Gary Cooper

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Gary Cooper (razvrstavanje).

Gary Cooper

Accéder aux informations sur cette image commentée ci-après.

u High Noon (1952)

Lični podaci
Ime po rođenju Frank James Cooper
Rođenje 7. maj 1901. (1901-05-07)
Helena, Montana, SAD
Smrt 13. maj 1961. (dob: 60)
Los Angeles, California, U.S.
Bračni drug(ovi) Veronica Balfe (1933-1961)
Profesionalna karijera
Period aktivnosti 1925–1961
Nagrade Oscar za najboljeg glavnog glumca
1941 Sergeant York
1952 High Noon
Počasni Oscar
1961 životno djelo

Frank James Cooper (Helena, Montana, SAD, 7. maj 1901. - Beverly Hills, 13. maj 1961.), poznatiji kao Gary Cooper, američki glumac. Karijera mu se protegla od 1924. do 1961., kad je umro. U tom je razdoblju snimio sto filmova. Bio je poznat po svom tihom, nenametljivom glumačkom stilu koji je posebno odgovarao vesternima u kojima je nastupio.

Cooper je pet puta bio nominiran za Oscara za najboljeg glumca, a osvojio ih je dva. 1961. mu je dodijeljena počasna nagrada. 1999. se našao na 11. mjestu popisa najvećih muških filmskih zvijezda Američkog filmskog instituta.

Djetinjstvo[uredi - уреди]

Cooper je rođen kao Frank James Cooper u Heleni, Montana, kao sin bivšeg engleskog farmera i kasnijeg odvjetnika i suca, Charlesa Henryja Coopera i Alice Cooper, rođene u Kentu, u Engleskoj.[1] Majka se nadala da će dva sina steći bolje obrazovanje od onog koje je bilo dostupno u priprostoj Montani te je sredila da dvojica dječaka od 1910. do 1913. pohađaju Dunstable School u Engleskoj. Po izbijanju Prvog svjetskog rata, gđa. Cooper je vratila sinove kući i upisala mladog Franka u srednju školu Bozeman u Montani.

Kad mu je bilo 13 godina, Cooper je u prometnoj nesreći ozlijedio kuk. Vratio se na ranč roditeljima pokraj Helene kako bi se oporavio jašući konje, po preporuci liječnika. Počeo je pohađati koledž u Heleni, a zatim se preselio u Grinnell College i Iowi, gdje se neuspješno okušao u dramskoj sekciji. Pohađao je koledž do proljeća 1924., ali nije diplomirao.[2] Vratio se u Helenu, vodeći ranč i crtajući ilustracije za lokalne novine. Cooperov otac je iste godine napustio Vrhovni sud u Montani i sa suprugom se preselio u Los Angeles. Sin im se pridružio budući da se nije mogao izdržavati kao ilustrator u Heleni,[3] objasnivši to riječima da će "radije umrijeti od gladi ondje gdje je toplo, nego ondje gdje će umrijeti od gladi i smrznuti se".

Hollywood[uredi - уреди]

Kako u Los Angelesu nije uspio kao prodavač električnih znakova i kazališnih zastora, kao promotor za lokalnog fotografa i kandidat za rad u novinama,[3] 190 centimetara visoki Cooper je shvatio kako će lakše namaknuti novac kao "statist" u filmskoj industriji, obično kao kauboj; poznato je da je nastupio nepotpisan u westernu Toma Mixa iz 1925., Dick Turpin. Godinu dana poslije, nastupio je u kratkom filmu Lightnin' Wins, s glumicom Eileen Sedgewick. Nakon objavljivanja ovog filma, prihvatio je dugoročni ugovor s Paramountom. 1925. je promijenio ime u Gary, na savjet casting redatelja Nana Collinsa.

