Užice – razlika između verzija
m robot Dodaje: pnb:اوژیچے; kozmetičke promjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 10: | Red 10: | ||
| stara_imena = Capedunum ([[Antički Rim|rimski]]) |
| stara_imena = Capedunum ([[Antički Rim|rimski]]) |
||
| površina = |
| površina = |
||
| stanovništvo = |
| stanovništvo = 102 463 |
||
| aglomeracija = 83 022 |
| aglomeracija = 83 022 |
||
| gustina = |
| gustina = |
||
Red 37: | Red 37: | ||
}} |
}} |
||
:''Za tvrđavu u Užicu, pogledajte članak [[Užički Grad]].'' |
:''Za tvrđavu u Užicu, pogledajte članak [[Užički Grad]].'' |
||
'''Užice''' je grad u [[Opština Užice|opštini Užice]], u [[Zlatiborski upravni okrug|Zlatiborskom okrugu]], u Republici Srbiji. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002]]. u njemu je živelo |
'''Užice''' je grad u [[Opština Užice|opštini Užice]], u [[Zlatiborski upravni okrug|Zlatiborskom okrugu]], u Republici Srbiji. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002]]. u njemu je živelo 102.463 stanovnika. |
||
Leži na obalama reke [[Đetinja|Đetinje]]. Očuvane su [[Srednji vijek|srednjovjekovne]] ruševine tada već vrlo važnog grada. Užice je bilo sjedište [[partizani|partizanske armije]] u jesen [[1941]]. godine. 1946. godine ime je promijenjeno u Titovo Užice u čast [[Josip Broz|Josipa Broza Tita]], a staro ime je vraćeno 1992. godine. Užice je centar metalne i industrije mašina i gajenja voća. |
Leži na obalama reke [[Đetinja|Đetinje]]. Očuvane su [[Srednji vijek|srednjovjekovne]] ruševine tada već vrlo važnog grada. Užice je bilo sjedište [[partizani|partizanske armije]] u jesen [[1941]]. godine. 1946. godine ime je promijenjeno u Titovo Užice u čast [[Josip Broz|Josipa Broza Tita]], a staro ime je vraćeno 1992. godine. Užice je centar metalne i industrije mašina i gajenja voća. |
Verzija na datum 15 juli 2011 u 18:32
Užice | |
---|---|
Koordinate: 43°51′21″N 19°50′28″E / 43.8558°N 19.8411°E | |
Država | Srbija |
Pokrajina | Centralna Srbija |
Okrug | Zlatiborski okrug |
Uprava | |
• Gradonačelnik | Jovan Marković (DS) |
Stanovništvo | |
• Grad | 102 463 |
• Metro | 83 022 |
Vremenska zona | UTC+1 (CET) |
• Ljeti (DST) | UTC+2 (CEST) |
Poštanski broj | 31000, 31102,31103,31104,31105, 31106,31107,31108,31109 |
Pozivni broj | 031 |
Registarska oznaka | UE |
Sajt | www.graduzice.org |
- Za tvrđavu u Užicu, pogledajte članak Užički Grad.
Užice je grad u opštini Užice, u Zlatiborskom okrugu, u Republici Srbiji. Prema popisu iz 2002. u njemu je živelo 102.463 stanovnika.
Leži na obalama reke Đetinje. Očuvane su srednjovjekovne ruševine tada već vrlo važnog grada. Užice je bilo sjedište partizanske armije u jesen 1941. godine. 1946. godine ime je promijenjeno u Titovo Užice u čast Josipa Broza Tita, a staro ime je vraćeno 1992. godine. Užice je centar metalne i industrije mašina i gajenja voća.
Geografija
Užice je sedište Zlatiborskog okruga. Okrug je dobio ime po istoimenoj planini južno od grada, koji dostiže visinu od 1496 m. Severno od grada je planina Povlen (1.346 m). Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 411 m. Kroz njega protiče reka Đetinja, pritoka Zapadne Morave.
