Benicio del Toro

Izvor: Wikipedia
Benicio del Toro
Benicio del Toro2.jpg
Benicio del Toro u Cannes 2008.
Rođen/a Benicio Monserrate Rafael del Toro Sánchez
19. februar 1967. (1967-02-19) (dob: 47)
San German, Portoriko
Period aktivnosti 1987 -

Benicio Monserrate Rafael del Toro Sánchez (rođen 19. veljače 1967.), portorikanski glumac i filmski producent, dobitnik Oscara.

Biografija[uredi - уреди]

Rani život[uredi - уреди]

Del Toro je rođen u San Juanu (u gradskoj četvrti Santurce), Portoriko; njegovi roditelji, Gustavo Adolfo del Toro Bermudez i Fausta Sanchez Rivera, bili su odvjetnici.[1] Ima starijeg brata, Gustava, koji je pedijatrijski onkolog. Odgojen je kao katolik[2] te je pohađao rimokatoličku školu u Miramaru u San Juanu. Kad mu je bilo devet godina, majka mu je umrla od hepatitisa. Kad mu je bilo trinaest, otac je preselio dva sina u Mercersburg, Pennsylvania, gdje se del Toro upisao na Mercesburg Academy. Tamo je proveo adoloscentske dane i srednju školu.[3]

Nakon mature je slijedio očev savjet i upisao ekonomiju na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu.[3] Uspjeh na izbornom predmetu, drami, ohrabrio ga je da odustane od studija i uči sa slavnim učiteljima glume Stellom Adler i Arthurom Mendozom u Los Angelesu, kao i u glumačkoj školi u New Yorku.[3]

Karijera[uredi - уреди]

Del Toro krajem osamdesetih pojavljivao u manjim ulogama na televiziji, igrajući uglavnom nasilnike i dilere droge u serijama kao što su Poroci Miamija i NBC-jeva miniserija, Drug Wars: The Camarena Story. Nastupio je u manjoj cameo ulozi u Madonninom spotu iz 1987. "La Isla Bonita". Filmski debi ostvario je s Big Top Pee-wee i 007 filmu Dozvola za ubojstvo,[3] u kojem je 21-godišnji del Toro nastupio kao najmlađi glumac koji je glumio negativca u filmovima o Bondu. Iako su oba filma smatrana komercijalnim razočaranjima, del Toro se nastavio pojavljivati u filmovima kao što su Indian Runner (1991.), Mjesec od porculana (1991.), Kristofor Kolumbo: Otkriće (1992.), Money for Nothing (1993.), Lice straha (1993.) i Osveta na hollywoodski način (1994.).

Karijera mu je dobila zamah ulogom u filmu Privedite osumnjičene iz 1995., gdje je glumio mumljajućeg i duhovitog Freda Fenstera.[3] Uloga mu je donijela Nagradu Independent Spirit za najboljeg sporednog glumca i predstavila ga kao karakternog glumca. To mu je donijelo nekoliko jačih uloga u nezavisnim i studijskim filmovima, uključujući ulogu Gasparea u Pogrebu (1996.) Abela Ferrare i drugu uzastopnu Nagradu Independent Spirit za sporednog glumca za ulogu Bennyja Dalmaua u Basquiatu (1996.) koji je režirao njegov prijatelj, umjetnik Julian Schnabel. U visokobudžetnom trileru Obožavatelj je nastupio s Robertom De Nirom, a glumio je Juana Prima, karizmatičnu meksičku bejzbolsku zvijezdu.

Za Strah i prezir u Las Vegasu, adaptaciju slavne knjige Huntera S. Thompsona, nabio je oko 18 kilograma kako bi glumio Dr. Gonza (ili Oscar Zeta Acosta), Thompsonova odvjetnika.[3] Del Torova izvedba je podijelila kritiku i publiku. Iako je del Toro u intervjuima rekao kako je ovo bila jedna od njegovih lošijih uloga u karijeri, nadrealistički film Terryja Gilliama je tijekom godina stekao kultni status. Vrativši se sa samovoljne dvogodišnje stanke nakon Straha i prezira, del Toro se 2000. vratio s četiri izvedbe u četiri mainstream filma. Prvi je bio Ubiti je lako, kriminalistička priča na kojoj je opet radio sa scenaristom filma Privedite osumnjičene Christopherom McQuarriejem. Nekoliko mjeseci poslije, našao se među prvoklasnom glumačkom postavom u Trafficu Stevena Soderbergha, kompleksnom seciranju sjevernoameričkih narko-ratova. Kao Javier Rodriguez - meksički granični policajac koji pokušava ostati pošten među korupcijom i prijevarama ilegalne prodaje droge - del Toro, koji je većinu rečenica govorio na španjolskom, dao je takvu izvedbu koja je dominirala filmom i donijela mu prvi Oscar za najboljeg sporednog glumca.[3]

