William Faulkner

Izvor: Wikipedia
Ambox warning blue construction.svg Jedan korisnik upravo radi na ovom članku! Mole se ostali suradnici da ne uređuju članak dok je ova obavijest prisutna. Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom. Kada radovi budu gotovi, suradnik koji uređuje uklonit će ovaj predložak! Hvala na razumijevanju!
(Predložak može biti uklonjen ako kroz tri dana od trenutka postavljanja nema izmjena na članku.)
Nobel prize medal.svg William Faulkner

Autor: Carl Van Vechten (1954.)
Biografske informacije
Rođenje William Falkner
25. rujna 1897.
Sjedinjene Američke Države New Albany, MS, Sjedinjene Države
Smrt 6. srpnja 1962.
Sjedinjene Američke Države Byhalia, MS, Sjedinjene Države
Počivalište St. Peter's Cemetery
Sjedinjene Američke Države Oxford, MS, Sjedinjene Države
Supružnik Estelle Oldham
(1929-1962; njegova smrt)
Djeca Jill Faulkner
Rodbina Murry Cuthbert Falkner (otac)
Maud Butler (majka)
Braća:
Murry Charles "Jack" Falkner
John Falkner
Dean Swift Falkner
Obrazovanje
Zanimanje pisac, scenarist
Opus
Književni pravac avangarda, modernizam
(tok svijesti, južnjačka gotika)
Jezik engleski jezik
Znamenita djela
Nagrade
Inspiracija
Potpis
Faulkner signature.png

William Cuthbert Faulkner (New Albany, MS, 25. rujna 1897.Byhalia, MS, 6. srpnja 1962.) je bio višestruko nagrađivani američki pisac i scenarist, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1949. godine. Faulkner je pisao romane, kratke priče, poeziju, eseje, jednu dramu i nekoliko scenarija. Faulkner se danas smatra jednim od pionira avangarde i modernizma te jedan od najznačajnijih autora toka svijesti, uz Jamesa Joycea i Virginiju Woolf. Njegova najpoznatija djela smještena su u fiktivni okrug Yoknapatawpha, koji je inspiriran njegovim iskustvima u stvarnom okrugu Lafayette, Mississippi.[1]

Faulkner je neupitno jedan od najvećih američkih književnika te jedan od najznačajnijih predstavnika južnjačke književnosti, točnije južnjačke gotike. Iako su se njegova djela objavljivala već 1919. godine, a posebice tokom 20-ih i 30-ih godina, Faulkner je bio praktički anonimac do primanja Nobela 1949. godine. Dva njegova romana, A Fable (1954.) i The Reivers (1962.), nagrađeni su Pulitzerovom nagradom za fikciju.[2] Godine 1998., izdavačka kuća Modern Library stavila je njegov roman The Sound and the Fury (1929.) na šesto mjesto svog popisa 100 najboljih romana na engleskom jeziku u XX. vijeku; na listi su još bili i As I Lay Dying (1930.) i Light in August (1932.). Njegov roman Absalom, Absalom! (1936.) također se, vrlo često, navodi na ovakvim popisima.

Biografija[uredi - уреди]

Faulkner je rođen kao William Falkner 25. rujna 1897. godine u New Albanyju, MS, kao prvi od četvorice sinova Murryja Cuthberta Falknera (17. kolovoza 1870.7. kolovoza 1932.) i Maud Butler (27. studenog 1871.19. listopada 1960.).[3] Njegov prvi brat bio je Murry Charles "Jack" Falkner (26. lipnja 1899.24. prosinca 1975.), drugi, također pisac, John Falkner (24. rujna 1901.28. ožujka 1963.), a najmlađi brat bio je Dean Swift Falkner (15. kolovoza 1907.10. studenog 1935.). Nedugo nakon Williamova rođenja, obitelj se seli u Ripley, MS, gdje mu se otac zaposlio kao rizničar za kompaniju Gulf & Chicago Railroad Company. Murry se nadao kako će od svog oca, Johna Wesleyja Thompsona Falknera, naslijediti kompaniju, no ovaj je imao jako malo vjere u Murryjeve sposobnosti te je prodao kompaniju za $75,000. Nakon prodaje obiteljske kompanije, razočaran, Murry planira napustiti Mississippi i otići u Texas, gdje namjerava započeti iznova kao rančer. S tim se planom nije slagala Maud te je došlo do odluke da se obitelj preseli u Oxford, MS, gdje je Murryjev otac imao nekoliko radnji pa se Murry mogao lako zaposliti.[4] Tako se, četiri dana prije Williamova petog rođendana, 21. rujna 1902. godine obitelj preselila u Oxford, gdje će Faulkner, u ovoj ili onoj mjeri, živjeti do kraja svog života.[3][5]