Istorija
Stari i srednji vek
Prvi stanovnici Užica i okoline bili su Iliri, odnosno njihova plemena Partini i Autarijati. Širom užičkog kraja ostavili su svoje grobnice i spomenike. Dolaskom Rimljana, ovi prostori uvršćeni su u sastav provincije Dalmacije, a Iliri su romanizovani.
U srednjem veku dolaze slovenska plemena, a potom i Srbi iz Bele Srbije. Oko 1180. godine, veliki župan Stefan Nemanja je Užice pripojio Raškoj, a pre toga nalazilo se u posedu župana Stracimira. Kada je kralj Dragutin abdicirao u korist svog brata Milutina, za sebe je zadržao Zlatibor, Arilje i Užice, i, dobivši od ugarskog kralja Mačvu, stvorio je tzv. Sremsku kraljevinu. Kada je kralj Dragutin umro, ovi krajevi opet su ušli u sastav Srbije. Nakon smrti cara Dušana, Užice je ušlo u posed Vojislava Vojinovića. Posle njegove smrti gradom je ovladao njegov bratanac Nikola Altomanović. Udruženim snagama, knez Lazar i Tvrtko I pobedili su Nikolu Altomanovića, oslepeli ga u Užicu i razvlastili, a njegove posede podelili međusobno. Tom prilikom, Užice je pripalo knezu Lazaru.
Turci su osvojili Užice 1463. godine, i ostali u njemu naredna četiri veka. Od tada je bilo u okviru Beogradskog Pašaluka, sve do 1807. godine, kada su ga tokom Prvog srpskog ustanka oslobodila srpski ustanici.
19. vek
U oslobođenoj Srbiji Užice je bilo središte okruga i sreza, sa mnogo trgovaca i zantalija. Tek pred kraj 19. veka Užice je počelo da se razvija kao industrijski grad. Užice je bilo prvi grad u Srbiji sa elektranom sagrađenom po Teslinim principima. Hidroelektrana na Đetinji je sagrađena 1900.
Užička Republika
Tokom nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu 1941. godine, Užice je bilo privremeno oslobođeno od strane partizana. Tokom 67 dana postojanja Užičke Republike (od 24.9. do 29.11.), industrija i fabrike su uglavnom proizvodile proizvode za vojnu upotrebu, pruga i putevi su funkcionisali i novine i knjige su bile štampane. Okvirne granice republike su bile područje od reke Drine na zapadu do Zapadne Morave na istoku i od reke Skrapeža na severu do reke Uvca na jugu.
Muzej ustanka nalazi se u zgradi koja je služila kao glavni štab partizana.
Moderna istorija
U okvirima SFRJ, Užice je bilo preimenovano u Titovo Užice, zajedno sa još 7 gradova širom zemlje (Titov Drvar, Titov Veles, Titova Korenica, Titov Vrbas, Titova Mitrovica, Titovo Velenje, Titograd). Ovo je bio jedan od razloga zbog kojeg je Užice dobilo veliku finansijsku pomoć od države i velika ulaganja u infrastrukturu i lokalnu industriju. Tokom narednih decenija, Užice je preraslo u jedan od većih i razvijenijih gradova u SFRJ, sve do njenog raspada. Posle raspada, 1992. godine, Užice gubi pridev ”Titovo”.
Tokom 1999. godine i napada NATO-a na SRJ, Užice je pretrpelo dnevna bombardovanja, a najgore je prošlo 6.5., kada su avioni NATO-a bombardovali veliki broj mostova, puteva, civilnih i državnih zgrada i aeorodrom (vidi Bombardovanje Užica).
