Enver Hadžihasanović

Izvor: Wikipedia
Enver Hadžihasanović
Biografske informacije
Datum rođenja 7. srpnja 1950.[1]
Mjesto rođenja Zvornik, Bosna i Hercegovina
Državljanstvo Bošnjak
Karijera
Čin general
načelnik glavnog stožera Armije BiH
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Jugoslavenska narodna armija (1973.-1992.)
Armija BiH (1992.-1995.)

Enver Hadžihasanović (Zvornik, 7. srpnja 1950., -) bivši je načelnik glavnog stožera Armije BiH.

Rođen je 1950. u Zvorniku, Bosni i Hercegovini. On je bivši oficir Jugoslavenske narodne armije (JNA), koji je 1973. godine diplomirao na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu, nakon čega je raspoređivan na dužnosti u JNA u Tuzli i Sarajevu. 1988., Hadžihasanović je imenovan za načelnika Štaba 49. motorizirane brigade. Kasnije je, krajem 1989., postavljen za zapovjednika te brigade. Na toj dužnosti, Hadžihasanović je stekao čin potpukovnika.[1] Početkom travnja 1992., nakon što je napustio JNA, Hadžihasanović je stupio u Teritorijalnu obranu Bosne i Hercegovine, a zatim je, 1. rujna 1992., imenovan za načelnika Štaba 1. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Sredinom studenog 1992., Sefer Halilović ga je imenovao za komandanta 3. korpusa.[1] Na tom položaju Hadžihasanović je bio sve do 1. studenog 1993., kada je unaprijeđen u načelnika Štaba Vrhovne zapovjedi ABiH. Nakon njega, na taj položaj je došao Mehmed Alagić. U prosincu 1993., Hadžihasanović je unaprijeđen u čin brigadnog generala i postao je član Zajedničke zapovjedi Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.[1] Otišao je u mirovinu 2000.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) podignuo je protiv Hadžihasanovića i Amira Kubure optužnicu zbog ratnih zločina protiv bosanskih Srba i Hrvata, koje su uglavnom učinili pripadnici postrojbe El Mudžahid.[2] Ipak, tijekom suđenja je utvrđeno da Armija BiH nije imala potpunu kontrolu nad pripadnicima El Mudžahida, koji su se često ponašali svojevoljno i nisu slušali naredbe.

2008., pravomoćno je osuđen za propust da spriječi ili kazni okrutno postupanje u Muzičkoj školi u Zenici od 8. svibnja 1993. do 20. kolovoza 1993. ili 20. rujna 1993., uz propust da kazni za okrutno postupanje u Muzičkoj školi Zenici od 26. siječnja 1993. do 8. svibnja 1993. Dobio je 3 godine i šest mjeseci zatvorske kazne.[3] Naime, pripadnici 7. brigade držali su u zatočeništvu u Muzičkoj školi muškarce, civile, bosanske Hrvate i Srbe, kao i pripadnike HVO-a, i to u tri navrata: prvi put nakon borbi u Dusini krajem siječnja 1993.; drugi put nakon borbi na području Zenice, Viteza i Busovače u drugoj polovici travnja 1993.; treći put nakon izbijanja sukoba u Kaknju u lipnju 1993. Bilo je oko stotinu zatočenika, koje su stražari tukli, davali su im male količine hrane, koja je katkad bila pokvarena, te su sanitarni čvorovi i medicinska pomoć bili uskraćeni.[4]

Izvori[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]