Njegova je obitelj, a posebice majka Maude, njezina majka Lelia Butler te Caroline Barr, crnkinja koja se brinula o njemu od djetinjstva, snažno je utjecala na razvoj njegove artističke imaginacije. I majka i baka su bile strastvene biblofilke, a uz to i slikarice i fotografkinje te su Faulkneru prenijeli i doživljaj vizualne umjetnosti. Dok je Murry volio prirodu i naučio sina lovu i ribolovu, Maude je cijenila obrazovanje i uživala u čitanju i odlascima u crkvu. Svoju je djecu naučila čitati prije nego su krenuli u školu te ih je upoznala s klasicima poput Charlesa Dickensa i braće Grimm.[4] Faulknerovo doživotno obrazovanje koje mu je pružila Callie Barr bilo je ključno za formiranje motiva seksualnosti i rase u njegovim romanima.[6]

Faulkner je kao učenik isprva imao dosta uspjeha. Istaknuo se već u prvom razredu, preskočio drugi i nastavio odličan rad u trećem i četvrtom. No, već je pred kraj četvrtog i u petom razredu Faulkner postao povučeniji i mirniji. Često je izostajao s nastave i postao indiferentan prema školskim obvezama, iako je u sedmom razredu počeo samostalno proučavati povijest Mississippija. Njegov akademski pad se nastavio tako da je Faulkner, sada već gimnazijalac, ponavljao jedanaesti, a onda i završni razred, a na koncu nikada nije maturirao.[4] Ipak, u tom je razdoblju mnogo čitao i to mahom sve što mu je došlo pod ruku - klasike, francuske simboliste, Balzaca, ali i trećerazredne južnjačke romane.[7]

Faulkner je dobar dio dio svog djetinjstva proveo slušajući priče starijih. Među te priče spadale su ratne priče starih ljudi iz Oxforda te priče koje mu je Mammy Callie pričala o Građanskom ratu, ropstvu, Ku Klux Klanu i obitelji Falkner. Njegov djed mu je također pričao o pothvatima njegova pradjeda, Williama Clarka Falknera, po kojemu je dobio ime, a koji je bio uspješan biznismen, pisac i heroj Građanskog rata. Pričanje priča o Williamu Clarku Falkneru, kojega je Faulkner zvao "Stari Pukovnik", postalo je praktički rutinska aktivnost kada je Faulkner bio dječak.[4] Prema jednom od Faulknerovih biografa, njegov pradjed je u to doba već "odavno bio etabliran kao božanstvo u njihovom domu."[8]

Adolescencija je Faulkneru donijela praktički ekskluzivnu preokupaciju poezijom. Svoj prvi roman napisao je tek 1925. godine. Popis autora koji su na njega utjecali je prilično velik i širok. Jednom je prilikom izjavio da je svoja prva djela temeljio na radovima engleskih romantičara s kraja XVIII. i početka XIX. vijeka.[3] Godine 1919. upisuje se na Sveučilište u Mississippiju (Ole Miss), gdje pohađa nastavu tokom tri semestra prije nego što se u studenom 1920. godine ispisao.[9] Faulkner je, iako nije maturirao, mogao slušati nastavu jer mu je otac radio u upravi Sveučilišta. Često je izostajao s nastave i imao je tek dvojku (D) iz engleskog. Ipak, neke njegove pjesme objavljivane su u studentskim publikacijama.[10][11]

U dobi od 17 godina upoznao je Philipa Stonea, koji će snažno utjecati na njegove rane radove. Stone je bio četiri godine stariji od njega i poticao je iz jedne od najstarijih oksfordskih obitelji. Bio je strastveni obožavatelj književnosti te je vrlo rano stekao diplome na Yaleu i Ole Missu. Na sveučilištu, Faulkner se pridružio bratsvu Sigma Alfa Epsilon (ΣΑΕ). Tu je dobio podršku u svojoj namjeri da postane pisac. Stone je pročitao neke njegove rane pjesme te je bio impresioniran njima, postavši tako jedan od prvih koji su uočili njegov talent i umjetnički potencijal. Stone je ubrzo postao književni mentor mladom Faulkneru, donoseći mu knjige i upoznajući ga s autorima poput Jamesa Joycea, koji će snažno utjecati na Faulknerov prozni rad. U svojim ranim dvadesetima, Faulkner je svoje pjesme i kratke priče dao Stoneu u nadi da će ih ovaj objaviti. Stone ih je doista poslao izdavačima, no svi su ih redom odbili.[10]

