Feral Tribune
| Feral Tribune | |
|---|---|
| Vlasnik | Kultura i rasvjeta d.o.o. |
| Osnivači | Kultura i rasvjeta d.o.o. |
| Urednik | Heni Erceg |
| Pridruženi urednik | Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Petar Luković, Drago Hedl |
| Osnivanje | 1993. (kao podlistak 1984) |
| Jezik | srpskohrvatski |
| Zadnje izdanje | 2008. |
| Sedište | Split, Šetalište Bačvice 10 |
| Država | Hrvatska |
Feral Tribune [fěraːl trǐbjuːn], hrvatski satiričko-politički tjednik iz Splita koji je dobio više inozemnih nagrada nego cjelokupno hrvatsko novinarstvo u cijeloj svojoj povijesti.[1] Proglašen je i najboljim satiričnim listom u svijetu.[1]
Feral Tribune je profesionalno uređivan liberalni list,[2] poznat između ostalog i po provokativnim naslovnim stranama, praćenim kratkim vijestima („informbiro“), uredničkim člancima, intervjuima, satiričnom sekcijom, te novostima o knjigama, muzici i internetu. Još jedna popularna i jedinstvena sekcija je „Greatest Shits“, gde su skupljene, po mišljenju urednika, najluđe izjave javnih ličnosti za hrvatske medije.
Historija[uredi | uredi kod]
Feral Tribune je ime dobio kao igra riječi Herald Tribune, a prvi put je izašao 1984. kao humorističko-satirički podlistak splitskog tjednika Nedjeljna Dalmacija. Osnovala su ga trojica mladih novinara - Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović - koji su u isto vrijeme sličan podlistak (pod nazivom Le Spizd) vodili u Omladinskoj iskri, časopisu koji je izdavala lokalna omladinska organizacija.
U to je doba Feral Tribune imao ozbiljnih problema s komunističkim vlastima zbog objavljivanja niza nepoćudnih članaka u kojima su se napadali Armija, a nešto kasnije Slobodan Milošević. Novinari su neko vrijeme čak bili optuženi za vrijeđanje ugleda SFRJ.
Kada je nakon prvih demokratskih izbora na vlast u Hrvatskoj došla Hrvatska demokratska zajednica, promijenila se urednička politika Nedjeljne Dalmacije. Feral Tribune je tada postao podlistak dnevnog lista Slobodna Dalmacija.
Svojim beskompromisnim ismijavanjem HDZ-a i novog predsjednika Franje Tuđmana Feral Tribune je vrlo brzo sebi stvorio neprijatelje.
Kada je početkom 1993. HDZ-u bliski tajkun Miroslav Kutle u kontroverznoj privatizaciji preuzeo Slobodnu Dalmaciju, novinari Feral Tribunea su napustili taj dnevnik i krenuli na osnivanje novog časopisa pod nazivom Feral Tribune.
Feral Tribune se na kioscima prvi put pojavio u kasno proljeće 1993. Ispočetka je izlazio kao dvotjednik, da bi krajem 1993. prešao na tjedni ritam izlaženja.
Feral nije došao do izražaja sve dok se Jugoslavija nije raspala u ranim devedesetima. Zbog promjena u političkome sustavu došlo je do sveobuhvatne zbunjenosti u mnogim pogledima. Ovo je naravno dovelo do velikoga prostora za financijski inžinjering, političku korupciju etc. Ako se k tome pridoda obonovljena neovisnost dobivaju se promjene u vladi i erupcija patriotizma, koji na trenutke otvara priliku za nacionalizam, ksenofobiju etc. Dobiva se strah i nesigurnost koje su plodno tlo za huškanje na rat,ratno profiterstvo etc.
