "Acta turcarum: zapisi s putovanja po Turskoj", (Durieux, Zagreb, 2006.)

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Političke funkcije
Prethodi:
Božo Kovačević
0Ministar za zaštitu okoliša i planiranje0
2003
Slijedi:
Marina Matulović-Dropulić
Stranačke/partijske dužnosti
Prethodi:
Zlatko Kramarić
predsjednik Liberalne stranke
2003–2004
Slijedi:
Zlatko Benašić
Položaj u neprofitnim organizacijama
Prethodi:
Danijel Ivin
predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora
2007–2009
Slijedi:
Ivan Zvonimir Čičak