Opsada Mostara

Izvor: Wikipedia
Opsada Mostara
Segment Rat u Bosni i Hercegovini
Damaged buildings from the fighting on the Croatian side of Mostar.JPEG
Uništena zgrada u Mostaru
Datum 3. travnja - lipanj 1992.(prva bitka)
9. svibanj 1993. - ožujak 1994. (druga bitka)
Lokacija Mostar, Bosna i Hercegovina
Rezultat Washingtonski sporazum
prestanak opsade
Zaraćene strane
1992.
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Republika Bosna i Hercegovina
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Hrvatska Republika Herceg-Bosna
1992.
Logo of the JNA.svg JNA
1993.-1994.
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Republika Bosna i Hercegovina
1993.-1994:
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Hrvatska Republika Herceg-Bosna
Komandanti i vođe
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Alija Izetbegović
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Sefer Halilović
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Rasim Delić
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Enver Hadžihasanović
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Jadranko Prlić
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Valentin Ćorić
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Milivoj Petković
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Bruno Stojić
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Slobodan Praljak

Logo of the JNA.svg Života Panić

Žrtve i gubici
Ukupno
1.023 mrtvih[1]

Opsada Mostara odnosi se na dvije faze bitke za Mostar tijekom Rata u Bosni i Hercegovini. U prvoj fazi, koja je trajala od travnja do lipnja 1992.,[2] Armija Republike Bosne i Hercegovine (Armija BiH) i HVO su branile i obranile grad od napada JNA. U drugoj, puno razornijoj fazi, HVO je od 9. svibnja 1993. započeo drugu opsadu istočnog dijela grada kako bi proglasio Mostar novim glavnim gradom Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB), napao bošnjačku stranu te se borio protiv Armije BiH.

Druga opsada trajala je skoro deset mjeseci te je dovela do velikog razaranja Mostara, među njima i do uništenja Starog mosta, pod zaštitom UNESCO-a, te velikih žrtava i protjerivanja oko 30.000 Bošnjaka iz zapadnog dijela grada, pod kontrolom HVO-a.[3] Razaranja grada privukla su pozornost svjetskih medija i dovele do osude hrvatske strane. Opsada je završila u siječnju 1994. Nakon intervencije međunarodne zajednice, potpisan je Washingtonski sporazum kojim je ukinuta HRHB i završen Bošnjačko-hrvatski sukob. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je optužio i osudio nekoliko pripadnika HVO-a te je u presudama iznio stav da je opsada Mostara bila dio šireg plana za stvaranje Velike Hrvatske. Nakon rata, grad je bio podijeljen na zapadni, hrvatski te istočni, bošnjački dio, da bi se s vremenom grad ponovno ujedinio i postao jedna cjelina.

Prva bitka za Mostar (1992.)[uredi - уреди]

1991., općina Mostar je brojala 126.067 žitelja, a sam grad 83.686. U gradu, Bošnjaci su činili 34 %, Hrvati 29 %, Srbi 19 % a Jugoslaveni 15 % sastava stanovništva.[4] U općini, Bošnjaci su čini 34.6 %, Hrvati 33.9 % a Srbi 18.8 % sastava stanovništva.[5]

Prva bitka za Mostar odvila se početkom travnja 1992., paralelno uz izbijanje rata u Bosni i Hercegovini. JNA je usmjerila svoje oružje protiv grada, dok su se Bošnjaci i Hrvati udružili u obrani. Oba naroda su isprva organizirala zajedničku obranu u sklopu HVO-a.[6] Srpska strana nikada nije ozbiljno pokušavala prijeći Neretvu, već je samo planirala zauzeti istočni dio Mostara. Usprkos bombardiranju, stari dio grada je tek umjereno razoren.[7] JNA se povukla u lipnju iste godine nakon neuspjeha ofenzive.

