U2

Izvor: Wikipedia
U2
220px
Opće informacije
Žanr(ovi) rok, post pank, alternativni rok
Djelatni period 1976 do danas
Diskografska kuća Interscope Records (ranije Island Records)
Članovi Pol Hjuson, Dejvid Evans, Adam Klejton, Lari Malen
Ovo je članak o rok grupi U2 za druga značenja pogledati U2 (razvrstavanje)

U2 (Ju tu) je irska rok grupa. Bend čine: Bono (Pol Hjuson), kao vokal, usna harmonika i povremeno gitara, Edž (Dejvid Evans) gitara i klavijature, povremeno vokal i bas, Adam Klejton (Adam Clayton) kao basista i Lari Malen bubnjar.

Grupa U2 je do danas prodala više od 120 miliona studijskih albuma i više od 50 miliona kompilacija i snimaka živih nastupa, šest puta je imala neki od albuma na prvom mestu američkih top-lista a devet puta u Britaniji. Osvojili su 22 Gremi nagrade, najviše nakon Stivija Vondera.

U2 je jedna od najpopularnijih rok grupa svijeta još od osamdesetih[traži se izvor od 12. 2010.]. Grupa je politički aktivna, posebno u sferi ljudskih prava. Aktivisti su projekta Make Poverty History, a Bono je aktivista i organizacije "DATA" (Debt, AIDS, Trade in Africa - Državni dug, sida i trgovina u Africi)

Biografija[uredi - уреди]

Formiranje i proboj grupe[uredi - уреди]

Grupa je formirana u Dablinu u subotu 25. septembra 1976. Četrnaestogodišnji Lari Malen Junior objavio je na srednjoškolskoj oglasnoj tabli da traži muzičare za svoj bend. Ubrzo su imali prvu probu u Larijevoj kuhinji.

Grupu, tada poznatu kao „Bend Larija Malena“, činili su Malen na bubnjevima, Adam Klejton na bas gitari, Pol Hjuson (Bono) kao vokal, Dejv Evans (Di Edž) na gitari, njegov brat Dik Evans i Malenovi drugovi Ajvan Makormik i Piter Martin na gitarama. Nakon nekoliko sedmica su i Martin i Makormik izbačeni iz grupe jer su bili suviše mladi da bi svirali na ugovorenim nastupima po barovima. Kasnije su ime promijenili u Feedback. Iako su poznati kao irski bend, dva člana, Edž i Adam Klejton su Britanci po rođenju.

Hjuson je dobio nadimak „Bono Voks“ po nazivu reklamne kampanje kompanije koja je prodavala slušne aparate (vox bona na latinskom znači „dobar glas“). Naime, jedan njegov drug je rekao da on pjeva toliko glasno da nagluvim neće trebati slušni aparati. The Edge (en:- ivica ili oštrica) je dobio nadimak od Bonoa koji je smatrao da je ovaj uvijek „na ivici“ zbog situacije u svijetu. Bono je takođe mislio da je „oštrica“ najbolji opis Edžovog oblika glave.

Nakon 18 mjeseci proba promijenili su ime benda iz Feedback u The Hype. Kada su 1978. nastupali na jednom festivalu primijetio ih je jedan od sudija – Džeki Hajden (Jackie Hayden) koji je bio producent „CBS Records“-a. Osvojili su prvu nagradu i 500 funti, a Hajden im je dao na raspolaganje studio kako bi snimili svoj prvi demo.

Dik Evans (Edžov brat) najavio je odlazak iz grupe marta 1978. nakon čega su održali oproštajnu svirku. U maju je Pol Makginis postao njihov menadžer.

Nisu bili zadovoljni imenom "The Hype". Neko je rekao: "Kako vam zvuči U2? To je ime podmornice i špijunskog aviona a i dvoznačno je (U2 – you too – i ti; i ja tebe)". To se poklapa i sa njihovom filozofijom da i publika učestvuje u stvaranju muzike i da ste „i vi“ (U2) dio muzike.

Četvoročlana grupa, već poznata u lokalnim okvirima, objavila je prvi singl „U2-3“ u septembru 1979. Pjesma je stigla na vrh irskih top-lista. U decembru te godine grupa je otputovao u London na prvi nastup van Irske koji, međutim, nije uspio da privuče pažnju engleske publike i kritike.

„Boy“ i „October“ (1980 – 1981)[uredi - уреди]

U martu 1980. potpisali su ugovor sa Island Records-om (Ajland rekords). U oktobru su objavili prvi album Boy koji je oduševio kritičare i smatra se jednim od najboljih debija u rok istoriji[traži se izvor od 12. 2010.]. Grupa je po prvi put svirala van Irske i Velike Britanije tokom turneje koja je uslijedila po objavljivanju albuma Boy.