Sve ovo, kao sto se može pretpostaviti, daje hrpu materije za političko satirički list kao što je Feral. Tu počinje prava priča Ferala. Dok je politička situacija postajala sve ozbiljnija, kontekst Feral Tribunea nije mogao više biti jedino satira -- zemlja je bila pod vojnom okupacijom i postojali su ljudi koji su se trebali izložiti. Urednici su imali hrabrost kritizirati političke figure i strujanja čak i u tim kritičnim vremenima te ih još začiniti satirom. Vlast je preuzela Slobodnu Dalmaciju rane 1993. Nekoliko mjeseci kasnije Feral je predstavljen kao nezavisni list.
Bio je među prvim hrvatskim listovima koje su otvoreno govorile o raznima temama o kojima se državne novine nisu usudile pisati: govorio je o ratnim zločinima učinjenim od strane hrvatskih vojnika i generala, umiješanosti Hrvatske vojske u rat u Bosni i Hercegovinu , mišljenju Franje Tuđmana o Ustašama u kontekstu općega hrvatskoga nacionalizma, vezama hercegevačkoga profiterskoga lobija s vladom i Katoličkom crkvom etc. Možda je najvažniji trenutak u Feralovoj povijesti bila naslovnica koja je uobličila digitalno promijenjene slike Tuđimana i Miloševića u krevetu kao homoseksualne ljubavnike -- Feralova simbolična osuda politike koja je vodila podjeli Bosne i Hercegovine.
Redakciju Ferala su posjetili 1994. članovi redakcije Charlie Hebdo, nakon čega je započela suradnja ta dva lista.[3] Feral je 1994. plasirao toliko kompromitirajućih informacija u javnost koje su kvarile ugled HDZ - ove vlade da je nešto moralo biti poduzeto od strane vladajuće strane. Šikaniranje je počelo nametanjem 50% poreza na prometa namijenjenoga pornografskim magazinima pod izgovorom da u Feralu postoji pornografski sadržaj: 1995 Hrvatski ustavni sud je povukao ovu odluku. 1996 je HDZ progurao zakon u kojem stoji da je javna kritika najviših dužnosnika kažnjivo djelo i naravno Feralovi urednici su bili prvi na listi za tužbe.
Feral Tribune je nastavio objavljivati slobodno usprskos višestrukim tužbama za klevete i duševne boli.[4] Vlada je također pritiskala Feral drugim sredstvima – najveća distributerska kompanija Tisak je tajkunizirana i Feral je naravno je bio zadnji na listi vjerovnika. Kampanja je uključivala mnoge prijetnje smrću, vandaliziranje Feralove imovine, javno paljenje Ferala na splitskoj rivi, a najčuveniji incident je bila mobilizacija glavnoga urednika Viktora Ivančića odmah nakon javne prijetnje smrću visokorangiranih HDZ-ovih činovnika.
Usprkos svemu ovome, Feral Tribune je uspio preživiti, ali ne bez donacija iz inozemstva Franjo Tuđman je umro 1999., a tri mjeseca kasnije HDZ je izgubio vlast na Hrvatskim parlamentarni izbori 2000. Dok je nova lijevo orijentirana vlada Ivice Račana trebala biti prijateljski nastrojena prema novinama sudstvo, još uvijek ispunjeno Tuđimanovim lojalistima, je nastavilo davati nepovoljne presude Feralu čineći Feralovu financijsku poziciju težom.
List je naišao na druge probleme – odlaskom Tuđmana, koji je bio glavna meta, otišli su mnogi autori bez inspiracije te je kvaliteta humora pala. Pokušaj zamjene Tuđmana s Georgeom W. Bushom je vodila k tome da list prigrli jak ideološki profil i promovira radikalnu ljevicu koja je odvracala stare čitatelje. Drugi hrvatski tjednici, najzančajniji Globus i Nacional, su dokazali da su se bolje prilagodili novim okolnostima. Feral je također bio pogođen osobnim promjenama i odlaskom nekih od njegovih utemeljiteljal. Sve je ovo utjecalo na nakladu i utjecaj.
