Viktor Car Emin

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Viktor Car Emin (Kraj kod Lovrana, 1. XI. 1870. - Opatija, 17. IV. 1963), hrvatski književnik

U mladosti je radio u školama po Istri i u Opatiji. Zbog svoje protutalijanske aktivnosti morao se 1929. godine skloniti u Sušak. Nakon Drugog svjetskog rata vratio se u Opatiju, gdje je ostao do kraja života. Viktor Car Emin je politički angažman u suprostavljanju talijanskim iredentistima i fašistima prenio i u svoje romane, pripovjetke i drame, u kojima je prije svega bio zaokupljen svjedočenjem o hrvatskom identitetu Istre. Stoga su osnovne teme njegovih literarnih djela borba hrvatskog puka u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju za očuvanje nacionalne svijesti te prikaz socijalnih prilika u toj regiji.

Gradska knjižnica i čitaonica u Opatiji nosi njegovo ime [1].

Značajnija djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Romani i pripovjetke: Na uzburkanom moru (1984);Pusto ognjište (1900); Usahlo vrelo (1904); Iza plime (1913); Starci (1917); Pod sumnjom (1918); Nove borbe (1926); Između dva ognjišta (1930); Presječeni puti (1938); Vitez mora (1939); Neznatni ljudi (1946);
  • Kronika: Danuncijada (1946);
  • Drame: Zimsko sunce (1903); Mrtva straža (izvedena 1923); Vicencica (1934).

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]