Popis stanovništva u Srbiji 1991.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Popis stanovništva Srbije 1991. izvršen je u sklopu popisa stanovništva SFRJ. Problemi su se pojavili zbog bojkota popisa na Kosovu među albanskim stanovništvom, zbog čega je izvršena procjena na tom području. Također su prilike bile kaotične zbog raspada SFRJ tako da su objavljeni uglavnom preliminarni rezultati. Kasnije je Savezni zavod za statistiku uradi zvaničnu procenu broja stanovnika Albanaca na 1.596.072, Muslimana na 66.189, i Roma na 45.745, a za celokupnu teritoriju KiM je procenjeno 1.956.196 stanovnika. Kao i kod drugih republika, ostala su registrirana dva rezultata popisa: jedan prema jugoslavenskoj, a drugi prema srbijanskoj evidenciji. Prema jugoslavenskoj evidenciji, rezultati popisa bili su sljedeći:

  • Srbija - 9.791.475 stanovnika[1] na 88.361 km2, što je gustoča naseljenosti od 111 žitelja na km2

Narodni sastav bio je sljedeći: Srbi 6.428.420 (65,7%), Albanci 1.686.661 (17,2%), Mađari 345.376 (3,5%), Jugoslaveni 317.739 (3,2%), Bošnjaci 237.358 (2,4%), Crnogorci 140.024 (1,4%), Romi 137.265 (1,4), Hrvati 109.214 (1,1%) i drugi.[2][3]

Prema drugoj evidenciji, rezultati popisa bili su sljedeći:

Narodni sastav bio je sljedeći:

Narodni sastav Srbije 1991.
Narod Srbija
(ukupno)
[4][5]
Uža Srbija[6] Vojvodina[7] Kosovo[8][9]
Broj  % Broj  % Broj  % Broj  %
Srbi 6.446.595 65,9% 5.108.682 87,9% 1.143.723 56,8% 194.190 9,9%
Albanci 1.674.353 17,1% 75.725 1,3% 2.556 0,1% 1.596.072 81,6%
Mađari 343.942 3,5% 4.309 0,1% 339.491 16,8% 142 0%
Jugoslaveni 323.555 3,3% 145.873 2,5% 174.295 8,7% 3.387 0,2%
Bošnjaci 246.411 2,5% 174.371 3,0% 5.851 0,3% 66.189 3,3%
Romi 140.235 1,4% 70.126 2,2% 24.366 1,2% 45.745 2,3%
Crnogorci 139.290 1,4% 74.096 1,3% 44.838 1,1% 20.356 1,0%
Hrvati 105.406 1,1% 22.536 0,4% 74.808 3,7% 8.062 0,4%
Slovaci 66.798 0,7% 63.535 3,1%

Prema religiji, podjela stanovništva bila je sljedeća: pravoslavci 6.563.768 (67,1%), katolici 506.216 (5,2%), muslimani 350.697 (3,6%), protestanti 88.516 (0,9%), židovi 852 (0%) i drugi.[10]

Najveći gradovi bili su Beograd (1.602.226 stanovnika), Novi Sad (179.626), Niš (175.391), Kragujevac (147.305), Priština (108.083) i Subotica (100.386).[11]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Knjige[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Campani, Giovanna; Carchedi, Francesco; Mottura, Giovanni (1998). Migranti, rifugiati e nomadi: Europa dell'Est in movimento. L'Harmattan Italia. 
  • Droit Yougoslave (1991). Droit Yougoslave, Svesci 18-20. Union of Jurists' Associations of Yugoslavia. 
  • Frucht, Richard C. (2005). Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture, Opseg 1. ISBN 9781576078006. 
  • Lozny, Ludomir R. (2011). Comparative Archaeologies: A Sociological View of the Science of the Past. Springer. ISBN 9781441982254. 
  • Lukan, Walter (2006). Serbien und Montenegro: Raum und Bevölkerung, Geschichte, Sprache und Literatur, Kultur, Politik, Gesellschaft, Wirtschaft, Recht:Opseg 18. LIT Verlag Münster. ISBN 9783825895396. 
  • Pavković, Aleksandar; Radan, Peter (2011). The Ashgate Research Companion to Secession. Ashgate Publishing. ISBN 9780754677024. 
  • Ramet, Sabrina P.; Pavlaković, Vjeran; Lyon, James B. (2006). Serbia since 1989: politics and society under Milošević and after. University of Washington Press. ISBN 9780295986500. 
  • Yugoslav Survey (1992). Yugoslav Survey: Opseg 33. Beograd: Publicističko-izdavački zavod "Jugoslavija".