October, njihov drugi album, objavljen je 1981. godine. Za ovaj album su karakteristični religiozni tekstovi. Bono, Edž i Lari su predani hrišćani i to se vidi kroz njihove tekstove. Njih trojica su pristupili religijskoj grupi iz Dablina zvanoj Šalom (Shalom - na hebrejskom "mir"). Ovo ih je navelo da preispitaju odnos između hrišćanske vjere i rokenrol života. Razmišljali su i da napuste muziku. Međutim, ubrzo su počeli rad na drugom albumu. Iako je Biblija Bonou uvijek bila izvor inspiracije, October je jedini U2-ov prohrišćanski album. Ovo je i njihov najveći neuspjeh – album sa najnižom prodajom i najslabijim kritikama[traži se izvor od 12. 2010.]. Njihov drugi album je ujedno i jedini album koji nema ni jednu pjesmu na njihovim The Best Of kompilacijama.

„War“ (1983)[uredi - уреди]

Godine 1983. izdaju treći album pos naslovom „War“. Ovaj album predstavlja prekretnicu u stilu i početak građenja jedinstvenog „U2“ stila koji će ovu grupu svrstati među najuticajnije rok grupe svih vremena[traži se izvor od 12. 2010.].

Poslušajte pjesmu:

Pjesma Sunday Bloody Sunday govori o ratu u Sjevernoj Irskoj. Pjesma počinje izražavanjem bijesa zbog „Krvave nedelje“ (eng. Bloody Sunday). Ovaj incident se dogodio tokom demonstracija 1972. kada su specijalne jedinice britanske policije otvorile vatru na demonstrante i ubile 14, a ranile 13 lica. Prisutni demonstranti i novinari tvrde da su žrtve bile nenaoružane.

Kada su neki tekst ove pjesme protumačili kao poziv Irskoj republikanskoj armiji (IRA) na borbu protiv britanske vlasti, Bono je odgovorio riječima koje se svrstavaju za najčuvenije ikad izgovorene na koncertu[traži se izvor od 12. 2010.] i koje su zabilježene na koncertnom albumu Under a Blood Red Sky This song is not a rebel song. This song is Sunday Bloody Sunday (Ovo nije pobunjenička pjesma. Ovo je „prokleta (krvava) nedelja“).

Izvođenje ove iste pjesme 9. novembra 1987. zabilježeno je na „U2 - Rattle and Hum“ (kombinovanom koncertno-studijskom albumu), desilo se jedan dan nakon bombaškog napada IRA-e u „County Fermanagh“ (Sjeverna Irska) kada je poginulo 11 osoba. Tokom izvođenja ove pjesme Bono je viknuo: Fuck the 'revolution („Jebala vas revolucija“). Bono je ovim jasno pokazao da se suprotstavlja irskim ekstremistima i uopšte nasilju i onima koji ga podržavaju.

Njihova pjesma „New Year's Day“, koja svakako spada u njihove najbolje[traži se izvor od 12. 2010.], bila je njihov prvi međunarodni hit i proslavila je grupu i van prostora Irske i Britanije. Ovome je dosta doprinelo što je „MTV“ često puštao spot sa ovom pjesmom i time je predstavio široj publici. Tokom „War Tour“ turneje U2 je po prvi put imao rasprodate koncerte po Evropi i SAD.

Tokom ove turneje su snimili disk sa koncertnim nastupima pod nazivom Under a Blood Red Sky

The Unforgettable Fire i Live Aid (1984 – 1986)[uredi - уреди]

Još 1983. počeli su da rade na četvrtom albumu koji su producirali (aranžirali) Brajan Ino i Danijel Lenois. The Unforgettable Fire je ime serijala umjetničkih slika koje su slikali preživjeli nakon nuklearnih eksplozija u Hirošimi i Nagasakiju. Album je objavljen 1984. godine.

Bonovi tekstovi su postali nježniji i poetičniji, Edž je sve više težio efektima u svirci, a ritam sekcija je opuštenija i zvuči više "fanki". Tekstovi su ipak, iako manje kontroverzni, zadržali izražen politički naboj.

Najpopularnija pjesma sa ovog albuma, "Pride (In the Name of Love)", je pjesma o borcu za ljudska prava Martinu Luteru Kingu. Jedna od najpopularnijih pjesama grupe traži se izvor, kao i najveće iznenađenje ovog albuma, je šestominutna pjesma Bad. Pjesma govori o zavisnosti od heroina. Ovaj problem je bio posebno izražen u Dablinu sredinom 80-ih.