Demografija
U naselju Užice živi 43126 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,4 godina (36,7 kod muškaraca i 38,0 kod žena). U naselju ima 17836 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,06.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
|
|
Etnički sastav prema popisu iz 2002. | ||||
---|---|---|---|---|
Srbi | 53333 | 97.47% | ||
Crnogorci | 233 | 0.42% | ||
Jugosloveni | 136 | 0.24% | ||
Hrvati | 79 | 0.14% | ||
Makedonci | 41 | 0.07% | ||
Romi | 40 | 0.07% | ||
Muslimani | 39 | 0.07% | ||
Mađari | 22 | 0.04% | ||
Slovenci | 18 | 0.03% | ||
Rusi | 16 | 0.02% | ||
Slovaci | 5 | 0.00% | ||
Bošnjaci | 4 | 0.00% | ||
Bunjevci | 3 | 0.00% | ||
Česi | 1 | 0.00% | ||
Ukrajinci | 1 | 0.00% | ||
Rusini | 1 | 0.00% | ||
Rumuni | 1 | 0.00% | ||
Nemci | 1 | 0.00% | ||
Albanci | 1 | 0.00% | ||
nepoznato | 257 | 0.46% |
m | ž | |||
? | 115 | 143 | ||
80+ | 153 | 294 | ||
75-79 | 427 | 612 | ||
70-74 | 801 | 976 | ||
65-69 | 1240 | 1438 | ||
60-64 | 1443 | 1454 | ||
55-59 | 1285 | 1344 | ||
50-54 | 2013 | 2154 | ||
45-49 | 2373 | 2535 | ||
40-44 | 2120 | 2365 | ||
35-39 | 2080 | 2172 | ||
30-34 | 1909 | 2139 | ||
25-29 | 1861 | 2042 | ||
20-24 | 1990 | 1960 | ||
15-19 | 2069 | 1983 | ||
10-14 | 1825 | 1804 | ||
5-9 | 1615 | 1528 | ||
0-4 | 1223 | 1232 | ||
prosek | 36.7 | 38.0 |
|
|
|
|
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija | Proizvodnja i snabdevanje... | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 11216 | 88 | 1 | 23 | 4533 | 286 | 1014 | 1355 | 332 | 1125 |
Ženski | 9772 | 42 | 1 | 6 | 2928 | 131 | 310 | 1619 | 519 | 408 |
Oba | 20988 | 130 | 2 | 29 | 7461 | 417 | 1324 | 2974 | 851 | 1533 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 167 | 309 | 918 | 252 | 391 | 326 | 1 | 3 | 92 | |
Ženski | 339 | 201 | 533 | 735 | 1592 | 348 | 4 | 3 | 53 | |
Oba | 506 | 510 | 1451 | 987 | 1983 | 674 | 5 | 6 | 145 |
Galerija
-
današnji izgled crkve Sv. Đorđa
-
Panorama Užica
-
Gradska plaža
-
Velika brana u kanjonu reke Đetinje
-
Centar grada
-
Crkva svetog Đorđa
-
Pecanje u kanjonu Đetinje
Reference
- ↑ Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
- ↑ Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
Vidi još
Spoljašnje veze
- Užice na Internetu (na vebu od 1996. godine) - sve o užičkom kraju
- Užice na prvi pogled - fotomonografija Užica
- Galerija slika Užica (na engleskom)
- Forum Užičana
- UE.co.rs - Internet prezentacija Zlatiborskog okruga, vesti, pretraživač regionalnih sajtova, telefonski imenik regiona, diskusije...
- UE.co.rs - Foto-galerija Užica
- Užički internet pretraživač
- Užice bez žice, gradska nekomercijalna bežična mreža - virtuelno Užice
- Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)
- Satelitska mapa (Wikimapia)
- Gugl satelitska mapa (Maplandia)
- Plan naselja na mapi (Mapquest)
Naseljena mesta grada Užica |
---|
Bioska • Bjelotići • Buar • Vitasi • Volujac • Vrutci • Gorjani • Gostinica • Gubin Do • Dobrodo • Drežnik • Drijetanj • Duboko • Zbojštica • Zlakusa • Kamenica • Karan • Kačer • Keserovina • Kotroman • Krvavci • Kremna • Kršanje • Lelići • Ljubanje • Mokra Gora • Nikojevići • Panjak • Pear • Ponikvica • Potočanje • Potpeće • Ravni • Raduša • Ribaševina • Sevojno • Skržuti • Stapari • Strmac • Trnava • Užice |
Zlatiborski okrug |
---|
Opštine: Arilje • Bajina Bašta • Čajetina • Kosjerić • Nova Varoš • Priboj • Požega • Prijepolje • Sjenica • Užice |