Njegova hvaljena uloga odnijela je sve veće nagrade kritike 2001., kao i Zlatni globus i Nagradu Udruženja filmskih glumaca za najboljeg glumca. Osim priznanja kritike, Traffic je postigao veliki komercijalni uspjeh, što je del Toru prvi put u karijeri donijelo pravi hollywoodski honorar. Dok se Traffic još prikazivao u kinima, još dva del Torova filma su objavljena krajem 2000. i početkom 2001. Imao je manju ulogu kradljivca dijamanata Franky Četiri Prsta u komediji Guya Ritchieja Zdrpi i briši, dok je u Zakletva Seana Penna glumio retardiranog Indijanca.[3]

Sva ova pozornost donijela mu je status seks simbola. Časopis People ga je uvrstio na popis 50 najljepših ljudi na svijetu. Dok mu je izgled donio usporedbe s Marlonom Brandom i Jamesom Deanom, u šali je nazivan "španjolskim Bradom Pittom". 2003. se pojavio u dva filma: u Lovini, s Tommyjem Lee Jonesom, i drami 21 gram, sa Seanom Pennom i Naomi Watts. Za tu ulogu je ponovno nominiran za Oscara za najboljeg sporednog glumca.

Posljednje uloge ostvario je u filmskoj adaptaciji crtanog romana Franka Millera Sin City, koju je režirao Robert Rodriguez, i Things We Lost in the Fire, engleskom debiju proslavljene danske redateljice Susanne Bier.

Oscar[uredi - уреди]

Del Toro je 2001. postao četvrti dobitnik Oscara za ulogu lika koji većinom govori na stranom jeziku (većina njegovih dijaloga bila je na španjolskom). Sophia Loren, Robert De Niro i Roberto Benigni su ostalih troje. Osim toga, del Toro je i treći portorikanski glumac koji je osvojio Oscara. Drugih dvoje su Jose Ferrer i Rita Moreno.[3] Dodjela na kojoj je osvojio nagradu bila je prva u kojoj su dva glumca rođena u Portoriku bila nominirana u istoj kategoriji (drugi je bio Joaquin Phoenix za ulogu u Gladijatoru).

Filmografija[uredi - уреди]

Godina Naslov Uloga Bilješke
1988. Big Top Pee-wee Duke
1989. Dozvola za ubojstvo Dario
1991. The Indian Runner Miguel
1992. Kristofor Kolumbo: Otkriće Alvaro Harana s Marlonom Brandom
1993. Lice straha Manny Rodrigo
Huevos de oro Bob, prijatelj iz Miamija
Money for Nothing Dino Palladino
1994. Osveta na hollywoodski način Rex
Mjesec od poruculana Lamar Dickey
1995. Privedite osumnjičene Fred Finster
1996. Pogreb Gaspare
Obožavatelj Juan Primo
Cannes Man On sam
Basquiat Benny Dalmau
Vožnja bez povratka Detektiv Lopez
1997. Gnjavatorica Vincent Roche
1998. Strah i prezir u Las Vegasu Dr. Gonzo ili Oscar Zeta Acosta
2000. Traffic Javier Rodriguez Oscar za najboljeg sporednog glumca
Ubiti je lako Longbaugh
Zdrpi i briši Franky 'Četiri Prsta'
Kruh i ruže On sam cameo
2001. Zakletva Toby Jay Wadenah
2003. 21 gram Jack Jordan nominacija za Oscar za najboljeg sporednog glumca
Lovina Aaron Hallam
2005. Sin City Jack Rafferty
2007. Things We Lost in the Fire Jerry Sunborne
2010 " The Wolfman" Lawrence Talbot

Nagrade[uredi - уреди]

Godina Nagrada Nominacija Film
1995. Nagrada Independent Spirit Najbolji sporedni glumac Privedite osumnjičene
1996. Nagrada Independent Spirit Najbolji sporedni glumac Basquiat
2000. Oscar Najbolji sporedni glumac Traffic
Berlinski filmski festival Srebrni medvjed za najboljeg glumca Traffic
BAFTA Najbolji sporedni glumac Traffic
Udruženje filmskih kritičara Chicaga Najbolji sporedni glumac Traffic
Zlatni globus Najbolji sporedni glumac Traffic
Nacionalno društvo filmskih kritičara Najbolji sporedni glumac Traffic
Udruženje newyorških filmskih kritičara Najbolji sporedni glumac Traffic
Udruženja filmskih glumaca Najbolji glumac Traffic
Udruženje filmskih kritičara Toronta Najbolji glumac Traffic
2003. Oscar Nominacija za najboljeg sporednog glumca 21 gram
Udruženje filmskih kritičara Chicaga Nominacija za najboljeg sporednog glumca 21 gram
Udruženje filmskih kritičara Los Angelesa Najbolji sporedni glumac 21 gram
Udruženje filmskih glumaca Nominacija za najboljeg sporednog glumca 21 gram

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]