Tokom turneja na kojoj je promovisan novi album, grupa je po prvi put svirala seriju velikih koncerata u zatvorenom prostoru. Grupa je nastupila i na Live Aid koncertu za pomoć Etiopiji nakon veliki epidemije kuge u julu 1985. Ovaj nastup je gledalo više od milijardu ljudi širom planete. Nije se očekivalo da će nastup U2 privući najviše pažnje, a glavni događaj cijelog koncerta je bio 13-to minutno izvođenje pjesme Bad tokom kojeg je Bono sišao sa bine i plesao sa publikom. Međutim, ovoliko trajanje pjesme nije bilo predviđeno budući da je grupa planirala da nastup završi pjesmom Pride. Bonov ispad razljutio je ostale članove grupe koji su zatražili od Bona da napusti grupu. Lari Malen je kasnije rekao da su njih trojica čak razmišljali da napuste binu dok je Bono bio u publici. Bono je odlučio da uzme odmor od nekoliko sedmica tokom kojeg će razmisliti o tome. Mediji i kritičari su ovaj nastup proglasili najboljim na Live Aid-u, Bono je ostao u grupi, a danas se ovaj koncert svrstava u legende rok koncerata i primjer Bonovog neobičnog i bliskog odnosa sa publikom[traži se izvor od 12. 2010.].

Muzički časopis „Rolling Stone“ je 1985. rekao da je „za novu generaciju ljubitelja rok muzike U2 najvažnija grupa, a možda i jedina važna“.

„The Joshua Tree“ (1987)[uredi - уреди]

Devetog marta 1997. godine izlazi peti album grupe. Većina obožavalaca ovaj album smatra njihovim najboljim[traži se izvor od 12. 2010.]. „The Joshua Tree“ se prodao u 15 miliona primjeraka širom svijeta. Na ovom albumu se nalazi i pjesma „With Or Without You“ koja je jedan od njihovim najvećih uspjeha i mnogi je smatraju najljepšom pjesmom svih vremena[traži se izvor] Na albumu su i „Bullet The Blue Sky“, „Where The Streets Have No Name“ i „I Still Haven't Found What I'm Looking For“.

Iste godine počinje i jedna od njihovih najslavnijih turneja[traži se izvor od 12. 2010.] u kojoj će održati čak 110 koncerata širom svijeta.

Diskografija[uredi - уреди]

Studijski albumi[uredi - уреди]

  1. Boy (1980)
  2. October (1981)
  3. War (1983)
  4. The Unforgettable Fire (1984)
  5. The Joshua Tree (1987)
  6. Rattle and Hum (1988)
  7. Achtung Baby (1991)
  8. Zooropa (1993)
  9. Pop (1997)
  10. All That You Can't Leave Behind (2000)
  11. How to Dismantle an Atomic Bomb (2004)

Uživo[uredi - уреди]

  1. 1983 - Under a Blood Red Sky
  2. 1988 - Rattle and Hum (kombinacija studijskog i koncertnog albuma)
  3. 2000 - Hasta La Vista Baby! (snimljeno na nastupu u Meksiko Sitiju tokom „Popmart“ turneje. Dostupno jedino članovima kluba obožavalaca „Propaganda“ )
  4. 2005 - U2.Communication (snimljeno na nastupima u Čikagu i Milanu tokom „Vertigo“ turneje. Dostupno jedino članovima U2.com internet kluba)

Kompilacije[uredi - уреди]

  1. 1998 - The Best of 1980-1990
  2. 2002 - The Best of 1990-2000

Ostali projekti[uredi - уреди]

  1. 1979 - Three (EP)
  2. 1985 - Wide Awake in America (EP)
  3. 1993 - Melon (specijalno izdanje samo za klub obožavalaca "Propaganda". Sadrži obrade pjesama sa albuma "Achtung Baby" i "Zooropa".)
  4. 1995 - Original Soundtracks No. 1 (sa Brajanom Inom, pod nazivom grupe The Passengers).
  5. 2000 - Million Dollar Hotel Soundtrack
  6. 2002 - 7 (EP) - objavljeno jedino u SAD-u
  7. 2004 - The Complete U2 (dostupno za preuzimanje sa iTunes Music Store. Sadrži sve studijske i koncertne albume, singlove kao i ranije neobjavljen materijal).

Kampanje[uredi - уреди]

Grupa U2 je poznatai i po humanitarnom djelovanju. Bono je posebno aktivan u kampanjama za pomoć nerazvijenim zemljama Afrike. Neke kampanje za poštovanje ljudskih prava u kojima su učestvovali:

  • Amnesty International
  • Grinpis (Greenpeace)
  • African Well Fund
  • Support for Burma's Aung San Suu Kyi
  • DATA (Debt, AIDS, Trade in Africa)
  • Chernobyl Children's Project
  • Jubilee Debt Campaign
  • The ONE Campaign

Sajtovi[uredi - уреди]