Lovran

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Trg na ulazu u Stari grad nalazi se na mjestu foruma rimskog castruma.
Lovran
Osnovni podaci
Gradonačelnik Bojan Simonič
Županija Primorsko-goranska
Stanovništvo
Stanovništvo (2001/2011) 3.987
Geografija
Koordinate 45°17′N 14°16′E / 45.29°N 14.27°E / 45.29; 14.27
Površina 21 km²
Lovran na karti Hrvatske
Lovran
Lovran
Lovran na karti Hrvatske
Ostali podaci
Poštanski kod 51415 Lovran


Koordinate: 45° 17′ 24" SGŠ, 14° 16′ 12" IGD

Lovran-Laurana (lat.tal.) je naselje i sjedište istoimene općine na Kvarnerskoj rivijeri u sjeveroistočnoj Istri (pod tzv. Primorsko-goranskom županijom). Ima tisućljetnu prošlost i stogodišnju tradiciju u turizmu. Lovran je rimsko ime Laurana dobio po lovoru koji u izobilju samoniklo raste u njegovoj okolici. U srednjem vijeku je bio utvrđen zidinama, ostatak kojih se može prepoznati u rubnim zgradama Starog grada i gradskoj kuli, koja zajedno sa zvonikom crkve Sv. Jurja dominira starom jezgrom. Lovran je bio jedan od utvrđenih kastruma Liburnije na liniji Kastav - Veprinac - Lovran - Mošćenice - Berseč - Plomin. U sigurna vremena Rimskog carstva gradovi i kastrumi u pravilu nisu građeni na brdu kao što je bilo prije njih (kašteljerska kultura) i poslije u nesigurnim vremenim srednjeg vijeka i Lovran nije jedinstven po tome što je izgrađen uz samo more.

Posljednjih sto godina Lovran se okrenuo turizmu, najprije kao zimovalište i lječilište visokih krugova Austro-Ugarske monarhije, a danas kao mjesto za odmor koje privlači turiste tijekom cijele godine. Iz vremena početka turizma potječe i čitav niz prelijepih secesijskih vila, koje su sagrađene na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u obalnom pojasu sjeverno i južno od stare gradske jezgre, a od kojih se neke ubrajaju u sam vrh svjetske graditeljske baštine.

Lovran danas privlači turiste tijekom cijele godine i pruža smještaj u brojnim hotelima, pansionima i privatnom smještaju. Turisti se mogu odmarati na brojnim terasama ili uživati sunčajući se i kupajući se na jednom od dva gradska kupališta ili malim šljunkovitim plažama smještenim u brojnim uvalama. Mogu uživati u šetnji jedinstvenim, popularnim lungomare-om, koja se u dužini od 12 km pruža od Lovrana do Voloskog i pruža jedinstven doživljaj gdje stogodišnji hrastovi svojim granama gotovo dodiruju površinu mora. Ljubitelji planinarenja mogu slijediti neku od planinarskih ruta koje iz Lovrana ili Medveje vode na sam vrh Učke.

Lovranski mandrać

Proširenje turističke ponude osmišljeno je i organizacijom niza redovitih, već tradicionalnih manifestacija koje započinju Dani od Šparog u aprilu te "Dani čerešanj". Ljetnom sezonom koja je obogaćena brojnim izložbama, koncertima i ribarskim zabavama. A u jesen organizira se tradicionalna i izuzetno popularna "Marunada", svečanosti "maruna", posebne vrste pitomog kestena izuzetne kvaliteta, koji se tradicionalno već stoljećima uzgaja na Lovranštini i po kojima je Lovran u prošlosti bio poznat u čitavoj Austro-Ugarskoj monarhiji.

Zemljopis[uredi - уреди | uredi izvor]

14° 17' istočne geografske dužine
45° 18' sjeverne geografske širine

Smješten na istočnoj obali Istre, odnosno na zapadnoj obali kvarnesrkog zaljeva; u ponožju južne padine brda Gorica (712m) koje pripada obroncima planine Učke. Udaljen je 6 km od Opatije i 18 km od Rijeke.

