Victor Louis Ménage

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Victor Louis Ménage
Rođenje(1920-04-15)15. 4. 1920.
Chislehurst, Kent, Engleska, UK
Smrt11. 6. 2015. (dob: 95)
Uckfield, East Sussex, Engleska, UK
PrebivališteKelling Cottage, Back Lane, Fairwarp, Uckfield, East Sussex
NacionalnostBritanac
ObrazovanjeEltham College
Alma materClare College (Cambridge)
SOAS (Univerzitet u Londonu)
Zanimanjehistoričar, orijentalist, turkolog, islamolog, profesor
PoslodavacBritish Council
Univerzitet u Londonu
Suprug/aJohanna Ménage

Victor Louis Ménage (Chislehurst, 15. 4. 1920. – Uckfield, 11. 6. 2015), britanski historičar, orijentalist, turkolog, islamolog i profesor.[1]

Biografija[uredi | uredi kod]

Ménage je rođen 1920. u Chislehurstu,[1] tada naselju u sastavu Kenta, danas predgrađu jugoistočnog Londona. Porijeklo njegove porodice je opskurno, no prezime sugerira hugenotske korijene.[1] Djetinjstvo mu je bilo zasjenjeno porodičnim razdorima i siromaštvom, prema osobnom svjedočenju ukućani nisu gladovali, ali redovito uopće ne bi bilo novca u kući.[1] Izlaz iz teške situacije pronašao je u školovanju, od 1930. do 1938. pohađao je Koledž Eltham i pokazao se uspješan na maloj maturi (prethodnici sistema 11+).[1] Na poticaj svojih školskih učitelja koji su mu preporučili Oxford ili Cambridge, odabrao je potonji i upisao se na Koledž Clare gdje je od 1938. do 1940. studirao klasičnu filologiju.[1] Podržan državnom i univerzitetskom stipendijom, bio je u stanju otplaćivati rate za porodični dom i pomoći školovanju brata invalida.[1]

Izbijanjem Drugog svjetskog rata, godine 1940. dobio je poziv u vojsku, ali pozvao se na prigovor savjesti i posredovanjem dvojice svojih učitelja s Koledža Eltham primljen je u kvekersku jedinicu hitne pomoći (FAU) gdje je prema osobnom svjedočenju pronašao svoj spokoj.[1] Pred kraj rata, zbog potrebe za sredstvima za sebe i svoju napuštenu majku, odbio je priliku da se vrati na Cambridge i umjesto toga je radio kao predavač u Adis Abebi.[1] Njegovo djelovanje u Etiopiji bilo je pod okriljem Britanskog vijeća i tamo je upoznao svoju suprugu Johannu.[1] Zaokret u njegovoj karijeri nastupio je 1950. kada su mu porodične obaveze bile svedene na minimum.[1] Poratne godine na čelu s laburistima obilježile su potreba za razumijevanjem postkolonijalnog svijeta i Scarbroughov izvještaj kojim poziva na ekspanziju orijentalnih studija na SOAS-u, povodom čega Ménage upisuje Školu orijentalnih i afričkih studija (SOAS) Univerziteta u Londonu.[1] Doktorirao je 1962. na temu historiografije ranog Osmanskog Carstva.[1]

Od ranih 1960-ih Ménage radi kao predavač na SOAS-u,[1] a 1973. postaje profesor turskog jezika na Univerzitetu u Londonu.[2] Prije njega, ovu prestižnu poziciju držao je samo P. Wittek (19481961).[2] U aprilu 1963. Ménage je imenovan jednim od uredničkih asistenata drugog izdanja Encyclopaedia of Islam (EI2),[2] zamijenivši J. Burton-Pagea koji je otputovao na višemjesečni odmor u Indiju.[3] Nakon objavljivanja drugog toma 1965. godine, postavljen je za jednog od četiri glavna urednika trećeg toma, međutim, ubrzo je uslijedilo nezadovoljstvo tim poslom i urednički sukob s B. Lewisom.[4] Još početkom 1968. ozbiljno je razmišljao o ostavci, požalivši se uredničkom kolegi J. Schachtu na prijepore s autorima enciklopedijskih članaka zbog njihovih učestalih odgađanja predaja, na slabu štamparsku kvalitetu, te na velik gubitak vremena što ga sputava u naučno-istraživačkom radu.[5] Dana 1. augusta 1970. godine, točno na prvu obljetnicu Schachtove smrti, Ménage je dao konačnu ostavku na mjesto enciklopedijskog urednika.[5]

Prema svjedočenju C. Pellata i drugih kolega, ključan razlog njegovog odlaska bio je lični spor s B. Lewisom, budući da je Ménage među suradnicima glasio kao marljiv radnik, a Lewis kao površan i slavohlepan.[4] Urednička mjesta Schachta i Ménagea u junu 1971. upotpunjena su Nizozemcima E. van Donzelom i F. T. Dijkemom, turkologom koji je pred Ménageom obranio doktorat.[5] Ménage je ipak sve do 1978. bio član izvršnog odbora Encyclopaedia of Islam.[5] Tokom 1974. isposlovao je UNESCO-vu pomoć u iznosu od 4000 USD,[5] ali u prepisci s van Donzelom iz decembra iste godine poručio je da se ne namjerava dublje angažirati na projektu sve dok je tamo Lewis.[6] Zbog obrazovnih reformi vlade M. Thatcher, Ménage je 1983. napustio Univerzitet u Londonu i otišao u prijevremenu penziju.[3] Povodom Ménageovog 75. rođendana, turkolozi C. Heywood i C. Imber su 1994. u njegovu čast uredili festschrift s člancima o osmanskoj historiji.[1] Na Ménageov lični zahtjev, zbirka nije sadržavala uobičajeni pohvalni uvod, nego samo detaljnu bibliografiju koju je pripremio Heywood.[7] Nakon dugogodišnjih problema sa zdravljem, Ménage je 11. juna 2015. umro na svom imanju kod Uckfielda i kremiran je nekoliko dana kasnije.[1]

Opus[uredi | uredi kod]

Monografije
Periodika

Reference[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]