Vatroslav Lisinski
| Vatroslav Lisinski | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 8. srpnja 1819. Zagreb, Hrvatska |
| Smrt | 31. svibnja 1854. Zagreb, Hrvatska |
| Opus | |
| Djelatni period | ilirizam (romantizam) |
| Suradnici | Ivan Zajc Ferdo Livadić |
| Znamenita djela | |
Vatroslav Lisinski (pravo ime Ignatius Fux, Ignaz Fuchs, Ignacije Fuchs) (Zagreb, 8. srpnja 1819. – Zagreb, 31. svibnja 1854.), hrvatski skladatelj.
Glazbu je učio kod J. K. Wisnera Morgensterna. Prve poticaje za skladanje daje mu amaterski pjevač A. Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo – solo pjesmu "Iz Zagorja od prastara" – na tekst Pavla Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra "Prosto zrakom ptica leti"). U to vrijeme, pod ilirskim utjecajem, mijenja svoje obiteljsko ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski. U razdoblju od 1842. do 1847. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija ("Slavonsko kolo") te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Libreto ove opere, prema zamisli A. Štrige, napisao je Josip Car, a zatim preradio Dimitrije Demeter; instrumentalizaciju je dotjerao Wisner-Morgenstern. Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto 1847. godine Lisinski sa Štrigom, Livadićem i dr. kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u Prag, gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla. Za boravka u Pragu sklada orkestralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849.) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrije Demeter) koju je dovršio 1851. godine po povratku u Zagreb. Praizvedbu ove opere Lisinski nikada nije doživio.
Vrativši se u domovinu, u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine, kreativno sputan materijalnom bijedom. U periodu od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe, prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen, sklada malo. Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano. Vatroslav Lisinski bio je najdarovitiji među skladateljima ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu, uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca – stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski, u biti romantički lirik, svoje je najbolje dao u 70-ak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.
Lisinskom je posvećen Lisinski, igrano-dokumentarni film Oktavijana Miletića koji je godine 1944. snimljen u tadašnjoj NDH, a smatra se prvim hrvatskim dugometražnim filmom. Po njemu ime nosi i zagrebačka Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, izgrađena 1973. godine.
.jpg)
Glavna djela Vatroslava Lisinskog:
- "Oj talasi, mili, ajte", 1841.
- "Prosjak", 1846.
- "Miruj, miruj, srce moje", 1846.
- "Tuga djevojke", 1850.
- "Moja lađa", 1850.
- "Putnik", 1844.
- "Tam gdje stoji", 1844.
- "Cum invocarem", 1852.
Opere:
