Komunikacije

Izvor: Wikipedia

Komunikacija je process razmjene informacija preko dogovorenog sistema znakova. Komunikacije su znanstvena disciplina koja proučava komuniciranje.

Oblici komunikacija[uredi - уреди]

Oblici i komponente ljudske komunikacije[uredi - уреди]

Komponente procesa komunikacije Proces komunikacije sadrži šest ključnih komponenti: izvor, poruku, kanal, primalac,buku i povratnu spregu. Izvor je kreator poruke,odnosno njen pošiljalac.To je jedna ili više osoba koje započinju proces komunikacije. Izvor je lice koje poseduje informacije I ima za cilj da ih prenese drugom pojedincu ili većem broju drugih lica. Kreator, odnosno pošiljalac poruke može da bude pojedinac, grupa ili organizacija. Poruka je produkt njenog kreatora. Nju čini verbalni ili neverbalni stimulans koji utiče na primaoca ili pošiljaoca bez obzira da li je nameran ili nije. Kanal je veza između izvora i primaoca poruke. Postoje brojni različiti kanali kojima se poruka šalje, kao što su pisma, telefoni, aksovi, kompjuteri. Primalac je onaj koji interpretira poruku. Njegova čula primaju poruku pošiljaoca. Neke poruke mogu imati veliki broj primalaca, Buka je sve ono što uznemirava I ometa komunikaciju. Ona unosi zabunu I iskrivljuje poruku. Povratna sprega je odgovor primaoca pošiljaocu poruke. Povratna sprega spaja pošiljaoca i primaoca poruke međusobno, na takav način da oni mogu istinski komunicirati.

Komunikacijska tehnologija[uredi - уреди]

Barijere u komuniciranju[uredi - уреди]

Vidi[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]