Romain Rolland

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nobel prize medal.svg Romain Rolland
Biografske informacije
Rođenje 29. siječnja 1866.
Francuska Clamecy, Francuska
Smrt 30. prosinca 1944.
Francuska Vézelay, Francuska
Supružnik Marija Pavlovna Kudačova
Obrazovanje
Alma mater profesor, pisac
Opus
Književni pravac avangarda, modernizam
Književne vrste roman, esej, drama
Jezik francuski jezik
Znamenita djela
Nagrade
Potpis
Signature Romain Rolland.jpg

Romain Rolland (Clamecy, 29. siječnja 1866.Vézelay, 30. prosinca 1944.) je bio francuski pisac, dramatičar, esejist, povjesničar umjetnosti i mistik koji je 1915. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Rolland je bio idealist duboko uvjeren u pacifizam, antifašizam, a većinu svoga rada posvetio je analizi umjetničkog genija.

Rolland je rođen 1866. u Clamecyju u bogatoj obitelji. U dobi od 14 godina odlazi na školovanje u Pariz, gdje pronalazi društvo u duhovnom kaosu. S 20 godina je upisao École Normale Supérieure, izgubio vjeru, otkrio djela Barucha de Spinoze i Lava Tolstoja i razvio strast prema glazbi. Studirao je povijest, a doktorirao povijest umjetnosti nakon što je dvije godine studirao na École française de Rome u Italiji. Književnu karijeru započinje kao dramski pisac, no njegove drame ne uspijevaju privući publiku. Svoje drame je sabrao u dva toma - Les Tragédies de la foi (1913.; sadrži djela Saint-Louis, Aërt i Le Triomphe de la raison) i Le Théâtre de la révolution (1904.; koja sadrži drame Les Loups i Georges Danton).

Godine 1912., nakon kratke profesorske karijere, Rolland daje ostavku kako bi se posvetio pisanju. Zajedno s Charlesom Péguyjem surađivao je u časopisu Cahiers de la Quinzaine, gdje je izvorno objavljivao svoje remek-djelo, roman-fleuve Jean-Christophe u deset tomova, koje je, zajedno s pacifističkim manifestom "Au-dessus de la mêlée", poslužio kao osnova za dodjeljivanje Nobela. Godine 1914. preselio se u Švicarsku, gdje je živio sve do 1937. godine, kada se vraća u rodnu zemlju.

Rolland je tokom života bio koncentriran na ono herojsko u čovjeku, što je iskazao kroz nekoliko biografskih tekstovima o velikanima ljudske povijesti. Prvu, Vie de Beethoven (1903.), postvetio je Ludwigu van Beethovenu, kojega je smatrao najvećim kompozitorom u historiji. Godine 1907., piše Michelangelovu biografiju naslova Vie de Michel-Ange, a četiri godine kasnije i Tolstojevu biografiju pod naslovom La Vie de Tolstoï.

Nakon što je 1919. napisao burlesknu fantaziju Colas Breugnon, započeo je rad na novom ciklusu romana, L'âme enchantée, u sedam tomova, u kojemu je razotkrio sve grozote političkog kadroviranja. Tokom 1920-ih godina se okrenuo azijskom misticizmu, posebice Indiji, želeći orijentalnu filozofiju interpretirati za Zapad. Jedno od djela iz tog perioda je i Mahatma Gandhi. Rolland je za sobom ostavio i seriju korespondencija s brojim intelektualcima svog doba poput Stefana Zweiga, Paula Claudela, Richarda Straussa, Hermanna Hessea (koji je Rollandu posvetio Siddharthu) i Sigmunda Freuda, tokom koje je nastao pojam "oceanski osjećaj". Važno je spomenuti kako je Rolland, iako njegove drame za njegova života nisu bile uspješne, značajno doprinio razvoju modernog teatra kroz esej "Le Théâtre du peuple", u kojemu je zagovarao ideju "narodnog teatra".

Kada se 1937. vratio u Francusku, otišao je u Vézelay, kojega su 1940. godine okupirali Nijemci. Rolland se povukao u potpunu izolaciju te je preminuo 30. prosinca 1944. godine.