Klima mediteranska s prosječno 269 sunčanih dana godišnje. Prosječna temperatura u siječnju 4,7 °C. Prosječna temperatura u srpnju 22,1 °C.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Autohtono stanovništvo govori liburnskim čakavskim jezikom, a manjinski i talijanskim jezikom. Krajem XIX. st. na područje Lovranštine doseljavaju i obitelji iz područja ondašnje Austro-Ugarske monarhije, najčešće Slovenci, Austrijanci, Mađari i Česi. Nakon drugog svjetskog rata u Lovran doseljavaju i obitelji iz drugih područja tadašnje Jugoslavije.

Lovran i Lovranština bili su i područje emigracije, ne samo hrvatskog življa, naročito u drugoj polovini XIX. st. i naročito nakon pripojenja Hrvatskoj 1945.

Broj stanovnika prema popisima[uredi - уреди | uredi izvor]

Uprava[uredi - уреди | uredi izvor]

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Predhistorija i stari vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

Područje istočne obale istarskog poluotoka nastanjeno je još u predhistoriji, za što postoje dokazi u arheološkim nalazima.

Prije dolaska Rimljana područje Lovranštine nastanjeno je ilirskim plemenima Liburnima po kojima se i čitav taj dio istarske obale naziva Liburnijom. Nije poznato da je na mjestu današnjeg Lovrana postojalo liburnsko naselje.

Nakon što su Rimljani u II. stoljeću pr.n.e. pokorili Histre, ubrzo su došli u sukob s Liburnima koji su napadali i pljačkali rimske trgovačke brodove. Nakon dugotrajnih i mukotrpnih borbi Rimljani su uspjeli pokoriti Liburne u I. st. pr.Kr., a cijela je Liburnija uključena u rimsku provinciju Dalmaciju.

Uspostava mira u čitavoj Istri omogućila je uglednijim građanima Rima da širom Istre izgrade svoje rezidencije i poljoprivredno-proizvodna dobra, tzv. villae rusticae. Tako je na rimskoj cesti Via Flavia između Pule (Pola) i rimske Rijeke (Tarsatica), a na mjestu današnjeg Lovrana, svoju vilu rustiku sagradio rimski patricij, državnik, vojskovođa i kartograf Marko Vipsanije Agripa (Marcus Vipsanius Agrippa)(62. -12. pr.Kr.). Ova vila rustika smatra se začetkom Lovrana kao naselja, a pokoreni Liburni koji su kao robovi ovdje uzgajali vinovu lozu i masline, njegovim prvim stanovnicima.

Srednji vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

Lovran, idyllic corner.jpg

U V. st. pod najezdom barbarskih plemena pada Zapadno Rimsko Carstvo. Prije samog upada u Italiju Ostrogoti zauzimaju čitavu Julija i Istru. U vrijeme bizantskog cara Justinijana (527. - 565.) Lovran i čitava Istra su u sastavu Istočnog Rimskog Carstva - Bizanta sve do VIII. st.

Godine 600. papa Gregor I. piše dalmatinskom biskupu Maksimu: " ... Zbog Slavena sam vrlo žalostan i zabrinut, budući da su preko Istre počeli prodirati u Italiju". U tom prvom valu Slaveni naseljavaju područje istočne Istre do rijeke Raša (područje liburnske čakavštine koja je najviše ušćuvala karakteristike staroslavenskog jezika). Za vrijeme pontifikata pape Ivana IV.: (640. - 642.) kako se doznaje iz njegove biografije, odnosi sa Slavenima u Istri su miroljubivi, te on šalje opata Martina da od Slavena otkupi kršćanske zarobljenike. Ostali dio istre Slaveni postepeno naseljavaju od VIII. do XVI. st.

