Franz Schubert

Izvor: Wikipedia
Franz Schubert

Franz Schubert (Beč, 31. 1. 1797. – Beč, 19. 11. 1828), je austrijski kompozitor čiji talenat se raspoznavao u muziciranju od najranijih dana. Otac mu je bio učitelj, koji je u obitelji održavao muziku. Schubert je rano učio svirati violinu i klavir, i u dobi od 9 godina podučavao ga je Michael Holzer, sviranju orgulja i kontrapunktu. 1808 primljen je u sjemenište (bogosloviju) carske kapele kao horista, i tu je svirao violinu u orkestru, a nekad i zamjenjivao dirigenta. Violu je svirao kod kuće u gudačkom kvartetu. Godine 1812. umrla mu je majka, a otac se sljedeće godine ponovo oženio, te 1813. piše prvu simfoniju, napušta bogosloviju, nastavljajući da radi sa Salierijem.

Izučavao je više muzičkih pravaca odjednom, studirao je klavir, violinu, orgulje, pjevanje i harmoniju, bio je pjevač u dvorskoj kapeli, gdje mu je poduku iz kompozicije davao Salieri. Finansijski nije bio osobito sposoban uzdržavati se od pisanja muzike, tako da su brojni njegovi prijatelji pomagali mu i tako omogučavali kompozitorov rad. Radio je u mladosti sa 17 godina i kao pomoćni učitelj kod oca u školi, čime je izbjegao vojnu obavezu. Godine 1816. napušta školu. Schubert se često sa svojim društvom, (koje se po njegovoj volji sastojalo pre od umjetnika i književnika nego muzičara), sastajao na tkzv. Šubertijadama, gdje su izvođene njegove kompozicije. Njegova muzika se čula van kruga njegovih prijatelja, ali izdavači nisu bili ti, već prijatelji njegovi, na njihov trošak, koji su izdali prvu njegovu zbirku pjesama 1821. godine.

Živio je u Beču čitav svoj život, osim nekih ljetnih ekskurzija i dviju posjeta Ugarskoj kao kućni muzičar porodice Esterhazy (1818–1824). Nikad nije bio posebno financijski stabilan, ali imao je uvijek zarade dovoljno za život.

Šubertijada

Kažu da se kompozitor redovno svako jutro vrlo rano budio i posvećivao skladanju do u podne, kad se priključivao svojim prijateljima.

Mladi kompozitor brzo je osvojio brojne svojom muzikom. Život Schuberta je na osebujan način tajanstven. Nije bio oženjen. Iako je kratko živio, ostavio je djela više nego li ijedan kompozitor.

Opus mu broji preko 900 djela, u čemu prvo treba istaći Veliku devetu simfoniju, jednu od svjetski najljepših simfonija, i ne manju vrednu, čak i bolju 8 nedovršenu simfoniju. Tu su i ostala djela i pjesme, kvarteti kao: Gretchen am Spinnrad, Die Erlkonig, Wintereisse, Impromptus, Moments Musicaux, Trout, Schwanengesang, Die junge Nonne, Ave Maria, Der Wanderer, Die Zauberharfe, Schöne Müllerin, itd.

Schubert je obožavao Beethovena, kad je Betoven umro, nosio je njegov kovčeg, da bi nedugo potom, nakon godinu dana i sam bio pokopan pokraj njega po vlastitoj želji.

Spomenik Franzu Schubertu

Nadgrobni spomenik Schuberta kaže: Muzika je zakopala ovdje veliko bogatstvo, ali još veće nade, tako su prijatelji Schuberta ugravirali na njegovu spomeniku, obzirom da kratak mlad život, nas je uskratio za ovo stablo u vrhuncu njegovog plodonošenja – ili je vrhunac već dostignut?

Pripadao je razdoblju romantizma, odnosno sa Beethovenom je bio glavni prenosnik perioda klasicizma u romantizam.

Audio[uredi - уреди | uredi izvor]