Historičar

Izvor: Wikipedia

Historičari, istoričari ili povjesničari su ljudi koje zanima kontuirano, sistematsko izlaganje i istraživanje prošlih događaja koji se tiču ljudske rase; odnosno proučavanje svih događaja u prošlom vremenu.

Postoje razne grane historije, ali se općenito smatra da su prvi historičari u suvremenom smislu riječi bili dva drevna Grka - Herodot i Tukidid. Izvjesno je da su i ranije postojala historijska djela, ali ona nisu bila kontunirana ni sistematska. Historičari se najčešće ne dijele na 'amatere' i profesionalce, s obzirom da svatko tko sastavi historijsko djelo može biti smatran historičarem bez obzira na svoje profesionalne kvalifikacije. To se odražava u relativno kasnom fenomenu profesionalnih historičara koji se javljaju sredinom i krajem 19. vijeka. Prije tog perioda, većina historičara se nije bavila historijom kao svojim glavnim zanimanjem, a historija se nije predavala kao predmet niti se smatrala zvanjem.

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

Po datumu
  • Richard B. Todd, ed. (2004). Dictionary of British Classicists, 1500–1960, Bristol: Thoemmes Continuum, 2004 ISBN 1-85506-997-0.
  • Kelly Boyd, ed. (1999). Encyclopedia of Historians and Historical Writing. London [etc.] : Fitzroy Dearborn ISBN 1-884964-33-8
  • Lateiner, D. (1989). The historical method of Herodotus. Phoenix, 23. Toronto: University of Toronto Press.
  • John Cannon et al., eds. (1988). The Blackwell Dictionary of Historians. Oxford: Blackwell Publishers, 1988 ISBN 0-631-14708-X.
  • Hartog, F. (1988). The mirror of Herodotus: the representation of the other in the writing of history. Berkeley: University of California Press.
  • Erik Christiansen (1970). The Last Hundred Years of the Roman Republic, Odense: Andelsbogtrykkeriet
  • Gottschalk, L. R. (1950). Understanding history; a primer of historical method. New York: Knopf
  • Barnes, M. S. (1896). Studies in historical method. Heath's pedagogical library. Boston: D.C. Heath & Co.
  • Taylor, I. (1889). History of the transmission of ancient books to modern times, together with the process of historical proof: or, a concise account of the means by which the genuineness of ancient literature generally, and authenticity of historical works especially, are ascertained, including incidental remarks upon the relative strength of the evidence usually adduced in behalf of the Holy Scriptures. Liverpool: E. Howell.
  • Herodotus, Rawlinson, G., Rawlinson, H. C., & Wilkinson, J. G. (1862). History of Herodotus. A new English version. London: John Murray.
  • Véricour, L. R. d. (1850). Historical analysis of Christian civilisation. London: J. Chapman.
  • Taylor, I. (1828). The process of historical proof. London: Printed for B. J. Holdsworth.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Opće informacije


Heraldic hourglass.svg Nedovršeni članak Historičar koji govori o historiji je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.