"Coop", kako su ga zvali kolege, nakon toga je nastupio u preko 100 filmova. 1929. je s filmom Virginijac postao velika zvijezda. Glavna uloga u ekranizaciji Zbogom oružje (1932.) i naslovna uloga u Gospodin Deeds ide u grad iz 1936. samo su potvrdili taj status. Cooper je bio prvi izbor producenta Davida O. Selznicka za ulogu Rhetta Butlera za film Zameo ih vjetar.[4] Nakon što je Cooper odbio ulogu, podcijenio je film riječima "Zameo ih vjetar će biti najveći promašaj u holivudskoj povijesti. Drago mi je da će Clark Gable biti taj koji će pasti na nos, a ne ja."[5][6] Alfred Hitchcock htio je da nastupi u Stranom dopisniku (1940.) i Saboteru (1942.). Cooper je kasnije priznao da je napravio "pogrešku" odbivši redatelja. Za potonji film, Hitchcock je uzeo Joela McCreu, koji je izgledom bio sličan Cooperu.

1942. je osvojio svog prvog Oscara za najboljeg glumca, za portret naslovnog junaka u Naredniku Yorku. Alvin York je odbio autorizirati film ako Cooper ga ne utjelovi Cooper. 1953. je osvojio drugog Oscara, ovaj put za ulogu šerifa Willa Kanea u vesternu Točno u podne. Bolovao je od čira pa se nije pojavio na dodjeli u veljači 1953. Zamolio je Johna Waynea da primi nagradu u njegovo ime, što je pomalo ironično jer je Wayne izjavio da mu se ne sviđa film.[7]

Cooper se nastavio pojavljivati u filmovima gotovo do kraja karijere. Jedna od najuspješnijih uloga bila je ona farmera kvekera tijekom Građanskog rata u filmu Williama Wylera, Prijateljsko uvjeravanje iz 1956. Njegov posljednji film bio je britanski film, The Naked Edge (1961.), redatelja Michaela Andersona.

Privatni život[uredi - уреди]

Cooper je za makartičkih progona u listopadu 1947. svjedočio pred Odborom za protuameričke aktivnosti. Nije odao ničije ime, ali je smatran prijateljskim svjedokom. Iako je Cooper bio konzervativac, njegovi neodređeni, dvosmisleni odgovori su pojačali sumnje o njegovoj umiješanosti u procese.

15. prosinca 1933. se oženio s Veronicom Balfe (1913.-2000.). Balfe je bila njujorška aristokratkinja katolkinja koja je imala kratku glumačku karijeru pod imenom Sandra Shaw. Najpoznatija uloga bila joj je ona iz filma King Kong, žene koju Kong baca. Dobili su jedno dijete, Mariju.

Supruga je nagovorila Coopera da se preobrati na katoličanstvo, što je on 1958. i učinio. Nakon što se oženio, ali prije preobraćenja, imao je veze s mnogim slavnim glumicama, uključujući Marlene Dietrich, Grace Kelly i Patriciju O'Neal. Između 1951. i 1954. je bio rastavljen od žene.

Bio je prijatelj s Ernestom Hemingwayom, s kojim je proveo mnoge odmore u zimovalištu Sun Valley, Idaho.

Cooper je umro 1961. od raka prostate, šest dana poslije 60. rođendana. Podvrgnuo se operaciji raka prostate koji se proširio na debelo crijevo, ali tada nije bilo uređaja za praćenje napretka raka koji se proširio na pluća, a na kraju i na kosti. Cooper je bio prebolestan da bi se pojavio na dodjeli Oscara u travnju 1961., pa je počasnog Oscara u njegovo ime preuzeo prijatelj James Stewart. Stewartov emocionalni govor nagovijestio je kako se radi o nečem ozbiljnom, a sutradan su novine širom svijeta objavile "Gary Cooper ima rak". Mjesec dana poslije Cooper je umro.

Izabrana filmografija[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Arce, Hector. Gary Cooper: An Intimate Biography, New York, William Morrow & Co., 1979, pp. 17-18
  2. Current Biography 1941, pp 170-71
  3. 3.0 3.1 Arce, Hector. Gary Cooper: An Intimate Biography, New York, William Morrow & Co., 1979, pp. 22-23
  4. Selznick, David O. (2000). Memo from David O. Selznick. New York: Modern Library. str. 172-173. ISBN 978-0-375-75531-6. 
  5. GoneMovie -> Biography Gary Cooper
  6. Paul Donnelley (June 1, 2003). Fade To Black: A Book Of Movie Obituaries, 2nd Edition. Omnibus Press.
  7. Arce, Hector. Gary Cooper: An Intimate Biography, New York, William Morrow & Co., 1979, p. 252

Eksterni linkovi[uredi - уреди]