U VII. st. anonimni kozmograf iz Ravenne u djelu "Ravenati Annonymi Cosmographia", sastavljenom na temelju starijih spisa, u kratkom opisu Istre spominje gradić Lauriana - današnji Lovran.

U VIII. st. Franci zauzimaju Istru i pripajaju je kraljevstvu Karla Velikog. Pod njihovom zaštitiom akvilejski patrijarsi počinju širiti kršćanstvo među istarskim Slavenima, a iz ovih krajeva Franci poduzimaju vojne pohode protiv Hrvata i Avara u Dalmaciji i Panoniji. Tako se po priči u okolici Lovrana 799. odigrala bitka između Franaka i Hrvata u kojoj je poginuo franački vojskovođa i friulski markgrof Erik. O toj pogilji akvilejski je patrijarh Paulin (776. - 802.) spjevao "Versus Paulini de Herico Duce" (Paulinov spjev o knezu Eriku), u kojem kao mjesto pogiblje spominje Mons Laurentus (Lovransko Brdo). I danas se jedno brdo iznad Lovrana naziva "Knezgrad", i kod lokalnog stanovništva postoji vjerovanje da je upravo to brdo na kojem su Hrvati potukli Franke. Pisani podatak iz tog vremena u "Vita Caroli Magni" (Život Karla Velikog) koju je napisao suvremeni povjesničar Einhard, kaže da se ova bitka ipak odigrala kraj Trsata.

Pod franačkom vlašću se uvodi feudalni poredak, germanskim feudalcima se dodjeljuje zemlja na kojoj se seljaci pretvaraju u kmetove. Tako se i nad Lovranom smjenjuju franački gospodari pa tako 2 godine (819. - 821.) Lovran je pod vlašću slovenskog kneza Borne, franačkog vazala da bi zatim s čitavom Liburnijom do Kastva i Rijeke bio u posjedu duinskih baruna pa gospode od Valsee da bi oko 1060. grof Idrijski i Kranjski, Ulrich Olenmünde, U XII. st. Lovran je zajedno s sjeveroistočnim dijelom Istre (od Plominskog zaljeva do Kastva u sasatvu tzv. pokrajine Meranie (Zemlja uz more) kojom su vladali akvilejski patrijarsi, pulski biskupi i različiti njemački feudalni gospodari od kojih su najznačajniji bili oni iz obitelji Andechs i akvilejskih patrijarha 1218. - 1251.).

U XII. st. Lovran je i važno trgovačko središte kao i značajan centar brodogradnje čitavog sjevernog Jadrana. El Idrissi, arapski geograf, koji je za potrebe normanskog kralja Ruđera II. i njegovog dvora u Palermu na Siciliji proputovao istočnu obalu Jadrana, u svojo knjizi "Kitab Rugeri" (Ruđerova knjiga) kaže: "Lovran je veliki grad, bogat stanovništvom i u stalnom procvatu, u kojem se uvijek nalazi mnogo gotovih brodova i čija su brodogradilišta u stalnom pogonu".

Krajem XIII. i u XIV. st. Lovran je u feudalnom posjedu Goričkih grofova koji upravljaju i Pazinskom grofovijim. Nakon smrti grofa Alberta III. 1342. njegovi su posjedi podjeljeni između njegovih sinova. Lovran, Brseč, Lupoglav i Pazin pripali su Albertu IV., a nakon njegove smrti 1374. pripali su austrijskoj obitelji Habsburg.


Novi vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

U XV. st. Istra je podijeljena između dviju političkih sila: Mlečana (Venecije) koji su držali čitavu zapadnu obalu i dio istočne do Plomina, i Habsburgovaca koji su kontrolirali sjevernu unutrašnjost poluotoka i preostalu obalu. Habsburška Istarska grofovija obuhvaćala je 20 općina. Lovran je bio jedna od tih općina smještena između općine Veprinac i Općine Mošćenice. Na čelu općine nalazio se špan, a općina je bila prema feudalnom gospodaru obavezna davanjima u žitu i kestenju (marunima).

