Učka

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Učka i Kvarnerski zaljev
Planinarenje po Učki

Učka (tal. Monte Maggiore, čakavski Uška) je najviša planina u Istri - 1.396 m n/v. Nalazi se u Hrvatskoj i pruža se oko 20 km uzduž liburnijske rivijere iznad Kvarnera u sjeveroistočnoj Istri, od Ćićarije prema jugozapadu sve do vrha Sisol (833 m) iznad Plominskog zaljeva.

Vrh Učke

Kula na Vojaku
Park prirode Učka - kraški rub - Vela draga s istarske strane

Njen najviši vrh Vojak je visok 1396 m. Njegovo je tjeme gola kamena glavica, na kojoj je razgledni toranj - vidikovac. Sagrađen je 1911.g. od kamena, visok je pet metara pa je s njime Učka visoka 1.401 m, S njega se pruža najljepši vidik u Istri. Za lijepa vremena vide se Istra, Kvarnerski zaljev, Gorski kotar, Velebit, Ćićarija, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji.

Na vrhu Učke se nalazi repetitor i nedavno postavljen radar NATO-pakta. Odašiljač snage 100 kW pokriva čitavu Istru, Kvarner i sjevernu Dalmaciju, skoro čitavo područje Friuli-Venezia Giulia, velik dio Veneta, obalu Romagne pa čak i zonu Puglie i na višim područjima Trevisa, tako da se HR-1 i 2, Radio Rijeka i Radio Pula imaju veliko područje mogućeg slušanja njihovih programa.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Kaskade Liganj

se Učka pruža u smjeru sjeveroistok-jugozapad, suprotnom od Ćićarije i Dinaridia (sjeverozapad-jugoistok) uglavnom se ne svrstava u to gorje. To je vapnenačka planina koja na zapadu tvori kraški rub "Istarske stijene", tipičan za čitavu južnu stranu Ćićarije - uzrokovan prelaskom na flišno područje Istre koje je erodiralo. Za granicu prema Ćićariji uglavnom se uzima stara ceste koja iz Matulja preko Veprinca i prevoja Poklon vodi do Vranja i Pazina,

Velika je klimatska razlika između istočne i zapadne strane Učke, Dok istočnu, kvarnersku stranu karakterizira blaga klima s dosta padalina, zapadna je strana mnogo suhlja s karakteristikama planinske i kontinentalne klime, što se odražava i na vegetaciju pa istočnu stranu karakteriziraju guste šume bukve i hrasta, a na nižim područjima kestena i lovora s bogatim slojevima crvene zemlje (crljenice), na zapadnoj strani prevladavaju pašnjaci i grmovi. Od Mošćeničke Drage prema jugu tipičan je kraški pejsaž, kamenjari i škrta zemlja s mediteranskom vegetacijom makije. Na vapnenačkom dijelu Učke vodi poniru i izbijaju na istočnoj strani Učke pri dnu planine kao na opatijskoj Slatini ili kao mnogi podmorski izvori - vrulje. Kao površinski potoci.bujice najveći su koji se ulijevaju u Lovranu, Iki i Mošćeniničkoj Dragi. Na flošnom području zapadne učke izbijaju mnogi izvori koji tvore rijeku Rašu.

Naselja na visini iznad 800 m su Mala Učka i Vela Učka

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Asteroid 1996 DG2, otkriven 1996. sa Zvjezdarnice Višnjan dobio je od strane Međunarodne Astronomske Unije naziv 9657 Učka.
  • Malu Učku, pored toga što je najviše naselje u Istri, prati još jedan kurioziet, podijeljena je među tri administratvne jedinice i dvije županije. Jedan dio Male Učke (Gornje Selo) dijelom je Grada Opatije, a drugi dio (Donje Selo) dijelom je općine Mošćeničke Drage. [1] Malu Učku čine dva zaselka: Pilati, gdje su živjeli Brumnjaci i Selo, gdje su živjeli Brubnjaci. Pilati su pripadali k.o. Vranji i pokapali su se na groblju u Vranji, a oni iz Sela pripadali su k.o. Mošćenice i pokapali su se na groblju u Mošćenicama.[1]
  • Fantomski željeznički tunel kroz Učku. Austrougarska je prilikom gradnje Istarske željeznice planirala spojiti Lupoglav
    Princeza Stephanie 1910. na odmorištu i planinarskom domu na kvarnerskoj strani Učke prije prevoja Poklon.
    sa prugom Rijeka-Pivka izgradnjom tunela kro Učku, ali je to bio ipak preambiciozan pothvat te se uskoro odustaje. Gradnja tunela počela je 1951. godine u blizini mjesta Poljane iznad Opatije, ali odmah potom se mehanizacija JNA povukla. Četiri desetljeća kasnije (1993.), u povodu obilježavanja pola stoljeća aneksije Istre Hrvatskoj, po, naravno, izmišljenoj povijesti (aneksija je de facto izvršena 1945.), Franjo Tuđman, koji se proglasio prvim predsjednikom Hrvatske i nekadašnji general JNA, pompozno je otvorio gradilište tunela kroz Učku kod Rukavca, koje je utihnulo nekoliko dana kasnije. Njegov tunel je proglašen fantomskim, kao što su mnogobrojne hrvatske tvornice, poduzeća i banke postale fantomske.

Etimologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Pogled na vrh Učke s južnog vrha Perun (880 m) iznad Mošćeničke Drage

U pučkoj etimologiji se ime Učka povezuje s vučjom planinom, vučja≥vučka ili s uskocima, uskočka planina uskočka≥ukočka≥učka. Takve tvrdnje ne daju znanstvenu lingvističku potvrdu u glasovnim promjenama hrv. jezika.

Giovanni Kobler je dao zanimljivu tezu o porijeklu naziva Volosko. Na jednoj vojnoj austrougarskoj karti našao je naziv jednog mjesta na Učki Oscale te je pretpostavio da se Volosko prvobitno zvalo Vale Osca (uvala Oska) te glasovnim promjenama a≥o (primjer Valone≥Volun) Valeosca≥Valosca≥Voloska-Volosko.

Toponim Oskale (ako slovo o nije oznaka za tiponim Skale) je dobra osnova za porijeklo naziva Učka jer glasovnom promjenom o≥u oska≥uska≥uška≥učka, lingvistički je prihvatljiva hipoteza, tim više što kod dosta čakavskih idioma u istočnoj Istri Učku se zove Uška. Volosko je prvobitno značio Uvala Učke. Sama riječ oska je vjerojatno keltska jer na galskom području (na Iberskom poluotoku) je postojao rimski grad Osca (danas Huesca).

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Prostorni plan parka prirode Učka, sabor.hr, str. 80-81