Antonio Salieri

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Antonio Salieri

Antonio Salieri (Legnago, 18. 8. 1750. – Beč, 7. 5. 1825), kompozitor i dirigent, poznat kao jedan od najvećih muzičara svog vremena.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Današnje generacije ga, pak, više znaju po urbanoj legendi koja mu pripisuje trovanje Wolfganga Amadeusa Mozarta, motivirano Salierijevom zavišću prema Mozartovom talentu. Naime, Salieri je na temelju glasina bio optužen za ubojstvo Wolfganga Amadeusa Mozarta. Na tu temu je Aleksandr Puškin 1825. godine, ubrzo nakon Salierijeve smrti, napisao malu tragediju "Mozart i Salieri", koja se bavi grijehom zavisti. Taj mit je nadalje ukorijenjen kazališnom predstavom Petera Schaffera prema kojoj je snimljen Amadeus, film Miloša Formana. Bio je i sjajan učitelj i među njegovim učenicima bili su Ludwig van Beethoven, Franz Schubert, Franz Liszt i mnogi drugi. Među njegovim omiljenim učenicima bio je i sam Mozart.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavna djela Salierija su Armida (1771) Škola ljubomornih (1778) Prepoznata Europa (3. srpnja 1778.) prvi put izvedena na otvaranju "Novoga kraljevskoga vojvodskoga kazališta" (današnje Scale) u Milanu. Tarare (1787) Palmira, kraljica Perzijska (1795) Falstaff (1799) i mnogi drugi.