Povijest njegove vlastite obitelji kao i regije u kojoj je odrastao snažno će utjecati na mladoga Faulknera. Mississippi je obilježio njegov humor, njegov osjećaj za tragičnu sudbinu crnaca i bijelaca, njegovu karakterizaciju južnjačkih likova i njegove bezvremenske teme, posebice izrazito inteligentne likove koji obitavaju iza fasade tupana i onoga što se u slengu naziva good old boy. Bez završene škole, Faulkner se pred sam kraj Prvog svjetskog rata pokušao prijaviti u američko ratno zrakoplovstvo, ali je zbog niskog rasta (samo 166cm) odbijen. Nakon tog neuspjeha, u srpnju 1918. godine odlazi u Toronto gdje započinje obuku u pilotskoj školi britanske vojske te se upisuje u rerzervne snage.[12] Rat je završio samo nekoliko mjeseci kasnije, bez da je Faulkner ikada vidio frontu ili sudjelovao u nekom ratnom letu, iako će kasnije u svom životu tvrditi kako je bio aktivan sudionik rata. Javno dostupni vojni arhivi potvrđuju ovaj podatak.[13] Kraj rata prisilio ga je da se vrati u Oxford, čime je podijelio sudbinu drugog velikog američkog pisca iz ovog razdoblja, F. Scotta Fitzgeralda, koji se također prijavio kao dobrovoljac, ali nikada nije prešao Atlantik.[7]

Privatni život[uredi - уреди]

Pisanje[uredi - уреди]

Kritike[uredi - уреди]

Nagrade[uredi - уреди]

Bibliografija[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. Osmrtnica objavljena u Varietyju, 11. srpnja 1962.
  2. Greška citiranja Invalid <ref> tag; no text was provided for refs named pulitzer; $2
  3. 3.0 3.1 3.2 MWP: William Faulkner (1897–1962) na Ole Miss.edu.
  4. 4.0 4.1 4.2 4.3 Minter, David L. William Faulkner, His Life and Work. Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press, 1980. ISBN 0801823471
  5. William Faulkner – Biografija na Nobelprize.org
  6. Sensibar, Judith L. Faulkner and Love: The Women Who Shaped His Art, A Biography. Yale University Press, 2010. ISBN 0-300-16568-4
  7. 7.0 7.1 Bašić, Sonja, "William Faulkner" (esej); preuzeto iz pogovora izdanja Faulkner, William, Buka i bijes/Kad ležah na samrti, Školska knjiga, Zagreb, 2003. (ISBN 953-0-60666-4)
  8. Coughlan, Robert. The Private World of William Faulkner. New York, NY: Harper & Brothers, 1953., str.38
  9. "University of Mississippi: William Faulkner". Olemiss.edu. http://www.olemiss.edu/mwp/dir/faulkner_william. pristupljeno 27. rujna 2010.. 
  10. 10.0 10.1 Coughlan, Robert. The Private World of William Faulkner. New York, NY: Harper & Brothers, 1953.
  11. Porter, Carolyn. William Faulkner. New York, NY: Oxford University Press, 2007. ISBN 0195310497
  12. Scrivener, Leslie (9. lipnja 2013). "U of T Back Campus Debate Invokes William Faulkner, Morley Callaghan". Toronto Star. http://www.thestar.com/news/gta/2013/06/09/u_of_t_back_campus_debate_invokes_william_faulkner_morley_callaghan.html. 
  13. Watson, James G. (2002). William Faulkner: Self-Presentation and Performance. Austin: University of Texas Press. ISBN 978-0292791510. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Nagrade
Prethodi:
T.S. Eliot
Nobelova nagrada za književnost
1949.
Slijedi:
Bertrand Russell
Prethodi:
Nelson Algren
za The Man with the Golden Arm
National Book Award
1951.
za The Collected Stories of William Faulkner
Slijedi:
James Jones
za From Here to Eternity
Prethodi:
Saul Bellow
za The Adventures of Augie March
National Book Award
1955.
za A Fable
Slijedi:
John O'Hara
za Ten North Frederick
Prethodi:
nije dodeljena
Pulitzerova nagrada za fikciju
1955.
za A Fable
Slijedi:
MacKinlay Kantor
za Andersonville
Prethodi:
Edwin O'Connor
za The Edge of Sadness
Pulitzerova nagrada za fikciju
1963.
za The Reivers
Slijedi:
nije dodijeljena