Milivoj Petković

Izvor: Wikipedia
Milivoj Petković
Biografske informacije
Rođenje 11. X. 1949.
Šibenik, Hrvatska
Državljanstvo Hrvat
Karijera
Čin vojni zapovjednik,
načelnik glavnog stožera HVO-a
Ratovi Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Hrvatsko vijeće obrane

Milivoj Petković (11. listopada 1949., Šibenik) hrvatski je vojni zapovjednik i bivši načelnik glavnog stožera HVO-a tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Diplomirao je na Vojnoj akademiji JNA te stekao čin potpukovnika. U ljeto 1991. je napustio JNA kako bi se pridružio Hrvatskoj vojsci.[1]

U proljeće 1992., Janko Bobetko je rasporedio Petkovića u zapovjedništvo Izmještenog zapovjednog mjesta Hrvatske vojske u Grude, u Bosni i Hercegovini, koja je postala glavni glavni stožer oružanih snaga Herceg-Bosne (HRHB)/HVO-a. Od tada do ljeta 1993., Petković je bio na položaju vojnog zapovjednika oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a kao načelnik Glavnog stožera HVO-a.[1] Kada je 24. srpnja 1993. Slobodan Praljak imenovan za najvišeg vojnog zapovjednika HVO-a, Petković je postao i praktično nastavio obavljati dužnost zamjenika iste pozicije. 26. travnja 1994. Petković je ponovo postavljen za vrhovnog zapovjednika HVO-a i na tom je položaju ostao do približno 5. kolovoza 1994. Na raznim položajima i funkcijama koje je obavljao, smatra se da je navodno imao de jure i/ili de facto zapovjed i kontrolu nad oružanim snagama Herceg-Bosne/HVO-a. [1]

Suđenje u Haagu[uredi - уреди]

2004., Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.[1] Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protivpravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.[1]

Petković se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. travnja 2006. a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,[2] što taj predmet čini najdužim u povijesti tribunala.[3]

29. svibnja 2013., osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[4]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]