Ernest Borgnine

Izvor: Wikipedia

Ernest Borgnine

Accéder aux informations sur cette image nommée ErnestBorgnineApr10.jpg.
Lični podaci
Rođenje 25. januar 1917. (1917-01-25)
Hamden, SAD
Smrt 08. jul 2012. (dob: 95)
Los Angeles, SAD
Bračni drug(ovi) Rhoda Kemins
(vj.1949-1958; razvod)
Katy Jurado
(vj.1959-1963; razvod)
Ethel Merman
(vj.1964-1965; razvod)
Donna Rancourt
(vj.1965-1972; razvod)
Tova Traesnaes
(vj.1973-2012; njegova smrt)
Profesionalna karijera
Zanimanje glumac
Nagrade Oscar za najboljeg glavnog glumca (1955 Marty)
BAFTA za najboljeg glumca (1955 Marty)
Zlatni globus za glumca u dramskom filmu
(1955 Marty)
Hollywood Walk of Fame
6324 Hollywood Boulevard

Ernest Borgnine (24. siječnja 1917. - 8. srpnja 2012.) je bio američki glumac, dobitnik Oscara, Zlatnog globusa i BAFTA-e, poznat po brojnim i zapaženim karakternim ulogama.

Biografija[uredi - уреди]

Rani život[uredi - уреди]

Borgnine je rođen kao Ermes Effron Borgnino u Hamdenu, Connecticut, kao sin Anne i Charlesa B. Borgninoa, koji su imigrirali u SAD iz Modene, Italija. Roditelji su mu se razveli kad je imao dvije godine, a on i majka su otišli živjeti u Italiju, ali pet godina poslije su se vratili u njegov rodni grad, gdje se i školovao.

Borgnine se 1935., nakon završene srednje škole, pridružio američkoj mornarici. Otpušten je 1941., ali se ponovno unovačio kad je SAD ušao u Drugi svjetski rat i služio do 1945. (ukupno deset godina).

Glumačka karijera[uredi - уреди]

Nakon pet godina lutanja, Borgnine je pohađao Randall School of Drama u Hartfordu, Connecticut. Nakon diplome se pridružio Barter Theatreu u Abingdonu, Virginia. Njegova prva uloga bila je ona gospodina Callera u Staklenoj menažeriji Tennesseeja Williamsa. 1949. je debitirao na Broadwayu u hit drami Harvey.

1951. se preselio u Los Angeles, gdje mu se karijera preokrenula nakon filma Odavde do vječnosti (1953.), u kojoj je glumio okrutnog narednika "Fatsa" Judsona koji vodi vojni logor i ismijava vojnika Angela Maggia (kojeg glumi Frank Sinatra). Nakon što Maggio završi u zatvoru zbog pijanstva na dužnosti, Fatso ga pretuče do smrti. Međutim, Fatso nakon toga pogiba u obračunu noževima s Maggiovim najboljim prijateljem, Robertom E. Lee Prewittom (Montgomery Clift). Status karakternog glumca stekao je nastupima u filmovima kao što su Johnny Gitara (1954.) i Loš dan u Black Rocku (1955.). 1955. je nastupio u filmskoj verziji televizijske drame Marty, a uloga mu je donijela Oscar za najboljeg glavnog glumca. Kasnije se pojavio u mnogim filmovima, nekad u glavnim, ali puno češće u sporednim ulogama.

Neki od njegovih kasnijih filmova su Vikinzi, Feniksov let (1965.), Dvanaestorica žigosanih (1967.), Divlja horda (1969.), Posejdonova avantura (1972.) i Crna rupa (1979.).

Od 1962. do 1966. je nastupao u popularnom televizijskom sitcomu McHale's Navy, za koju je 1963. bio nominiran za Emmy za najboljeg glavnog glumca u humorističnoj seriji.

Za doprinos filmu je dobio i svoju zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih. 1996. je primljen u Kuću slavnih vestern glumaca.

Iste godine je putovao po Sjedinjenim Državama u autobusu kako bi se susreo s obožavateljima i obišao zemlju. Put je bio predmet dokumentarca iz 1997., Ernest Borgnine on the Bus.

Privatni život[uredi - уреди]

Borgnine se ženio pet puta.

  1. Rhoda Kemins (1948.-1959.), koju je upoznao u mornarici; Imaju jednu kćer, Ginu.
  2. Glumica Katy Jurado (1959.-1963.)
  3. Pjevačica Ethel Merman (1964.): brak je trajao samo nekoliko mjeseci.
  4. Donna Rancourt (1965.-1972.), s kojom je dobio sina, Christophera, i kćer, Sharon.
  5. Tova Traesnaes (1972.- 2012.), norveška poslovna žena s kojom je ostao do smrti.

Filmografija[uredi - уреди]

Film[uredi - уреди]

Televizijski nastupi[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Nagrade i postignuća
Prethodi:
Marlon Brando
za On the Waterfront
Nagrada NYFCC za najboljeg glumca
1955
za Marty
Slijedi:
Kirk Douglas
za Lust for Life