U to vrijeme Lovran je bio i luka iz koje su kretali hodočasnici na hodočašće u marijansko svetište Loreto u srednjoj Italiji. Tako i carski savjetnik Sigismund Herberstein (1486.-1566.) u svojoj biografiji opisujući hodočašće kaže: "... u Lovranu su sjeli na brod i uputili se u Anconu, kako bi obavili to hodočašće, i na isti se način od Ancone do Lovrana vratili natrag...".

Nakon pada Bosne 1463. Turci sve češće i sve više prodiru čak do Istre Godine 1511. prvi su puta upali i poharali pazinsku grofoviju i do kraja stoljeća to ponovili još 10 puta. Hrvatski živalj koji je pred Turcima izbjegao Mlečani naseljavaju u Istr, a neki i Like se naseljavaju u istarskim područjima. 1528. Petar Kružić zamolio je Ferdinanda Habsburškog da mu dopusti korištenje lovranske luke za stacioniranje flote koja bi mu koristila za opskrbu Klisa koji je bio pod stalnim napadima Turaka. Tako je Lovran postao glavno primorsko uporište Uskoka. Petar Kružić kosristio se Lovranom kao lukom za opskrbu svojih jedinica i utvrda ljudstvom, hranom i oružjem, sve do svoje smrti 1537.

Tijekom mletačko-uskočkog sukoba nekoliko puta stradao je i Lovran. Kada su Mlečani 1599 napali Rijeku, opljačkali su i Lovran. U prosincu 1614. venecijanska flota bombardirala je Lovran, a potom se posada iskrcala i opljačkala i zapalila dio grada. U svibnju 1615. napali su lovransku kuku i opljačkali dva broda, a na Božić 1616. poharali su čitavu obalu između Lovrana i Mošćenica.

Pazinska grofovija, a s njom i Lovran, često je mijenjala svoje feudalne gospodare. U drugoj polovici XVII. st. to je bio grof Franjo Auersperg koji je u Lovranu imao kuću koju je koristio na proputovanjima.

U XVII. i XVIII. st Lovran se intenzivno bavio pomorskom trgovinom, trgujući s Venecijom, Anconom, Senigaliom i drugim gradovima izvozeći najviše vino, kestenje (marune) i ribu. Povjesničar Jochann Weichard Valvasor pak u svom djelu "Die Ehre des Herzogthum Krain" (Slava Kranjskoga vojvodstva) 1689. za Lovran kaže: "... stanovnici vode opsežnu trgovinu lanenim platnom kojeg preko mora izvoze u udaljene krajeve".

Za vrijeme francusko-austrijskog rata za španjolsko nasljeđe (1701. - 1714.) francuska flota krstareći Jadranom i napadajući Habsburške gradove, napala je 1702. i Lovran.

Početkom XVIII st. Rijeka dobiva status slobodne trgovačke luke, što navodi mnoge lovranske trgovce da svoja sjedišta premejste u Rijeku. Lovran gubi značaj kao trgovačka luka te se okreće brodogradnji. U brodogradilištima u obližnjoj Iki od 1719. do 1870. gradili su se jedrenjaci i veći ribarski brodovi. Pojavom parobroda počela je zamirati i ova djelatnost.

XIX. stoljeće[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1797. Napoleon Bonaparte osvaja Veneciju i dokida mletačku republiku. Mirom u Canpoformiji 1798. ustupa Napoleon mletačke dijelove Istre Austrijancima koji sada upravljaju cijelom Istrom. U novim sukobima koji su slijedili između Francuza i Austrijanaca, Austrija je pobjeđena pa austrijski car Franjo I. mora temeljem Schönbrunnskog mira iz listopada 1807. čitavu Juliju s Istrom predati Napoleonu. No, Napoleonovi porazi koji su uslijedili na evropskim ratištima omogućili su Austriji da ponovo zavlada Istrom. 1813. pred lovranskom se lukom usidrila se britanska flota koja je davala podršku trupama austrijskog generala Nugenta u njegovim operacijama oslobađanja Julijske pokrajine od Francuza. U austrijskom Tršćanskom governatoriju, pa Kraljevini Iliriji do 1849 pa Austrijskom primorju Lovran ostaje do 1918.

