Ante Gotovina
| Ante Gotovina | |
|---|---|
| Rođen/a 12. oktobar 1955. | |
| Nadimak | Andrija Grabovac |
| Mjesto rođenja | Tkon, općina Zadar, NR Hrvatska, FNRJ danas Hrvatska |
| Vjernost |  Francuska Hrvatska |
| Rod/služba | Francuska vojska  Hrvatska vojska  |
| Čin | Caporal-chef u Francuskoj vojsci General pukovnik u Hrvatskoj vojsci |
| Komande | zapovjedništvo Hrvatske vojske |
| Bitke/ratovi | Džibuti, Kolwezi, Zair, Obala Bjelokosti, Rat u Hrvatskoj Operacija Maslenica (1993) Operacija Ljeto '95 (1995) Operacija Oluja (1995) Operacija Maestral (1995) |
| Odlikovanja | Red kneza Domagoja - 26.05.1995. Red bana Jelačića - 26.05.1995. Red hrvatskog trolista - 20.05.1996. Red hrvatskog križa - 20.05.1996. |
| Kasniji rad | umirovljen, na suđenju |
Ante Gotovina (rođen 12. oktobra 1955. na ostrvu Pašman kod Zadra, Hrvatska) je bio pripadnik Legije stranaca . Po početku raspada Jugoslavije Ante Gotovina se vraća u Hrvatsku, ulazi u hrvatsku vojsku i napreduje do čina generala. Zbog prije svega događaja tijekom Operacije Oluja postaje optuženik haškog tribunala za zločine počinjene na području takozvane Krajine 1995 godine. Uhapšen je na Kanarskim ostrvima 7. decembra 2005, a nakon prve faze višegodišnjeg haškog procesa osuđen je na 24 godine zatvora zbog zločina protiv civila [1]. Na tu presudu Ante Gotovina će uložiti žalbu čime se definitnivni kraj sudskog procesa ne očekuje pre 2013. godine.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Biografija
Odrastao je u mestu Pakoštane, kraj Zadra u porodici ribara Milana Gotovine i Ane Miočev. U četvrtoj godini je ostao bez majke. Ima mlađeg brata Borisa i mlađu sestru Anicu, kao i polubraću Šimu i Branimira iz očevog drugog braka. U 17. godini napustio je školu i s nepunih 19 pridružio se Legiji stranaca, gde je dobio novi identitet, Ivan Grabovac. Posle obuke je otišao u padobransko-diverzantski puk. Prvu borbenu akciju imao je u Džibutiju 1974, a zatim su sledile intervencije u Čadu, Zairu, Obali Slonovače... 1982. je radio kao ratnik instruktor u Gvatemali, Kolumbiji i Paragvaju, s povremenim odlascima u Gabon.
Gotovina je u Francuskoj tri puta osuđivan [2]. Prvi put 1986. na pet godina zatvora zbog pljačke iz 1981. i tu kaznu je, navodno, izdržao. Drugi put 1993, osuđen je na dve godine zatvora za učešća u otmici i iznuđivanju, a 1995. na 30 meseci, takođe zbog iznuđivanja. Ove navode Gotovinini advokati negiraju tvrdeći da mu Francuska kao osuđenom kriminalcu u begu, ne bi 1995. godine izdala niti 2001. godine obnovila pasoš.
U Hrvatsku se vratio sredinom 1991. i odmah je imenovan za zapovednika I Gardijske brigade, a početkom 1993, u činu pukovnika, postavljen je za zapovednika Zbornog područja Split i na tom mestu ostao do 1996.
Njegova jedinica se pominje u vezi sa akcijama kod Maslenice, oko Dinare, na Livanjskom polju i blizu Glamoča, u Bosanskom Grahovu, Strmici, Kninu, Drvaru i Mrkonjić Gradu. Jedinici kojom je on komandovao srpska strana pripisuje navodni masakr zarobljenih vojnika Republike Srpske u Mrkonjić Gradu, to jest o po srpskim podacima 150 ubijenih [3]. Posle hrvatske vojne ofanzive Oluja, koja je počela 4. avgusta 1995. i zauzimanja Knina, Gotovina je u tom gradu uspostavio svoj štab.
Tadašnji predsednik Hrvatske Franjo Tuđman imenovao je Gotovinu za glavnog inspektora Inspektorata HV, a 2000. je otpušten iz oružanih snaga odlukom predsednika Hrvatske Stjepana Mesića i u oktobru iste godine penzionisan.
