Nazarenci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nazarenci
Jakov susreće Rahelu (slika Josepha von Führicha 1836. Austrijska galerija Belvedere)
Jakov susreće Rahelu (slika Josepha von Führicha 1836. Austrijska galerija Belvedere)

Nazarenci su bili romantičarski pokret njemačko-austrijskih slikara koji je početkom 19. vijeka htio obnoviti umjetnost na temeljima vjerskog zanosa i iskrenosti ranokršćanstva.

Historija i karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Historija Nazarenskog pokreta počela je 1809. kad su šest tadašnjih studenata slikarstva (Johann Friedrich Overbeck, Franz Pforr, Ludwig Vogel, Johann Konrad Hottinger, Josef Wintergerst i Joseph Sutter) na Bečkoj Akademiji osnovali udruženje - Lukasbund (Lukasbrüderschaft) po uzoru na nekadašnje srednjovjekovne bratvštine[1] (sv. Luka bio je zaštitnik slikara). Kako ih profesori na Akademiji zbog njihove duge kose nisu rado gledali i čak im branili pristup, Overbeck, Pforr, Vogel i Hottinger preselili su se 1810. u Rim i živjeli u napuštenom samostanu San Isidoro na brdu Pincio.[1] Vremenom im se pridružilo još nekoliko istomišljenika.

Nakon Overbecka, i ostali članovi grupe (koji to nisu bili) obratili su se na katoličanstvo, tad su i stekli podrugljivi nadimak Nazarenci zbog monaškog načina života, isposničkog izgleda i duge kose.[1] Nazarenci su izvršili snažan uticaj na religijsko slikarstvo sve do početka ekspresionizma. Svoju inspiraciju crpli su iz njemačkog slikarstva 16. vijeka i početaka talijanske visoke renesanse. U Rimu su freske u Casa Bartholdy (1816. - 1817.) i freske u Casino Massimo (1819. - 1830.) bile njihov najznačajniji rad.[1] Po Beču su Nazarence zastupali osobito Joseph von Führich, Eduard von Steinle, Ferdinand Olivier i Friedrich Olivier i Leopold Kupelwieser. Njihovo najznačajnije djelo koje su izveli u tom gradu su freske u crkvi Altlerchenfelder (1854. - 1861.) izvedene po skicama Joseph von Führich.[1]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]