Gérard de Nerval – razlika između verzija
| Red 21: | Red 21: | ||
Rodio se u [[Parizu]], u siromašnoj građanskoj obitelji. Rano je ostao bez majke, čijeg je stalnog prisustva lišen od samog rođenja, jer je bio dat nepoznatim skrbnicima. Djetinjstvo je proveo kod rođaka u mjestu [[Mortfonten]], sjeverno od Pariza. Kao vrlo mlad je počeo objavljivati stihove, [[patriotizam|patriotski]] nastrojene. Bio je veliki obožavatelj [[Napoleon Bonaparte|Napoleona Bonapartea]], a kao umjetnik je gajio [[kult]] [[Njemačka|njemačke]] [[kultura|kulture]]. Poslije dva zatvaranja zbog sudjelovanja u studentskim neredima [[1832]], istakao se, kao student [[medicina|medicine]], u borbi protiv [[kolera|kolere]] koja je harala Parizom. Po povratku s jednog putovanja, [[1834]]. godine, prvi put je sreo glumicu Ženi Colon ({{jez-fr|Jenny Colon}}). Pjesnikova ljubav vremenom je postala opsesija i dobila znak uzvišenog, [[misticizam|mističnog]] kulta. Živio je siromašno, samo od svog književnog rada. Godine [[1841]]. pokazali su se prvi vidljivi znaci njegovog mentalnog poremećaja, što je sam nazvao ''"proširivanje sna u stvarni život"''. Nakon smrti Ženi Colon [[1842]], krenuo je na put po istočnim zemljama. Inspiriran tim putovanjima objavljuje knjigu ''Put na istok''. Iste godine ([[1851]]) Nerval zapada u tešku duševnu krizu. Odlazi u sanatorij na liječenje, ali se i dalje bavi književnim radom. Pušten je [[1854]]. Od tada je živio lutalački životom, u neimaštini, a duhovnu pometenost povećavao je i njegov strah da više neće moći književno stvarati. U zoru [[26. siječnja]] a [[1855]]. prolaznici su našli pjesnika obješenog o rešetke prihvatilišta za sirotinju. |
Rodio se u [[Parizu]], u siromašnoj građanskoj obitelji. Rano je ostao bez majke, čijeg je stalnog prisustva lišen od samog rođenja, jer je bio dat nepoznatim skrbnicima. Djetinjstvo je proveo kod rođaka u mjestu [[Mortfonten]], sjeverno od Pariza. Kao vrlo mlad je počeo objavljivati stihove, [[patriotizam|patriotski]] nastrojene. Bio je veliki obožavatelj [[Napoleon Bonaparte|Napoleona Bonapartea]], a kao umjetnik je gajio [[kult]] [[Njemačka|njemačke]] [[kultura|kulture]]. Poslije dva zatvaranja zbog sudjelovanja u studentskim neredima [[1832]], istakao se, kao student [[medicina|medicine]], u borbi protiv [[kolera|kolere]] koja je harala Parizom. Po povratku s jednog putovanja, [[1834]]. godine, prvi put je sreo glumicu Ženi Colon ({{jez-fr|Jenny Colon}}). Pjesnikova ljubav vremenom je postala opsesija i dobila znak uzvišenog, [[misticizam|mističnog]] kulta. Živio je siromašno, samo od svog književnog rada. Godine [[1841]]. pokazali su se prvi vidljivi znaci njegovog mentalnog poremećaja, što je sam nazvao ''"proširivanje sna u stvarni život"''. Nakon smrti Ženi Colon [[1842]], krenuo je na put po istočnim zemljama. Inspiriran tim putovanjima objavljuje knjigu ''Put na istok''. Iste godine ([[1851]]) Nerval zapada u tešku duševnu krizu. Odlazi u sanatorij na liječenje, ali se i dalje bavi književnim radom. Pušten je [[1854]]. Od tada je živio lutalački životom, u neimaštini, a duhovnu pometenost povećavao je i njegov strah da više neće moći književno stvarati. U zoru [[26. siječnja]] a [[1855]]. prolaznici su našli pjesnika obješenog o rešetke prihvatilišta za sirotinju. |
||
{{Romantizam}} |
|||
| ⚫ | |||
{{Životni vijek|1808|1855|Nerval, Gerard de}} |
|||
| ⚫ | |||
[[Kategorija:Francuski pjesnici]] |
|||
[[Kategorija:Romantizam]] |
|||
[[Kategorija:Biografije, Pariz]] |
|||
Verzija na datum 28 april 2016 u 00:44
| Gérard de Nerval | |
|---|---|
| Rođenje | 22. svibnja 1808. Pariz, Francuska |
| Smrt | 26. siječnja 1855. Pariz, Francuska |
| Književne vrste | poezija |
| Književni period | romantizam |
Gérard de Nerval (Pariz, 22. svibnja 1808. – Pariz, 26. siječnja 1855.), francuski književnik.
Iz bogata, raznovrsna i zanimljiva opusa potrebno je istaknuti Nacionalne elegije i ciklus 12 muzikalnih soneta Himere, a od proznih radova Kćeri vatre, pripovijest Aureliju. Bio je važan i prevodilac koji je izvrsno preveo Goetheova Fausta.
Biografija
Rodio se u Parizu, u siromašnoj građanskoj obitelji. Rano je ostao bez majke, čijeg je stalnog prisustva lišen od samog rođenja, jer je bio dat nepoznatim skrbnicima. Djetinjstvo je proveo kod rođaka u mjestu Mortfonten, sjeverno od Pariza. Kao vrlo mlad je počeo objavljivati stihove, patriotski nastrojene. Bio je veliki obožavatelj Napoleona Bonapartea, a kao umjetnik je gajio kult njemačke kulture. Poslije dva zatvaranja zbog sudjelovanja u studentskim neredima 1832, istakao se, kao student medicine, u borbi protiv kolere koja je harala Parizom. Po povratku s jednog putovanja, 1834. godine, prvi put je sreo glumicu Ženi Colon (fr. Jenny Colon). Pjesnikova ljubav vremenom je postala opsesija i dobila znak uzvišenog, mističnog kulta. Živio je siromašno, samo od svog književnog rada. Godine 1841. pokazali su se prvi vidljivi znaci njegovog mentalnog poremećaja, što je sam nazvao "proširivanje sna u stvarni život". Nakon smrti Ženi Colon 1842, krenuo je na put po istočnim zemljama. Inspiriran tim putovanjima objavljuje knjigu Put na istok. Iste godine (1851) Nerval zapada u tešku duševnu krizu. Odlazi u sanatorij na liječenje, ali se i dalje bavi književnim radom. Pušten je 1854. Od tada je živio lutalački životom, u neimaštini, a duhovnu pometenost povećavao je i njegov strah da više neće moći književno stvarati. U zoru 26. siječnja a 1855. prolaznici su našli pjesnika obješenog o rešetke prihvatilišta za sirotinju.