Odmah nakon vojne akcije "Oluja" Haški tribunal je započeo istragu o zločinima napravljenim za vreme i nakon ratnih operacija. Tužilaštvo se, između ostalog, zainteresovalo i za Antu Gotovinu od kojeg je 1998. godine zatražilo da se službeno izjasni. Međutim, iako je Gotovina bio spreman na razgovor, hrvatski politički vrh mu to tada nije dopustio.
Haški tribunal je u maju 2001. podigao, a mesec dana kasnije otpečatio optužnicu protiv Gotovine i on je od tada u bekstvu. Hrvatski pravosudni organi su za njim raspisali poternicu, a na zahtev suda u Hagu 24. avgusta 2001. poternicu je raspisao i Interpol. Hrvatska vlast je sredinom marta 2005. blokirala svu njegovu imovinu. Uhapšen je na Kanarskim ostrvima 7. decembra 2005.[4]
Haška optužnica tereti Gotovinu za zločine tokom operacije Oluja, od avgusta do novembra 1995. U optužnici se navodi da je kao glavnokomandujući operacije u Krajini ali i zbog individualnog angažmana odgovoran za deportacije, progon, ubistva, pljačku i uništavanje imovina Srba u opštinama Šibenik, Zadar, Knin, Benkovac, Obrovac, Sinj, Gračac, Korenica, Gospić, Donji Lapac i Drniš. Posle više godina suđenja završeno je iznošenje završne reči tužilaca i odbrane na suđenju generalu hrvatske vojske, Anti Gotovini zbog zločina nad Srbima tokom i posle Operacije Oluja avgusta 1995. godine.[5]
Prema navodima optužnice, Gotovina je odgovoran za ubistvo najmanje 150 Srba i progon njih više od 150.000. Zločini su počinjeni u okviru tzv. zajedničkog zločinačkog poduhvata u kom su, sem Gotovine, učestvovali i haški optuženici, vojni i policijski generali Ivan Čermak i Mladen Markač, ali i predsednik Franjo Tuđman i brojni neimenovani funkcioneri državnog, vojnog i policijskog vrha Hrvatske.
15.4. 2011. je proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 24 godine zatvora.
Oženjen je pukovnicom Dunjom Zloić, nekadašnjom šeficom kabineta bivšeg ministra odbrane Gojka Šuška, a iz prethodnog braka sa novinarkom HTV-a Vesnom Karuzo ima kćerku Anu. Iz prethodne veze sa izvjesnom kolumbijskom novinarkom ima kćerku Himenu.
[uredi - уреди] Dužnosti, činovi i odličja
- 1. veljače 1973. - 1. veljače 1978. - Služi u francuskoj Legiji stranaca od kuda izlazi s činom narednika
- lipanj 1991. - Načelnik za operacijske i nastavne poslove 1. gardijske brigade "Tigrovi"
- srpanj 1991. - Zapovjednik izvidičke satnije 1. brigade ZNG "Tigrovi"
- veljača 1992. - svibanj 1992. - Zamjenik zapovjenika posebne postrojbe GS HV
- svibanj 1992. - listopad 1992. - Zapovjednik HVO Livno
- 9. listopada 1992. - 12. ožujka 1996. - Zapovjednik ZP Split
- 12. ožujka 1996. - Glavni inspektor HV-a
[uredi - уреди] Činovi
- 1991. - Pukovnik
- 1992. - Brigadir
- 30. svibnja 1994. - General bojnik
- 4. kolovoza 1995. - General pukovnik
[uredi - уреди] Odličja, medalje i pohvale
- 26. svibnja 1995. - Red kneza Domagoja s ogrlicom,[6]
- 26. svibnja 1995. - Red bana Jelačića
- 20. svibnja 1996. - Red hrvatskog trolista
- 20. svibnja 1996. - Red hrvatskog križa
[uredi - уреди] Izvori
[uredi - уреди] Vanjske veze
- (engleski) - Indictment of Ante Gotovina at ICTY
- AnteGotovina.com - website Gotovininih pristaša
- (engleski) Croatian Worldwide Association - Website for supporters of Gotovina and other Croats indicted by ICTY
- Hrvatske novine
- (engleski) (turski) (francuski) Ante Gotovina: Gangster, General, National Hero... War Criminal?
- (engleski) (francuski) Ante Gotovina: Hague Justice Portal
- (engleski) Searching for a Storm - documentary film website about the Ante Gotovina case at the ICTY
