Plomin

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Fantamagrični grad Plomin-città fantasma di Fianona
Plomin Fianona
Plomin Fianona na karti Hrvatske
Plomin Fianona
Plomin Fianona
Plomin Fianona na karti Hrvatske
Regija Istra
Županija Istarska županija
Općina/Grad Keršan
Najbliži (veći) grad Labin
Geografske koordinate
 - z. š. 45.137 N
 - z. d. 14.181 E
Stanovništvo (2001 / 2011)
 - Ukupno 124
Pošta 52234 Plomin
Pozivni broj +385 (0)52
Autooznaka PU
Plomin Istria.jpg
Plomin

Plomin - Fianona (tal), Flanona (rim.) je stari istarski napušten gradić (s okolnim selima 125 stanovnika) smješten iznad Plominskog zaljeva i vale na istočnoj obali istarskog poluotoka u općini Keršan, nadomak grada Labina.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Utvrđeni gradić smješten je na brežuljku koji se 80 metara gotovo okomito spušta u fjord Plominski zaljev-vallone di Fianona kao dio Kvarnerskog zaljeva. Tjesnac Vela vrata-canale di Farasina dijeli kopno od istarskog otoka Cres. Prema zapadu se obronci planine Sisol (Sissol, 833m n/v) spuštaju u dolinu sve do doline rijeke Raše,

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Na mjestu današnjeg Plomina nalazio se kašteljer Liburna Flanata. Ime Plomina (Flanona) prvi se put spominje 100.pr.n.e. Artemidor iz Efeza, a navode ga i Ptolomej i Gaio Plinio Secundo. Rimljani grade Flanonu na obali Plominske vale, važnu luku, trgovačko, strateško i municipalno središte na cesti Via Flavia koja je od Albonae (Labin) uz more preko Laurane (Lovran) vodila do rim. grada Tarsatica (Rijeka). Dolje su nađeni ostaci zgrada. mozaika te ostali arheooški nalazi. U rimsko vrijeme se Kvarnerski zaljev zvao upravo po Plominu Sinus flanaticus.

U nesigurna vremena kasne antike stanovnici rimske Flanone se sele u stari kašteljer gdje se utvrđuju. Na temejima rimskih građevina podignut je zbijeni medievalni grad s crkvama i javnim gradama i kapele, Na prelazu iz VI. u VII. stoljeće ovdje se nasejuje prvi val Slavena (od Kastavštine do rijeke Raše, koji predstavljaju najstarije slavensko stanovništvo Istre). Slaveni naseljavaju ruralna područja pa postepeno ulaze u urbana tkiva kao što su Plomin i Labin gdje se miješaju s romanskim starosjediocima pa je tako i nastao spoj liburnskoromanske i starohrvatske kulture kao što je Plominski reljef s natpisom.

Na prelazu iz XVI. u XVII. stoljeće grad razaraju i pljačkaju Uskoci. Ugovorom u Campoformidu Plominština dolazi pod Habsburgovce kao dio provincije Meranije. Plominska luka je važno trgovačko središte između istarskih otoka i kopna. Krajem XVIII. st. gradi se cesta Jozefina, iznad obale Plomin - Mošćenice - Veprinac - Kastav. U XIX. st. u luci se razvija i mljevenje kamenja koje kao sirovinu koriste i 'vetrerije' u Muranu. Kontinuitet života u gradiću Plominu je prekinut masovnim egzodusom nakon 1945. tj. nakon dolaska većeg dijela Julijske krajine te i Plomina pod Hrvatsku u sastavu jugoslavenske federacije. Sličnu sudbinu dijeli i Boljun i Oprtalj.

Fjord Plominskog kanala ( valon)
Plominski reljef s natpisom

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Plomin je grad jasne medievalne važnosti s uskim kalama, kamenim portalima, palačama s vrijednim arhitektonskim elementima. Ovdje se nalazi i palača Giovannija Tonettiija, poznatog kao Crveni barun (El Conte rosso) koji je pomagao sudionicima Labinske republike. Nakon 1945. hrvatske vlasti nacionaliziraju njegovu palaču i puštaju je da propada.
    Plominski portali
    Starija katedrala sv. Jurja (San Giorgio il Vechio) s manjim vitkijim romaničkim zvonikom ima na zidu kamenu ploču (sl. desno) i kako piše Fučić, u njoj je grubo, rudimentalno uklesan muški golobradi lik, odjeven u kratku antiknu tuniku, kakvu su nosili radnici, težaci i robovi...u ruci drži stiliziranu granu s tri lista. Fučić u njemu prepoznaje riskog boga Silvana i pravilno zaključuje da je ta paganski reljef ugrađen u zidove crkve poistovjetivši Silvana sa sv. Jurajom koji isto donosi proljetno zelenilo. Gore na uglatoj glagoljici se netko htio ovjekovječiti te je uklesao: se e pis'l S... (ovo je pisao S...). Natpis se datira od XI. do XIII. st.
  • Za restauracije parohije druge plominske crkve, Blažene djevice Marije (Beata Vergine Maria), otkrivena je freska Gospe od Mlijeka (Madonne del Latte, iz 1475.), veliki portret djevice Marije s latinskim i glagoljskim natpisom imena slikara: Alberto da Costanza.

Demografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kalama Plomina

Prema popisu od 31.XII.1900. općina Plomin je imala 5.429 stanovnika, a obuhvaćala je Berdo, Keršan (Chersano), Kožljak, Jesenović, Mala Kraska i Nova Vas (Villanova). Od toga 64.847% hrvatski je bio materinji jezik, 12,986% talijanski, a ostalo slovenski i njemački. Talijani su živjeli u Plominu i u Berdu. Nakn Julijskog egzodusa gradić Plomin je ostao potpuno napušten.

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

  • NK Plomin, 3. ŽNL Istarska (2008./09.)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Plomin
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Plomin