Harvey Keitel

Izvor: Wikipedia
Harvey Keitel
HarveyKeitelNov09.jpg
Rođen/a 13. maj 1939. (1939-05-13) (dob: 75)
Brooklyn, SAD
Period aktivnosti 1966-
Suprug/a/e/zi Daphna Kastner (2001–)

Harvey Keitel (rođen 13. svibnja 1939.), američki filmski i kazališni glumac.

Biografija[uredi - уреди]

Rani život[uredi - уреди]

Keitel je rođen u New Yorku kao sin Nikonara Keitela i Maritske LeClose, židovskih imigranata iz Poljske i Rumunjske. Odrastao je u Brooklynu sa sestrom Renee i bratom Jerryjem. U šesnaestoj godini odlučio se pridružiti mornarici, što ga je odvelo u Libanon. Nakon povratka u SAD, bio je sudski reporter te se tako uzdržavao prije početka glumačke karijere.

Karijera[uredi - уреди]

Kao tinejdžer u New Yorku, prije nego što je postao glumac, Keitel je bio slobodni sudski reporter.

Glumački učitelji bili su mu Stella Adler i Lee Strasberg, a u početku se pojavljivao u off-Broadway produkcijama. Tijekom ovog perioda, Keitel je upoznao još jednog filmaša u proboju, Martina Scorsesea te nastupio u njegovom studentskom projektu Tko to kuca na moja vrata. Od tada, Scorsese i Keitel surađivali su na brojnim projektima. Keitel je nastupio u glavnoj ulozi u Scorseseovom filmu Ulice zla, ali je taj film bio prekretnica za Roberta De Nira. Poslije se pojavio s De Nirom u Taxi Driveru, kao svodnik Matthew maloljetne prostitutke Iris (Jodie Foster).

Keitel je trebao glumiti satnika Willarda u filmu Francisa Forda Coppole, Apokalipsa danas, međutim, otpušten je u početku produkcije i zamijenjen Martinom Sheenom. Nakon toga nije mogao dobiti veću ulogu pa se pojavljivao u onim epizodnim. Krajem sedamdesetih, Keitel je najviše nastupao u europskim filmovima za redatelje kao što je Ridley Scott, obično u ulogama negativaca.

Tijekom osamdesetih, Keitel je glumio i u kazalištu i na filmu, obično u stereotipnim ulogama mafijaša. Ta uloga ušla je u zenit kad je Keitel nastupio u filmu Quentina Tarantina, Reservoir Dogs 1992. Uloga Mr. Whitea oživila je njegovu polu-propalu karijeru. Pomogao mu je i Ridley Scott, angažiravši ga za ulogu suosjećajnog policajca u filmu Thelma i Louise 1991. Iste godine nastupio je u filmu Bugsy, za koji je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg sporednog glumca. Od tada, Keitel je birao svoje uloge s više pažnje, želeći promijeniti svoj imidž. Početak ove faze označio je film Jane Campion, Glasovir. U filmu Quentina Tarantina, Pakleni šund, glumio je Winstona Wolfa, efikasnog stručnjaka za uklanjanje tragova nakon ubojstva. 1997. je nastupio u kriminalističkoj drami Cop Land, zajedno sa Sylvesterom Stalloneom, Robertom De Nirom i Rayom Liottom. Iste godine je dobio veliku ulogu u filmu Quentina Tarantina i Roberta Rodrigueza, Od sumraka do zore. Poslije je nastupao kao očinski Sotona u komediji Vražji Nicky, mudri mornarički časnik u ratnoj drami Podmornica U-571, i marljivi agent FBI-ja u Nacionalnom blagu. 1999. Keitela je na setu filma Oči širom zatvorene zamijenio Sydneyja Pollacka, zbog sukoba oko rasporeda. Keitel je najviše ostao poznat po ulozi u filmu Okorjeli policajac. Pokazao je dobru volju pomažući filmašima početnicima pojavljujući se u njihovim prvim filmovima. To nije napravio samo za Martina Scorsesea i Quentina Tarantina, nego i za Ridleyja Scotta (The Duellists), Paula Schradera (Blue Collar), Jamesa Tobacka (Fingers), i Tonyja Buia (Yellow Lotus).

Za razliku od mnogih američkih glumaca koji se nikada nisu pojavili goli u filmu ili su to napravili jedanput, Harvey Keitel pojavio se gol u nekoliko filmova.

Privatni život[uredi - уреди]

Keitel je bio u dugogodišnjoj vezi s glumicom Lorraine Bracco. 2001. se oženio s Daphna Kastner. Otac je troje djece: kćeri Stelle (rođena 1985.) iz veze s Bracco; sina Hudsona (rođen 2001.) iz veze s Lisom Karmazin; i sina Romana (rođen 2003.) iz braka s Kastner.

Izabrana filmografija[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]