Johan III od Švedske

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Johan III
John III of Sweden.jpg
Portret Johana III
Kralj Švedske
Vladavina 30. septembar 1568. - 17. novembar 1592.
Krunidba 10. jul 1569.
Prethodnik Erik XIV
Nasljednik Sigismund III
Vladavina .
Supruge Katerina Jagelović
Gunilla Johansdotter
Djeca Sigismund III
Anna Vasa
Johan od Östergötlanda
Sofia Johansdotter
Dinastija Vasa
Otac Gustav I
Majka Margareta Eriksdotter
Rođenje 21. decembar 1537.
Dvorac Stegeborg, Söderköping
Smrt 17. novembar 1592.
Stockholm
Vjera luteran

Johan III (Dvorac Stegeborg, 21. decembar 1537. - Stockholm, 17. novembar 1592.), bio je Švedski kralj od 1568. do svoje smrti - 1592.[1]

Johan je bio duboko religiozni čovjek koji je za svoje vladavine pokušao izmiriti švedsku Luteransku crkvu sa liderima Katoličke crkve iz Rima, u tu svrhu pokušao je ponovno uvesti u liturgiju neke odbačene elemente iz katoličke liturgije.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Johan je rođen kao nastariji sin Gustava Vase iz njegova drugog braka sa Margaretom Eriksdotter. Njegov stariji polubrat Erik XIV dobio je čast da zasjedne na švedski tron - 1560., dok se Johan morao zadovoljiti položajem Velikog vojvode Finske na koji ga je postavio otac - 1556.[1]

Kako su polubraća vodila gotovo potpuno nezavisne vanjske politike to ih je dovelo do sukoba, pa je Erik XIV ograničio Johanova upravljačka prava, a nakraju ga dao i zatvoriti 1563. nakon što se Johan udružio sa poljskim kraljem Sigismundom II, i čak 1562. oženio sa Sigismundovom kćerkom Katerinom Jagelović, i to nakon što mu je to Erik izričito zabranio.[1]

Nakon što je pušten iz zatvora - 1567., Johan se 1568 udružio sa svojim mlađim bratom, budućim kraljem Karlom IX kako bi svrgnuo Erika i osigurao tron za sebe. Nakon što je stupio na tron Johan je 1570 sklopio Szczecinski sporazum kojim je završen Sedmogodišnji rat sa Kraljevinom Danskom. Tim sporazumom se Švedska formalno odrekla svojih novoosvojenih estonskih teritorija, iako se Johan zapravo njih i nije namjeravao odreći, jer je njima upravljao sve do kraja svoje vladavine.[1]

Johan koji se poprilično bavio teologijom čvrsto je vjerovao u mogućnost sinteze luteranstva i katolicizma i pregovarao u tu svrhu sa katoličkim liderima iz Rima i Španjolske. Zbog tog je 1577. uveo u liturgiju svoju Crvenu knjigu u kojoj je ponovno uveo neke odbačene elemente iz katoličke liturgije, napuštene za širenja luteranizma.[1] Ipak je 1580. shvatio da je koegzistencija sa Vatikanom nemoguća, ali je i dalje uporno gurao Crvenu knjigu usprkos opozicije na čijem čelu je bio njegov brat Karl.[1]

Johan je 1586. kandidirao svoga sina Sigismunda, kog je odgojio kao katolika, za upražnjeni poljski tron, ali je povukao njegovu kandidaturu kad su Poljaci zatražili povratak Estonije kao uvjet Sigismundove kandidature. S druge strane švedsko plemstvo, koje je kontroliralo Državno vijeće, striktno je podržavalo Sigismundovu kandidaturu, jer su na taj način željeli pridobiti Poljsku protiv Ruskog Carstva, a preko njega i povećati vlastitu moć.[1]

Paradoksalno je da su se dotad nepomirljivi Johan i Karl, složili protiv takve politike visokog plemstva, ali je Sigismund III i pored toga zasjeo na poljski tron - 1587.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "John III" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/biography/John-III-king-of-Sweden. pristupljeno 04. 08. 2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodnik: Kralj Švedske Nasljednik:
Erik XIV Sigismund III