Adenozin trifosfat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Adenosine triphosphate
IUPAC ime
Drugi nazivi adenozin 5'-(tetrahidrogen trifosfat)
Identifikacija
CAS registarski broj 56-65-5 DaY
PubChem[1][2] 5957
ChemSpider[3] 5742
MeSH Adenosine+triphosphate
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C10H16N5O13P3
Molarna masa 507.18 g mol−1
pKa 6.5

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Adenozin trifosfat (ATP) je nukleotid poznat u biohemiji kao „molekulska valuta“ za unutarćelijski transfer energije; to jest, ATP je u stanju da uskladišti i transportuje energiju unutar ćelija. ATP takođe igra važnu ulogu u sintezi nukleinskih kiselina. Molekuli ATP-a se takođe koriste za skladištenje korisne energije koju biljke konvertuju u ćelijskoj respiraciji.

Hemijska svojstva[uredi | uredi kod]

Hemijski, ATP se sastoji od adenozina i tri fosfatne grupe (trifosfat). Njegova empirijska formula je C10H16N5O13P3, a racionalna formula C10H8N4O2NH2(OH)2(PO3H)3H, sa molekulskom masom od 507.184 u. Fosforilne grupe počevši od one na AMP se nazivaju alfa (α), beta (ß), i gama (γ) fosfati. Biohemijska imena za ATP su 9-ß-D-ribofuranoziladenin-5'-trifosfat, i ekvivalentno, 9-ß-D-ribofuranozil-6-amino-purin-5'-trifosfat.

Sinteza[uredi | uredi kod]

ATP može biti proizveden u raznim ćelijskim procesima, ali najčešće u mitohondrijama oksidativnom fosforilacijom pod katalitičkim uticajem ATP sintaze ili u slučaju biljaka u hloroplastima, fotosintezom. Glavno gorivo za sintezu ATP-a su glukoza i masne kiseline. Prvo se glukoza razdvoji u piruvat i citozol. Dva molekula ATP-a se generišu iz svakog molekula glukoze. Završne etape u sintezi ATP-a se izvode u mitohondriji, i mogu da generišu do 36 ATP.

ATP u ljudskom telu[uredi | uredi kod]

Ukupna količina ATP-a u ljudskom telu iznosi oko 0,1 mola. Energija koju koriste ljudske ćelije zahteva hidrolizu 200 do 300 molova ATP-a dnevno. Ovo znači da se svaki molekul ATP-a reciklira 2000 do 3000 puta svakog dana. ATP ne može biti uskladišten, pa stoga njegova potrošnja mora da sledi ubrzo nakon sinteze.

Ostali trifosfati[uredi | uredi kod]

Žive ćelije imaju i druge „visokoenergetske“ nukleozid trifosfate, poput guanozin trifosfata. Između njih i ATP-a, energija lako može da se prenosi reakcijama kao što su one koje katalizuje nukleozid difosfokinaza: energija se oslobađa kada se izvede hidroliza fosfat-fosfat veza. Ova energija mogu koristiti razni enzimi, motorni proteini, i transportni proteini za izvršavanje rada u ćeliji. Procesom hidrolize oslobađaju se neorganski fosfat i adenozin difosfat, koji može biti dalje razložen u još jedan fosfatni jon i adenozin monofosfat. ATP može biti razložen u adenozin monofosfat i direktno, uz stvaranje pirofosfata. Ova zadnja reakcija ima prednost u tome što je efektivno nepovratan proces u vodenom rastvoru.

Reakcija ADP sa GTP[uredi | uredi kod]

ADP + GTP ↔ ATP + GDP

Postoji ideja da se koristi ATP kao energetski izvor u nanotehnologiji i implantima. Veštački pejsmejkeri bi mogli da postanu nezavisni od baterija.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Arthur C. Guyton John E. Hall (1999). Medicinska fiziologija. savremena administracija Beograd. 
  • Darinka Koraćević, Gordana Bjelaković, Vidosava Đorđević. Biohemija. savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7. 

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]