François-René de Chateaubriand

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
François-René de Chateaubriand

Anne-Louis Girodet de Roussy-Trioson: Chateaubriand meditira nad ruševinama Rima
Biografske informacije
Rođenje 4. rujna 1768.
Francuska Saint-Malo, Francuska
Smrt 4. srpnja 1848.
Francuska Pariz, Francuska
Počivalište otok Grand Bé
Francuska Saint-Malo, Francuska
Državljanstvo Francuska francusko
Supružnik Céleste Buisson de la Vigne
Partner Charlotte Ives
Rodbina René de Chateaubriand (otac)
Apolline de Bedée (majka)
Obrazovanje
Zanimanje časnik, političar, pisac
Opus
Književni pravac romantizam
Književne vrste proza, esej, autobiografija
Jezik francuski jezik
Znamenita djela
Inspiracija

François-René, vikont de Chateaubriand (Saint-Malo, 4. rujna 1768.Pariz, 4. srpnja 1848.) je bio francuski pisac i političar koji se danas smatra začetnikom romantizma u francuskoj književnosti te jednim od najznačajnijih imena francuske književnosti.

Chateaubriand je rođen kao najmlađe od desetro djece u plemićkoj obitelji. Dok je njegova političa uloga u rojalističkom pokretu tokom Prvog Carstva i Restauracije bila prilično mala, njegova uloga u razvoju francuske književnosti je enormna. Njegovi opisi prirode kao i njegova analiza sentimenta vlastitog "ja" poslužila je kao inspiracija cijeloj generaciji francuskih romantičara, među kojima je bio i mladi Victor Hugo, koji će u zanosu izjaviti: "Želim biti Chateaubriand ili ništa". (francuski: Je veux être Chateaubriand ou rien). Također, Chateaubriand je u svom epohalnom djelu René, ou les Effets des passions prvi formulirao tzv. "val osjećanja" (francuski: vague des passions), a njegov René će postati amblematski lik tog novog artističkog senzibiliteta.

Chateaubriand je također bio dio opće pomame za egzotičnim u ovom periodu, opisujući Sjevernu Ameriku u svojim djelima Atala i Les Natchez, odnosno svoje putovanje Mediteranom u djelu Itinéraire de Paris à Jérusalem. U još jednom važnom djelu, Génie du christianisme, Chateaubriand je stao u obranu katoličke vjere u periodu kada se velik dio tadašnje inteligencije okrenuo protiv religije i njezinih struktura. Njegovo, ipak, najznačajnije djelo je njegova autobiografija Mémoires d'outre-tombe, u kojoj opisuje svoj razvoj i odrastanje, a koja se danas smatra monumentalnom romantičarskom biografijom i izvorom podataka za historičare.

Preminuo je u Parizu 4. srpnja 1848. godine, usred Revolucije 1848. godine.