Druga bitka za Mostar (1993.-1994.)[uredi - уреди]

Nakon povlačenja JNA, odnosi između HVO i Armije BiH su se počeli pogoršavati. Do svibnja 1993., između 16.000 i 20.000 bošnjačkih izbjeglica iz drugih dijelova Bosne je našlo utočište u Mostaru. Činovnici HRHB-a su toliko povećanje Bošnjaka u Mostaru smatrali "demografskom agresijom" te krenuli u širenje prevlasti u zapadnom Mostaru.[5] Druga opsada grada započela je 9. svibnja 1993.[8] Napad je izazvao osudu UN-a.[9] HVO je kontrolirao sve ceste koje su vodile u grad te je međunarodnim organizacijama zabranjen pristup. Radio Mostar je objavio da svi Bošnjaci moraju objesiti bijele zastave kroz svoje prozore.[10] Oko 10.000 bošnjačkih izbjeglica, koji su prije našli utočište u Mostaru, je potom moralo ponovno napustiti hrvatski, zapadni dio grada.[11] Između 1.500 i 2.500 bošnjačkih civila je iz zapadnog dijela grada odvedeno u logor Heliodrom.[12]

Stanovništvo istočnog Mostara je povećano za oko 30.000 do 35.000 stanovnika koji su prešli iz zapadnog dijela. Humanitarna situacija u istočnom, okruženom dijelu grada je bila loša: nije bilo pitke vode, struje niti hrane.[13] 9. studenog 1993. u eksploziji granate uništen je Stari most, simbol grada. MKSJ je u optužnici protiv Jadranka Prlića i drugih krivicu svalio na HVO. BBC je također krivicu svalio na HVO.[14] Neki su razrušeni Mostar čak nazvali "hercegovačkim Vukovarom".[15] Opsada je trajala skoro devet mjeseci, a HVO je iz osvojenih mostarskih četvrti protjerivao Bošnjake te sveukupno izbacio 100.000 granata i čahura na Mostar tijekom bitke.[9] Uništio je i 17 džamija širom grada.[16]

Borba je polako jenjavala početkom siječnja 1994. pošto je se HVO našao u pat poziciji, sukobljen sa velikim razaranjem s jedne strane i oštrih kritike svijeta i malih napredaka prema dugoročnom završetku sukoba s druge. Nakon pritiska međunarodne zajednice, sklopljen je Washingtonski sporazum kojim je u ožujku završen Bošnjačko-hrvatski sukob.

Posljedice[uredi - уреди]

Rekonstrukcija Starog mosta (lijevo) i obnovljeni most 2006. (desno) Rekonstrukcija Starog mosta (lijevo) i obnovljeni most 2006. (desno)
Rekonstrukcija Starog mosta (lijevo) i obnovljeni most 2006. (desno)

U kolovozu 1994., zapadni Mostar je imao 38.475 žitelja i 11.245 raseljenih ili protjeranih, što je sveukupno 49.722 u usporedbi sa 51.110 stanovnika prije rata, 1991. Istočni Mostar je 1994. imao samo 20.308 žitelja te 31.072 raseljenih ili protjeranih, što je sveukupno 51.380 stanovnika, puno više u usporedbi sa 24.695 prije rata.[17] Četvrti koje su najviše nastrada su bile Brankovac (87 % svih zgrada je uništeno ili oštećeno), Luka I (86 % svih zgrada uništeno ili oštećeno) i Rondo (55 % svih zgrada uništeno ili oštećeno).[18] Uz pomoć međunarodne zajednice, 2004. je obnovljen razrušen Stari most, simbol grada.[14]

Ewa Tabeau procjenjuje da je od svibnja 1993. do travnja 1994. ukupno preminulo najmanje 539 osoba u Mostaru, od čega su 87,8 % bili Bošnjaci. Od 539 ubijenih, 267 su bili civili.[1] Za dodatnih 484 žrtava se ne zna mjesto smrti, ali potječu iz Mostara tijekom tog razdoblja, čime se broj mrtvih penje na ukupno 1.023 žrtve.[1] Od najmanje 539 žrtava, 45,3 % je uzrok smrti bilo granatiranje, 10,4 % pucnjava a 44,3 % nepoznat uzrok.[1]

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je optužio i osudio nekoliko sudionika u sukobu. Na bošnjačkoj strani, Sefer Halilović je optužen na osnovu zapovjedne odgovornosti zbog ubojstava hrvatskih civila tijekom Operacije Neretve '93, ali je presudom utvrđeno da nije kriv jer je netko drugi imao ovlasti nad tom operacijom.[19]

Na hrvatskoj strani, osuđeni su Mladen Naletilić na 20 a Vinko Martinović na 18 godina zatvora. MKSJ je optužio i šestero činovnika HVO-a: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Slobodan Praljak, Valentin Ćorić i Berislav Pušić.[20] 2013., Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Petković, Praljak i Stojić na 20, Ćorić na 16 a Pušić na 10 godina.[21]

