Masakr u Škabrnji
Masakr u Škabrnji bio je ratni zločin iz doba Rata u Hrvatskoj. Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18.11. 1991. i ponovno u februaru 1992.[1][2] U njemu je, što od strijeljanja što od mina, ubijeno 86 Hrvata, 26 branitelja i 60 civila.[3] Prema drugim izvorima, ubijeno je 64 civila.[4]
Sadržaj/Садржај |
Kronologija [uredi - уреди]
Škabrnja je napadnuta istog dana kad su u srpske paravojne postrojbe i JNA ulazili u Vukovar. U napadu je sudjelovalo tridesetak tenkova, oko tisuću srpskih vojnika, pripadnika JNA i specijalnih postrojbi iz Niša, uz potporu Srba iz okolnjih sela. Napad na selo je započeo žestokom topničkom paljbom u 7:30. Zadrane, inače već navikle na napade na grad, probudile su jake detonacije iz zadarskog zaleđa. Neuobičajenost je bila što se primijetila "promjena" cilja napada; nakon što je cijeli prethodni tjedan Zadar bio pod zrakoplovnim napadima rušiteljske naravi, napad je nakon zatihe u Zadru uslijedio u zaleđu.
Čim su postali svjesni napada, škabrnjske žene, djeca i starci su se sklonili u podrume.
Dok je trajao topnički napad, prema Škabrnji su krenuli srpski tenkovi i 30 oklopnih vozila i to iz dva pravca: Biljana i Zemunika Gornjeg.
Amnesty International izvještava da su tenkovi JNA ušli u selo i počeli pucati na crkvu i kuće. Kada su hrvatski mještani uspijeli uništiti jedan tenk, srpsko pješaštvo je počelo pretragu od kuće do kuće. Mnogi su pobjegli, no oni koji ostali u svojim kućama su izvučeni van, samovoljno smaknuti ili uhićeni. Mnoge kuće su opljačkane i zapaljene.[1] Prema procjeni, uništeno je 450 kuća u selu.[5]
Predstavnicima mirovnih promatrača EEZ nije bio dopušten ulazak u Škarbnju 21. i 22.11. pod izlikom da su po selu postavljene nagazne mine. 23.11., JNA je predala tijela 35 ubijenih civila iz Škabrnje i susjednog sela Nadin mjesnim vlastima u Zadru. Tri dana kasnije, predali su još 10 tijela.[1] Prema forenzičarskim nalazima iz Zadra, većina od 45 ubijenih su bili žene ili starci. Od toga, 31 je preminulo od vatrenog oružja ispaljenog iz blizine. Jednu ženu je pregazio tenk.[1] U nekoliko slučajeva, cijele obitelji su smaknute, među njima obitelj Šegarić, koja je izgubila svih šest članova.[1]
Helsinki Watch izvještava da je JNA 26.11. predala još tri leša iz sela. Autopsija je obavljena u Šibeniku.[1]
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju navodi sljedeće o događajima u Škabrnji 1991.:
U novembru 1991. godine, srpske snage koje su se sastojale od JNA, TO-a i "Martićeve policije", napale su selo Škabrnja u blizini Zadra. Dana 18. novembra 1991. godine, srpske snage ušle su u Škabrnju. Idući od kuće do kuće, ubile su najmanje 38 nesrpskih civila u njihovim domovima i na ulicama. Između 18. novembra i februara 1992. godine, živote su izgubili svi preostali hrvatski civili u Škabrnji. Srpske snage ubile su 26 preostalih starih i nemoćnih hrvatskih civila".[4]
Valja napomenuti da su ubojstva u Dalmatinskom zaleđu izazvala gađenje kod nekih rezervista JNA. 5.12. 1991. oko 200 srpskih rezervista na odlasku je nakon vojnih operacija u Dalmatinskom zaleđu javno prosvjedovalo u Beogradu protiv grozota nad hrvatskim civilima. Izvještavali su da nakon što bi JNA zauzela hrvatska sela, mjesne srpske paravojne postrojbe bi ih sljedili i potom "pljačkali, silovali i klali". Izjavili su da ne mogu više "preuzeti moralnu odgovornost za te grozote"[1]
Grafiti [uredi - уреди]
Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5.8. 2006., Škabrnja osvanula išarana grafitima četničkog i velikosrpskog sadržaja [6].
Suđenja [uredi - уреди]
Za ovaj srpski ratni zločin počinjen u Škabrnji, kao jedni od odgovornih su osuđeni Milan Babić i, kao osoba koja je bila u svojstvu poticatelja i osobe koja je zapovijedala, Milan Martić. Babić je dobio 13 a Martić 35 godina zatvora. Kao osoba na vrhu zapovjednog lanca, i Slobodan Milošević je bio na optuženičkoj klupi.[4]
Zorana Banić, medicinska sestra koja je 1998. osuđena u odsutnosti za pomaganje ubojstva 43 hrvatskih civila u Škabrnji te da je osobno ubila jednu osobu nožem, je 2001. uhapšena u Zurichu te izručena Hrvatskoj.[7] U zatvoru je provela 6 godina, nakon čega je puštena na slobodu 2007.[8]
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 "Yugoslavia – further reports of torture". Amnesty International. March 1992. http://repository.forcedmigration.org/pdf/?pid=fmo:850. pristupljeno na 07. 08. 2010..
- ↑ Desetljeće razočaranja Human Rights Watch. 2006. Preuzeto na 2010-08-07.
- ↑ "17th Anniversary Of Skabrnja Massacre Marked". Dalje.com. 18. 11. 2006.. http://dalje.com/en-croatia/17th-anniversary-of-skabrnja-massacre-marked/204981. pristupljeno na 07. 08. 2010..
- ↑ 4.0 4.1 4.2 ICTY (22. 10. 2002.). "Predmet Milošević i drugi (IT-02-54) - Paragraf 45 i 47". ICTY. http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/ind/bcs/mil-ai021023b.htm. pristupljeno na 07. 08. 2010..
- ↑ Marion Kraske (03. 07. 2007.). "Ethnic Hatred Lingers in Croatia". Der Spiegel. http://www.spiegel.de/international/0,1518,470419,00.html. pristupljeno na 07. 08. 2010..
- ↑ Slobodna Dalmacija Ocila u Škabrnji, Zemuniku Donjem i Sukošanu, 6. kolovoza 2006.
- ↑ "Croatian Held is massacre nurse". CNN. 02. 11. 2001.. http://edition.cnn.com/2001/WORLD/europe/11/02/croatia.nurse/index.html?iref=allsearch. pristupljeno na 25. 10. 2010..
- ↑ "Zorana Banić izašla iz zatvora". ezadar. 31. 10. 2007.. http://www.ezadar.hr/clanak/zorana-banic-izasla-iz-zatvora. pristupljeno na 25. 10. 2010..
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