I u XIX. st. Lovran je bio značajno pomorsko središte Jadrana, što zbog brodogradnje, što zbog pomorske tradicije njegovog stanovništva. Tako je Lovran sredinom XIX. st. brojio više od 20 pomorskih kapetana U prosincu 1848. Pojava parobroda krajem XIX. st. dovela je do jake ekonomske krize čitave Lovranštine uvjetovane propašću lovranskog brodarstva i brodogradnje, obiju bazirane na jedrenjacima. Mnogi su tada bili prisiljeni emigrirati u prekomoske zemlje. U isto vrijeme rađa se i nova ekonomska grana - turizam. No domaće stanovništvo tradicionalno vezano na pomorstvo, u njemu se, osim rijetkih iznimaka, nije snašlo. Iako je prvo zdanje specijalno izgrađeno za prihvat turista Villa Fernandea (danas Hotel Belveder), izgrađeno još 1873., a 1898. Lovran dobio službeni status lječilišta, pravi turistički bum uslijedio je tek u prvom desetljeću XX. stoljeća.

XX. st.[uredi - уреди | uredi izvor]

Početkom XX. stoljeća grad se sve više širi na svoju sjevernu i južnu stranu. Grade se brojne vile i letnikovci, te mnogi pensioni i hoteli. Lovran postaje sve poznaiji kao lečilište. Gradi se vodovod, uvodi električna struja, uvodi tramvajska linija koja povezuje Lovran s opatijskom željezničkom stanicom u Matuljima. Grade se dva javna gradska kupališta. 1909. donose se posebni higijenski propisi koji reguliraju cjelokupnu turističku djelatnost Lovrana.

I dok se Opatija razvija kao vrlo dinamično mondeno središte, Lovran zadržava ugled profinjenog i pomalo izoliranog lječilišta u čijem miru svoje utočšte nalaze brojni uglednici visokog bečog,ali i ostalih dijelova Evrope. Tako Norbert Krebs u svojoj knjizi "Die Halbinsel Istrien" (Poluotok Istra), objavljenoj u Leipzigu 1907. ubraja Lovran u najnjegovanija lječilišta monarhije. 1913. Lovran broji 12.000 posjetilaca.

Prvi svjetski rat 1914.-1918. brutalno je prekinuo ovaj turistički uzlet. Nakon pada Austro-Ugarske monarhije 1918. čitava Julijska pokrajin, pa tako i Lovran po Londonskom ugovoru i 1915. dolai pod vlast Kraljevine Italije. 1922. u Italiji na vlast dolaze fašisti te nastupa razdoblje više manje forsirane talijanizacije Lovrana i Lovranštine. Lovran mijenja ime u Laurana (do tada su se ravnopravno koristila dva naziva: Lovran i Lovrana). 1936. ukida se tramvajska linija Matulji - Opatija - Lovran, a turizam stagnira..

Padom italije 1943. u Lovran privremeno preuzimaju vlast lovranski antifašisti do okupacije Nijemaca pod kojom ostaje do oslobođenja u travnju 1945. kada su Nijemci potisnuti od Jugoslavenske narodnooslobodilačke vojske. Nakon oslobođenja Lovran je s većim dielom Julijske krajine anektiran Hrvatskoj da bi de jure temeljem mirovnog ugovora između Italije i Narodne Federativne Republike Jugoslavije Lovran podpada pod Jugoslaviju što izazivJulijski egzodus kada veliki dio stanovništva i i Lovrana optira i odlazi u Italiju.