Od svibnja 1993. do veljače 1994., vojnici HVO-a u Mostaru su sistematski protjerivali Muslimane iz zapadnog Mostara, i to konkretno izvoženjem opsežnih operacija deložiranja sredinom svibnja, sredinom lipnja, početkom srpnja i u rujnu 1993. Muškarci su zatočeni na Heliodromu, a porodice protjerane u istočni Mostar. Među zatočenim muškarcima Muslimanima nije se radila razlika između civila i boraca. U srpnju 1993., HVO je na kratko zatočio te muškarce na Mašinskom fakultetu, gdje su bili teško pretučeni. Dvojica njih su umrla nakon što su ih tukli cijelu noć. Od lipnja 1993. do travnja 1994. HVO je pod opsadom držao istočni Mostar. Tokom tog perioda je na istočni dio grada, kao i na četvrt Donja Mahala u zapadnom dijelu izvršen dugotrajni vojni napad HVO-a, koji se konkretno sastojao od stalnog intenzivnog granatiranja i vatre iz drugog naoružanja. Uslijed granatiranja su mnogi civili, ali i članovi međunarodnih organizacija bili ranjeni i izgubili živote. Također je jako oštećeno ili uništeno deset džamija. HVO je sprječavao, a ponekad i potpuno blokirao prolaz humanitarne pomoći. Muslimansko stanovništvo bilo je prisiljeno da živi u izuzetno teškim uvjetima, bez hrane, vode, električne energije i adekvatne njege.

MKSJ u presudi protiv Prlića i drugih[22]

Izvori[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 Tabeau 1999., str. 383
  2. Petrović 2012., str. 72
  3. Peter Burdin. "Bosnia war children live in hope", BBC News, 26. listopada 2005, pristupljeno 26. siječnja 2013.
  4. Yarwood, Seebacher, Strufe & Wolfram, str. 2
  5. 5.0 5.1 Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 14
  6. Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 6
  7. Petrović 2012., str. 73
  8. Petrović 2012., str. 74
  9. 9.0 9.1 Burg & Shoup 1999., str. 135
  10. Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 15
  11. Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 17
  12. Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 18
  13. Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 18
  14. 14.0 14.1 BBC News. "Mostar bridge opens with splash", bbc.co.uk, 23. srpnja 2004, pristupljeno 26. siječnja 2013.
  15. Teeuwen 2002., str. 91
  16. Nation 2003., str. 164
  17. Yarwood, Seebacher, Strufe & Wolfram 1999., str. 4
  18. Yarwood, Seebacher, Strufe & Wolfram 1999., str. 6
  19. Orhidea Gaura. "U Haagu žive starci koje bole leđa", Nacional, 17. studeni 2009, pristupljeno 26. siječnja 2013.
  20. Dževad Sabljaković. "Kakvo je nasljeđe Herceg Bosne?", Deutsche Welle, 10. siječnja 2011, pristupljeno 26. siječnja 2013.
  21. "Vrh "Herceg-Bosne" osuđen na 111 godina". E-novine. 29. svibnja 2013. http://www.e-novine.com/region/region-tema/85075-Vrh-Herceg-Bosne-osuen-111-godina.html. pristupljeno 29. svibnja 2013. 
  22. "Sažetak presude Pretresnog vijeća u predmetu Prlić i drugi". Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 29. svibnja 2013. http://icty.org/x/cases/prlic/tjug/bcs/130529_summary_bcs.pdf. 

Literatura[uredi - уреди]

Knjige
  • Burg, Steven L.; Shoup, Paul S. (1999). The War in Bosnia-Herzegovina: Ethnic Conflict and International Intervention. New York: .M.E. Sharpe. ISBN 9781563243080. 
  • Nation, R. Craig (2003). War in the Balkans, 1991-2002. Strategic Studies Institute. ISBN 9781584871347. 
  • Petrović, Jadranka (2012). The Old Bridge of Mostar and Increasing Respect for Cultural Property in Armed Conflict. Leiden: Martinus Nijhoff Publishers. ISBN 9789004210288. 
  • Teeuwen, Mariken (2002). Harmony and the Music of the Spheres: The Ars Musica in Ninth-Century Commentaries on Martianus Capella. Köln: Brill. ISBN 9789004125254. 
  • Yarwood, John R.; Seebacher, Andreas; Strufe, Niels; Wolfram, Hedwig (1999). Rebuilding Mostar: Urban Reconstruction in a War Zone. Oxford: Liverpool University Press. ISBN 9780853239031. 
Ostali izvori

Vanjske poveznice[uredi - уреди]