U drugu ruku, Feral Tribune je u to vrijeme održavao jak kritički pristup vladi – kritizirao je Račanovu neoduločnost i nedostatak želje da se udalji od Tuđimanove baštine te otkrio mnogo korupcijskih skandala koji su vezani za njegovu vladu.
27.6. 2007. objavljeno kako je list kupila tvrtka Europapress Holding, koja je podmirila najveći dio njegovih obveza te mu tako omogućila izlaženje.
Gašenje[uredi | uredi kod]
14.6. 2007. redakcija Feral Tribunea je objavila kako dalje izlaženje lista prestaje zbog nemogućnosti plaćanja PDV-a. Zbog nesklonosti korporacijskoga diktata koji vlada medijskim tržištem i nepotkupljive politike Feral Tribune je u potpunosti lišen prihoda od davanja oglasnoga prostora o čemu su pisali u više navrata.
27.6. 2007. objavljeno je da je zbog financijskih problema Feral Tribune trebao biti kupljen od strane Europa Press Holdinga najvećega izdavača u Hrvatskoj (Globus, Jutarnji list) izazivajući spekulacije o neizvesnosti Ferala u budućnosti.
15. lipnja 2007. Feral Tribune se drugi put u svojih 14 godina izlaženja kao nezavisni list nije pojavio na kioscima zbog prisilne naplate Poreza na dodanu vrijednosti (PDV) čime je blokiran Feralov račun. Na sastanku održanome 21. lipnja u Zagrebu potpisano je Pismo namjere prema kojem će Europapress Holding postati većinski vlasnik Kulture i Rasvjete d.o.o., izdavača Ferala, a konačni ugovor će biti potpisan 9. srpnja.
29. lipnja 2007 nakon dva tjedna Feral se pojavio na kioscima s naslovnicom u kojoj aludira na preuzimanje od strane EuropaPress Holdinga.
15. lipnja 2008 zbog nagomilanih financijskih problema i jednostranih prekida pregovora od strane EPH Feral Tribune objavljuje svoj [https://web.archive.org/web/20080910223318/http://feral.mediaturtle.com/cgi-bin/get_img?NrArticle=18295&NrImage=1 Arhivirano 2008-09-10 na Wayback Machine-u zadnji broj].
Nagrade[uredi | uredi kod]
Feral Tribune je dobitnik sledećih nagrada:
- 1992: Nagrade „Veselko Tenžera“ i „Stefanel“
- 1996: Nagrada za slobodu štampu, dodelio International Press Directory
- 1997: „Zlatno pero slobode“, dodijelila Svjetska asocijacija novinara, te nagrada od Komiteta za zaštitu novinara
- 1998: Na sajmu satire Forte dei Marma, dobili nagradu za najbolju svjetsku političku satiru.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Kordić, Snježana (5. travnja 2015). „Feral je perfekcija na svim razinama (govor na promociji knjige)”. Mostar: Tačno.net. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-05. Pristupljeno 5. travnja 2015.
- ↑ Rašović, Renata (2015-04-04). „Hoćemo li pokrenuti neki novi Feral?”. Večernji list. ISSN 0350-5006. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-10. Pristupljeno 2015-04-13.
- ↑ Gazdek, Goran (8. travnja 2015). „Feral Tribune – istina i nesalomljivo zastupanje novinarske etike”. Virovitica: Virovitica.net. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-10. Pristupljeno 14. travnja 2015.
- ↑ Saboljev, Sandra (2015-04-04). „Feral je danas potreban više nego 1993”. Novi list (22046): 81. ISSN 1334-1545.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Pavelić, Boris (2014). Smijeh slobode: uvod u Feral Tribune. Biblioteka Monografije ; knj. 7. Zagreb: Adamić. str. 688. ISBN 978-953-219-492-0.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Feral Tribune službena stranica
- Susret Charlie Hebdo - Feral Tribune u Splitu 1994. (video 9 minuta)
- Feral Tribune back issues at ceeol.com