Nakon 1945. Lovran se postepeno oporavlja. Ukida se općina Lovran i čitava Lovranština uključuje u novu općinu Opatija. Turizam se postepeno ali uporno obnavlja, grade se novi hotelski kapaciteti, ali taj turistički razvoj ostaje i dalje u sjeni turističkog razvoja Opatije. Neki turistički objekti Lovrana mijenjaju svoju namjenu. Tako nekadašnji Grand Hotel Lovrana koji je za vrijeme drugog svjetskog rata prenamjenjen u njemačku ratnu, a nakon oslobođenja u jugoslavensku vojnu blnicu, postaje državni centar za liječenja koštane tuberkuloze koji prerasta u renomiranu Specijalnu kliniču ortopedsku bolnicu, koja po svojim stručnim dosezima, spada u sam vrh evropske medicine.

Malo pomalo, Lovran od nekadašnjeg mjesta elitnog postaje mjesto masovnog turizma, u kojem se u ljetnim mjesecima uzaludno traži mjesto više. No nastupom građanskih ratova kompletan turistički život Lovrana propada. Iako Lovran nije direktno pogođen ratnim zbivanjima, mnogi su mobilizirani lovranski mladići u njima morali sudjelovali, a neki su i poginuli. U lovranskim su hotelima i drugim turističkim kapacitetima svoj smještaj našli nebrojeni prognanici, najviše iz okupiranih područja istočne Slavonije, u kojima su dočekali ne samo kraj rata već i niz poslijeratnih godina.

1993. Lovran ponovo postaje samostalna općina, o odluci i Zagreba okrnjena je za gotovo 1/3 svog katastarskog teritorija koji je priključen općini Opatija (najvjerovatnije iz politikanskih razloga da bi Opatija mogla steći status grada). Turistički kapaciteti devastirani neadekvatnom upotrebom tijekom ratnih i neposredno poratnih godina sporo se obnavljaju i postaju predmet mešetarenja i zakulisnih igara u denacijonalizaciji i pretvorbi lokalnih, ali i ne samo lokalnih, političkih moćnika. Osim toga Lovran kao i mnoga druga mjesta na području Kvarnerske rivijere postaju i žrtve divlje i nekontrolirane gradnje i građevinskih malverzacija.

U XXI. stoljeće Lovran ulazi s gotovo uništenom turističkom privredom koja dolazi u ruke mutnih mešetara, bez zabavnog i kulturnog života, koji svojim posjetiteljima, osim prirodne ljepote lovranske okolice, nema što ponuditi.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvenstveno turizam i ugostiteljstvo, ali na nižoj razini nego li je to bilo u XX stoljeću. U manjoj mjeri ribarstvo, malo poduzetništvo i uslužne djelatnosti. Većina radnog stanovništva zaposleno je u susjednoj Rijeci i Opatiji. Poljoprivreda je zanemariva.

Slavni ljudi[uredi - уреди | uredi izvor]

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Osnovna škola "Viktora Cara Emina"

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Puhački orkestar Lovran, utemeljen 1912.
  • Slovensko kulturno-prosvjetno društvo Snežnik

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

  • boćarski klub Lovran
  • Nogometni klub Lovran

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Gradovi i općine Primorsko-goranske županije
Gradovi

Bakar | Cres | Crikvenica | Čabar | Delnice | Kastav | Kraljevica | Krk | Mali Lošinj | Novi Vinodolski | Opatija | Rab | Rijeka | Vrbovsko


Općine


Baška | Brod Moravice | Čavle | Dobrinj | Fužine | Jelenje | Klana | Kostrena | Lokve | Lopar | Lovran | Malinska-Dubašnica | Matulji | Mošćenička Draga | Mrkopalj | Omišalj | Punat | Ravna Gora | Skrad | Vinodolska općina | Viškovo | Vrbnik

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija


Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj