Leonardo DiCaprio

Izvor: Wikipedia
Leonardo DiCaprio
Leonardo DiCaprio.jpeg
Leonardo DiCaprio, 2000.
Rođen/a Leonardo Wilhelm DiCaprio
11. novembar 1974. (1974-11-11) (dob: 40)
Los Angeles
Period aktivnosti 1988 —
Službena stranica

Leonardo Wilhelm DiCaprio (rođen 11. studenog 1974.[1]), američki glumac. DiCaprio je ulogom Jacka Dawsona u Titanicu 1997. stekao svjetsku slavu. Posljednjih godina se pojavio u filmovima Martina Scorsesea Bande New Yorka (2002.), Avijatičar (2004.) i Pokojni (2006.), što je izazvalo usporedbe s ranom karijerom Roberta De Nira.

Biografija[uredi - уреди]

Djetinjstvo[uredi - уреди]

DiCaprio je rođen u Los Angelesu u Kaliforniji kao jedino dijete Georgea DiCapria, underground strip crtača i izdavača stripova, i Irmelin Indenbirken, bivše pravne vježbenice. Njegova majka se preselila iz Oer-Erkenschwicka, Njemačka u SAD tijekom djetinjstva, dok mu je otac talijanskog i njemačkog podrijetla.[1] DiCapriovi roditelji upoznali su se dok su pohađali koledž te se zajedno preselili u Los Angeles.[1] Ime je dobio prema umjetniku Leonardu da Vinciju, budući da je njegova majka stajala ispred da Vincijeve slike u muzeju u Italiji kad je osjetila prvi sinov udarac u utrobi.

DiCapriovi roditelji su se razveli kad je imao godinu dana. Uglavnom je živio s majkom, iako ga je otac posjećivao s vremena na vrijeme. Tijekom djetinjstva je pohađao osnovnu školu Canterbury. Dio djetinjstva je proveo u Njemačkoj, gdje su još živjeli majčini roditelji, Wilhelm i Helene.

Odabrao je glumačku karijeru inspiriran primjerom Adama Starra, posinka njegova oca iz drugog braka koji se pojavljivao u reklamama.[1] U dvanaestoj godini je već tražio agenta, ali je isprva odbijen nekoliko puta; jedan agent mu je predložio da anglizira svoje ime u "Lenny Williams", što je ovaj odbio.[1]

Rana karijera[uredi - уреди]

DiCapriova karijera počela je 1989. nakon što je dobio ulogu u televizijskom filmu Roditeljstvo, gdje je upoznao Tobeyja Maguirea, s kojim je ostao dobar prijatelj. Iste godine se pojavio u sapunici Santa Barbara u ulozi Masona Capwella (u flashbackovima kao tinejdžer). Od 1991. do 1992. je nastupao u ulozi Lukea Browera, dječaka beskućnika, u seriji Growing Pains.

No, Di Caprio je najpoznatiji po svojim ulogama u filmovima. Debi je ostvario kao Josh u filmu Critters 3 (1991.), koji se prikazivao u manjem broju kina nakon čega je ubrzo objavljen na kućnim formatima.

Dvije godine poslije dogodila se prekretnica u njegovoj karijeri. U filmu Život ovog dječaka je glumio Tobyja, a nastupio je s Robertom De Nirom i Ellen Barkin. Iste godine je portretirao mentalno zaostalog dječaka u filmu Što muči Gilberta Grapea. Uloga mu je donijela nominaciju za Oscara sa samo 19 godina.

1995. je nastupio u Potpunoj pomrčini, izmišljenoj priči o strastvenoj i nasilnoj homoseksualnoj vezi između francuskih pjesnika iz 19. stoljeća, Paula Verlaina (David Thewlis) i Arthura Rimbauda (DiCaprio). Uloga je originalno pripala Riveru Phoenixu, ali ju je nakon njegove smrti 1993. preuzeo DiCaprio.

Crno bijeli film Don's Plum, niskobudžetna drama s DiCapriom i nekoliko njegovih prijatelja (uključujući Tobeyja Maguirea) snimljena je između 1995. i 1996. Njezinu distribuciju u SAD-u i Kanadi kasnije su blokirali upravo njih dvojica jer su tvrdili kako nisu namjeravali snimiti dugometražni film koji će se prikazivati u kinima. Bez obzira na to, film je kasnije premijerno prikazan 9. veljače 2001. u Berlinu.

1995. je nastupio u ulozi Jima Carrolla, ovisnika o heroinu, u filmu Dnevnik košarkaša. 1996. se pojavio u glavnoj ulozi u modernoj ekranizaciji Romeo i Julija Williama Shakespearea. Nakon toga je nastupio u Marvinovoj sobi zajedno s Meryl Streep i Diane Keaton.

Status superzvijezde i "Leo-mania"[uredi - уреди]

Prijelaz sa statusa "zvijezde" na "superzvijezdu" došao je nakon uloge Jacka Dawsona u blockbusteru iz 1997., Titanic, najuspješnijem filmu svih vremena koji je uz to osvojio 11 Oscara. Sljedećih nekoliko godina je uživao u statusu svjetske zvijezde, a lijepili su mu i etikete kao što su "tinejdžerski zavodnik" i seks simbol. Časopis People u više ga je navrata uvrštavao na popis najljepših ljudi na svijetu. Na vrhuncu slave 1998., DiCaprio se pojavljivao na brojnim naslovnicama, od Vanity Faira do Rolling Stonea.[2] 1998. je pristao odigrati lakrdijašku ulogu "teen idola" u satiričnoj parodiji Woodyja Allena, Superstar. Iste je godine glumio kralja Luja XIV. i njegovog zarobljenog brata Phillipea u Čovjeku sa željeznom maskom, djelomičnoj ekranizaciji romana Alexandrea Dumasa. Sa slavom su došli i napisi u tabloidima o ekscesima i razuzdanosti. Time je rezimirao put do slave i njegove zamke u intervjuu s glumcem 2000.:

DiCaprio za sebe još misli da je glumac iz nezavisnih filmova, a ne dječak s naslovnice tinejdžerskih novina. "Nemam veze s fenomenom Titanica i s tim što je moje lice postalo širom svijeta", komentirao je DiCaprio i dodao, "nikad više neću dosegnuti takvu popularnost, ali to i ne očekujem. To nije nešto što ću pokušavati postići."

Bez obzira na to, naslovnice i kontroverze su se nastavili redati, a vrhunac je došao te godine s projektom Dannyja Boylea temeljenog na kultnom romanu Alexa Garlanda, Žal. Zbog sukoba s tajlandskom vladom oko korištenja otoka Ko Phi Phija 1999., o filmu je pisano u negativnom kontekstu. Navodilo se kako je odobrenje da se fizički izmijeni okoliš Nacionalnog parka Phi Phi otoka ilegalno. Na kraju, film zbog svog sadržaja nije postigao ni željeni komercijalni uspjeh.

Zrelije razdoblje[uredi - уреди]

DiCaprio se 2002. počeo udaljavati od svojeg stereotipnog izgleda i počeo surađivati s priznatim redateljima nastupivši u dva epska filma: Bande New Yorka (redatelja Martina Scorsesea) i Uhvati me ako možeš (redatelja Stevena Spielberga). Kritika je hvalila oba filma. Nastavljajući suradnju sa Scorseseom, dvojac se ponovno udružio za biografski film o američkom biznismenu Howardu Hughesu, The Aviator, koji mu je donio drugu nominaciju za Oscara za najboljeg glumca.

2006. je ponovno nastupio u Scorseseovom filmu, Pokojni, ovaj put kao Billy Costigan, inteligentni policajac iz Bostona na tajnom zadatku. Njegov sljedeći film bio je Krvavi dijamant, objavljen 8. prosinca 2006. Iako film nije prošao najbolje kod kritike, DiCaprio je dobio pohvale za autentičnost svog zimbabveanskog afrikanerskog naglaska.

Privatni život[uredi - уреди]

DiCaprio je poznati aktivist za zaštitu okoliša, a udruge zelenih su odobrile njegov izbor da leti komercijalnim letovima umjesto privatnih čartera koji koriste više goriva.

DiCaprio ima kuću u Los Angelesu i stan u New Yorku. Kupio je otok u Belizeu gdje planira sagraditi eko-prijateljsko odmaralište.[3]

Filmografija[uredi - уреди]

Godina Naslov Uloga Bilješke
1991. Critters 3 Josh
1992. Otrovna Ivy Guy
1993. Život ovog dječaka Tobias "Toby" Wolff
Što muči Gilberta Grapea Arnie Grape Prva nominacija za Oscar
1995. Brzi i mrtvi Fee Herod "The Kid"
Dnevnik košarkaša Jim Carroll
Potpuna pomrčina Arthur Rimbaud
1996 Romeo i Julija Romeo Montague
Marvinova soba Hank
1997. Titanic Jack Dawson
1998. Čovjek sa željeznom maskom Kralj Luj XIV./Philippe
Superstar Brandon Darrow
2000. Žal Richard
2001. Don's Plum Derek
2002. Uhvati me ako možeš Frank William Abagnale mlađi
Bande New Yorka Amsterdam Vallon
2004. The Aviator Howard Hughes Nominiran za Oscar za najboljeg glavnog glumca
Zlatni globus za najboljeg glumca - drama
2006. Krvavi dijamant Danny Archer Nominiran za Oscar za najboljeg glumca i Zlatni globus Pokojni Billy Costigan Nominiran za Zlatni globus za najboljeg glumca
2007. 11. sat Pripovjedač

Nagrade i nominacije[uredi - уреди]

Oscari[uredi - уреди]

BAFTA nagrade[uredi - уреди]

Zlatni globusi[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 Catalano, Grace (1997). Leonardo DiCaprio: Modern-Day Romeo. New York, New York: Dell Publishing Group. str. 7-15. ISBN0-440-22701-1. 
  2. 2000 Rolling Stone Covers
  3. Opening eco-friendly resort

Vanjske veze[uredi - уреди]