Prijeđi na sadržaj

Mario Vargas Llosa

Izvor: Wikipedija
Mario Vargas Llosa
Biografske informacije
Rođenje(1936-03-20)20. 3. 1936.
Arequipa, Peru
Smrt13. 4. 2025. (dob: 89)
Lima, Peru
Nacionalnostperuansko
Obrazovanje
Zanimanjepisac

Mario Vargas Llosa (Arequipa, Peru, 28.3. 1936. – Lima, 13.4. 2025.),[1] bio je peruanski pisac i političar. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. godine.

Rodio se u mjestu Arequipa, u obitelji srednje klase i španjolskih korijena.[1] Obrazovao se u mjesnoj školi. Kasnije je nastavio školovanje u Boliviji, ali se vratio kući kada mu je djed dobio važnu političku funkciju. Roditelji su mu se rastali 5 mjeseci nakon vjenčanja. Oca je upoznao u 10. godini.[1] Sa 14 ide na vojnu akademiju, ali je ne završava. Radi kao amaterski novinar, piše, studira. 1971. dobio je doktorat. Postaje poznat romanom "Grad pasa" iz 1962. godine u kojem opisuje odrastanje. Slijedi roman "Zelena kuća" u kojem se osjeća da je William Faulkner utjecao na njega. Dobio je i uglednu književnu nagradu. Napisao je i krimi roman "Tko je ubio Palomina Montera?" Roman "Jarčevo slavlje" opisuje vlast Rafaela Trujilla u Dominikanskoj Republici. Ženio se dva puta, ima troje djece. Erotski romani su mu "Posveta pomajci i "Don Rigobertova bilježnica".

On i Gabriel Garcia Marquez su bili prijatelji, ali su se razišli. Podupirao je ideologiju koju je promicao Fidel Castro, ali se kasnije distancirao i skrenuo udesno. Godine 1990. kandidirao se na predsjedničkim izborima, ali je izgubio.[1]

Romani

[uredi | uredi kod]

Eseji

[uredi | uredi kod]
  • Garsija Markes: istorija jednog bogoubistva (španski: García Márquez: historia de un deicidio) (1971)
  • Tajna istorija romana (španski: Historia secreta de una novela) (1971)
  • Neprekidna orgija: Flober i Madam Bovari (španski: La orgía perpetua: Flaubert y «Madame Bovary») (1975)
  • Istina o lažima: Eseji o modernom romanu (španski: La verdad de las mentiras: Ensayos sobre la novela moderna) (1990)
  • Pismo o borbi za Tiranta Belog (španski: Carta de batalla por Tirant lo Blanc) (1991)
  • Izazovi slobodi (španski: Desafíos a la libertad) (1994)
  • Arhaična utopija. Hose Marija Argedas i indijanska fikcija (španski: La utopía arcaica. José María Arguedas y las ficciones del indigenismo) (1996)
  • Pisma jednom romanopiscu (španski: Cartas a un novelista) (1997)
  • Nacionalizam kao nova prijetnja (njemački: Nationalismus als neue Bedrohung (zbirka eseja)) (2000)[2][1]
  • Jezik strasti (španski: El lenguaje de la pasión) (2001)
  • Izazov nemogućeg (španski: La tentación de lo imposible) (2004)

Pozorište

[uredi | uredi kod]

Autobiografija

[uredi | uredi kod]

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. godine.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Brala, Želimir (25. aprila 2025). „Odlazak diva svjetske književnosti”. Novosti (Zagreb) 26 (1323): 30. ISSN 1845-8955. Pristupljeno 2025-05-27. 
  2. Kordić, Snježana (2005). „Anatomija nacionalizma: prikaz knjige Maria Vargasa Llose, Nationalismus als neue Bedrohung. Književna republika (Zagreb: Hrvatsko društvo pisaca) 3 (5–6): 265–268. ISSN 1334-1057. CROSBI 428106. (NSK). Arhivirano iz originala na datum 2012-05-29. Pristupljeno 2025-05-09. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]