Benedikt XVI – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2+) (robot Dodaje: pcd:Bénouet XVI
Nema sažetka izmjene
Red 37: Red 37:
|- align="center"
|- align="center"
|width="30%"|Prethodnik:<br />'''[[Jovan Pavle II]]'''
|width="30%"|Prethodnik:<br />'''[[Jovan Pavle II]]'''
|width="40%"|'''[[Datoteka:Emblem of Vatican City.svg|50px]]'''<br />Grb Vatikana
|width="40%"|'''[[Datoteka:Holysee-arms-A.svg|50px]]'''<br />Grb Svete Stolice
|width="30%"|Nasljednik:<br />
|}
|}



Verzija na datum 13 decembar 2012 u 17:41

Benedikt XVI.
Benedictus PP. XVI.
Benedixt XVI. po prvi puta pozdravlja vjernike.
Benedixt XVI. po prvi puta
pozdravlja vjernike.
Pravo ime Joseph Alois Ratzinger
Papinstvo počelo 19. travnja 2005.
Prethodnik Ivan Pavao II.
(1978 - 2005)
Rođen 16. travnja 1927.
Marktl na Innu, Njemačka
Ostali pape imena Benedikt

Sadašnji papa Benedikt XVI se rodio 19. aprila 1925. godine kao Jozef Alojz Racinger (Joseph Alois Ratzinger) za vrijeme Vajmarske Njemačke. Otac mu je bio policajac, inače zagriženi antinacista. Godine 1937. se njegov otac upokojio i porodica se preselila u mjesto Traunštajn (Traunstein). Kad je 1941. Racinger napunio 14 godina, pridružen je Hitlerovoj omladini, gdje je članstvo bilo obavezno. Izbjegavao je sve zadatke i nije prisustvovao sastancima. Godine 1943. je bio regrutovan u protiv-vazdušnu odbranu; koja je štitila fabriku automobila BMW blizu Minhena. Nato je bio poslan na obuku i premješten je u Mađarsku. Aprila 1944. je dezertirao uprkos smrtnoj kazni. Po njemačkoj kapitulaciji je bio zatvoren u savezničkom logoru za zarobljenike, gdje je pohađao denacificirajuća predavanja. Početkom juna 1945. je bio pušten. S bratom Georgom se istovremeno upisao u sjemenište (bogosloviju) i bio 29. juna 1951. zaređen za sveštenika.

Bio je profesor dogmatike na Visokoj školi u Frajzingu (Freisingu). Kao ekspert je sudjelovao na II vatikanskom koncilu (saboru) (1962-1965).

Papa Pavle VI ga je 24. marta 1977. imenovao za nadbiskupa Minhena i Frajzinga. 28. maja iste godine je primio biskupsko posvećenje. Isti papa ga je 27. juna 1977. imenovao za kardinala.


Jovan Pavle II ga je 25. novembra 1981. imenovao za prefekta Kongregacije za nauk vjere, predsjednika Biblijske papske komisije i papske međunarodne teološke komisije. 6. novembra 1998. je postao prodekan kardinalskoga zbora, 30. novembra 2002. je tadašnji papa potrdio njegovo izbor za dekana kardinalskoga zbora. Predsjedovao je Komisijom za pripremu katekizma katoličke Crkve, koji je bio zaključen za šest godina rada (19861992). 10. novembra 1999. je dobio počasni doktorat iz prava (Laurea ad honorem) na rimskom univerzitetu LUMSA. Od 13. novembra 2000. je počasni akademik Papske akademije nauka. 19. aprila 2005. je izabran za 265. papu Rimokatoličke crkve. 24. aprila je s nedjeljnom svetom misom radno započeo pontifikat. 8. svibnja 2005. je preuzeo zadnju dužnost kao novi papa - postao je rimski biskup.

13. maja 2005. je Benedikt XVI prijevremeno otvorio postupak za beatifikaciju svojega prethodnika Jovana Pavla II, koji je slično uradio s majkom Terezom. Inače za početak postupka beatifikacije mora proći najmanje pet godina. Začetak su posredno ubrzali transparenti i veliki usklici naroda "Santo subito, santo subito!" talijanski (italijanski): "Odmah svetac, odmah svetac!") na pogrebnoj misi Ivana Pavla II. Papa Benedikt XVI slovi za tradicionalistu i jedan je od najpoznatijih teologa današnjice. Racinger se, na primer, 2004. godine usprotivio ulasku muslimanske Turske u Evropsku uniju, nazivajući to “ogromnom greškom” i “odlukom protiv istorije”. Kad je reč o Crkvi u sadašnjem vremenu krize, Racinger se zalaže za približavanje najradikalnijim katoličkim pokretima, čak i onim strujama koje anglikanci, luterani i ostali protestanti nazivaju fundamentalistima. U odnosima sa pravoslavnom crkvom zagovara ujedinjenje pri čemu bi svaka strana zadržala svoje uređenje i hijerarhiju. Potrebu ujedinjenja svih hrišćana pa­pa Benedikt XVI je naglasio već na svom prvom apo­stol­skom pu­to­va­nju, u italijanskom gradu Bari­ju, "da će nje­go­vo sto­lo­va­nje na tro­nu sve­tog Pe­tra obeležiti rad na uje­di­nje­nju hri­šćan­skih cr­kvi". Na za­vr­šnoj mi­si u glav­nom gra­du po­kra­ji­ne Pu­lja, gdje se održavao 24. euha­ri­stič­ki kon­gres, pa­pa je na­ja­vio kon­kret­ne po­te­ze u ci­lju re­kon­struk­ci­je uje­di­nje­ne hri­šćan­ske cr­kve gde se održavao 24. euha­ri­stič­ki kon­gres, pa­pa je na­ja­vio kon­kret­ne po­te­ze u ci­lju re­kon­struk­ci­je uje­di­nje­ne hri­šćan­ske cr­kve. Papa, inače, nije samo poglavar Rimokatoličke crkve, već ima i niz drugih titula, među kojima su i rimski biskup, vikar apostola, prelat Italije, otac Zapada, nadbiskup i mitropolit rimske provincije i vrhovni vladar Vatikana.

Prethodnik:
Jovan Pavle II

Grb Svete Stolice

Šablon:Link FA